Vladimir Gotovac |
|---|
 |
VLADO GOTOVAC, PREDSJEDNIK LIBERALNE STRANKE, KOMENTIRA DRAMATIČNU ZAVRŠNICU PREDIZBORNE KAMPANJE
Budišina kampanja želi na javnost djelovati psihološki, i to na taj način da je zaplaši u pogledu izbornih rezultata. To je izazivanje građanskog straha, i na taj se način dovodi u pitanje demokratičnost samih izbora l Ne samo da ni njih dvojica niti njihove stranke nisu srušili HDZ, nego to nije učinio nitko posebno. Svi ljudi koji su od prvog trenutka pružali otpor HDZ-u u granicama svojih mogućnosti, stvarali su uvjete da HDZ napusti vlast. Konačnu odluku donijela je nacija l Ne vjerujem da je netko od sadašnjih predsjedničkih kandidata heroj, i za to imam dokaze za koje obojica znaju. No to što oni nisu heroji, uopće ne znači da ne bi mogli biti predsjednici Republike
“Očekivao sam da će predsjednička kampanja ići u potpuno drugom pravcu.”
“Budiša previše vjeruje u svoju savršenost.”
tekst
* kakvom vidite razinu političke kulture na kojoj se odvija kampanja za predsjedničke izbore?
- Očekivao sam da će predsjednička kampanja ići u potpuno drugom pravcu, napose zato što se radi o dva kandidata iz kruga šest donedavno opozicijskih stranaka. Bez obzira na ovu ili onu pogrešku koje su im se dogodile za njihovih javnih nastupa, oba su se kandidata obvezala da će se držati našeg zajedničkog političkog okvira i da će raditi na njegovu ostvarenju. Čudno je da je u svojem prvom dijelu, kad su sudjelovali predstavnici vrlo različitih političkih opcija, kampanja bila manje žestoka i da je u sebi imala manje međusobnog optuživanja. Napose me čudi što se Mesića smatra osobom opasnom za provođenje programa šestorice; to nije prigovor samo Mesiću nego u stanovitom smislu i nama, iz stranaka koje su ga kandidirale i koje stoje iza njega. Tvrdi se da se on svima oteo, pa tako i nama koji ga podržavamo, no to, dakako, nije istina. Ne možemo Mesića nadzirati u njegovu izražavanju osobnog stila i odnosa prema građanima. On vjeruje da je njegov način taj kojim može ostvariti ono što svi mi od njega tražimo – a iz naših stavova je posve vidljivo da očekujemo da predsjednik Republike bude samo prvi građanin i ništa više od toga.
ISKRIVLJENA TUMAČENJA
* Budiša u svojim TV-nastupima tvrdi da je Mesićev autentični stav da predsjednik Republike mora kontrolirati Vladu, te da se on korigirao tek nakon kritike iz suparničkog stožera. Je li doista izvorni stav pet stranaka koje podržavaju Mesića da predsjednik kontrolira Vladu?
- Ne radi se ni o kakvom kontroliranju Vlade izvan zacrtanih predsjednikovih obveza. Ne gledamo na predsjednika Republike kao na lutku koja će samo sjediti u svojoj fotelji i kao gramofonska ploča ponavljati teze iz općeg političkog okvira. Predsjednik, i po sadašnjem i po budućem Ustavu, treba imati određenu ulogu kao dio izvršne vlasti. On ima ustavnu obvezu da nadzire provedbu Ustava. Stoga on treba prosuđivati kako druge državne institucije ispunjavaju svoje obveze koje se odnose na Ustav i na zakonito djelovanje. Tome ne treba pridavati nikako pretjerano značenje, i Mesićeve riječi o korektivnoj funkciji predsjednika Republike ne treba shvaćati izvan onog smisla koji njegovoj ulozi pridaje šest stranaka. Tumačenje Mesićeve izjave namjerno je išlo krivim pravcem, kako bi ga se diskvalificiralo i kako bi se u javnosti stvorio osjećaj da ga je opasno izabrati, jer da bi taj izbor doveo u pitanje političke promjene.
* Taj sukob ipak ima korijene koji sežu godinu-dvije unatrag. Da je opozicija odlučila zajedno nastupiti na parlamentarnim izborima, vjerojatno bi i na predsjedničke izbore izašla s jednim kandidatom. Sada se ne bi nalazila u situaciji da pred građanima proigrava svoju vjerodostojnost?
- Od prvog sam dana upozoravao da nije dobro da opozicija na izborima nastupi u nekoliko grupacija. Inzistirao sam da šest stranaka nastupi zajedno, no u tome nisam uspio. Bez želje da sada ikoga optužujem, moram utvrditi da su na podjeli inzistirali Budiša i Račan (Dražen Budiša, Ivica Račan). Iz toga je neminovno dovedeno i do toga da danas imamo dva predsjednička kandidata. No kako smo kompoziciju “2 plus 4” svih ovih mjeseci uspijevali održavati u kakvom-takvom zajedništvu, nedopustivo je da se sada, u pitanju izbora predsjednika, taj zajednički okvir proglašava manjkavim.
OPASNA IGRA
* Krajnja je posljedica da Budiša, ako ga građani ne izaberu za predsjednika, najviše može zamjeriti sam sebi. Da je zajedno s SDP-om prihvatio taktiku zajedničkog izbornog nastupa, pretpostaviti je da bi upravo on bio zajednički opozicijski predsjednički kandidat?
- Sasvim je sigurno da su odluke SDP-a i HSLS-a dovele do sadašnje situacije. Nedopustivo je, ipak, polemizirati na način na koji se ovih dana polemizira, i nedopustivo je u predsjedničkoj kampanji govoriti o nevjerodostojnosti Stjepana Mesića. Ako četiri stranke koje su ga predložile nisu vjerodostojne u pogledu svojega kandidata, kako bi bile vjerodostojne kao partneri u Vladi i u Saboru? Svi smo prihvatili deklaraciju i temeljne odrednice u kojima će se razvijati politika nove vlasti. Budišina kampanja želi na javnost djelovati psihološki, i to na taj način da je zaplaši u pogledu izbornih rezultata. To je izazivanje građanskog straha, i na taj se način dovodi u pitanje demokratičnost samih izbora. Izbori koji se odvijaju u atmosferi političke ucjene, ne mogu se smatrati demokratskima, i oni u svojoj osnovi uopće nisu pravi izbori. Ako se prema jednom kandidatu neprekidno provodi propaganda kojom se želi stvoriti dojam da on prijeti slobodi građana, funkcioniranju vlasti i uspostavljanju demokratskih normi za koje se ta vlast opredijelila, radi se o vrlo opasnoj igri.
* To je već izraženo u formi ucjene: ako pobijedi Mesić, nova vlast neće se smatrati obaveznom da ispuni svoja izborna obećanja. Kao da se izborna obećanja nisu davala još dok je Franjo Tuđman bio živ i dok se nije znalo da mu je zdravlje kritično?
- Tako je, na kohabitaciju smo računali kao na normalnu činjenicu, i u skladu s njom smo kreirali naš program. Ucjenjivati danas građane mogućim rezultatom predsjedničkih izbora, i tvrditi da će oni derogirati ili posve onemogućiti provedbu onog što je obećano na parlamentarnim izborima, u najmanju je ruku nekorektno i politički nedopustivo.
RASISTIČKE IZJAVE
* Slobodna Dalmacija iz broja u broj objavljuje podatke o navodnoj suradnji Stipe Mesića s obavještajnim službama u vrijeme SFRJ. Što nam zapravo ti napisi poručuju?
- U zemlji u kojoj dokumenti nikad ništa nisu značili, već su nastajali i nestajali po samovolji vladajućih, u svakom se trenutku svakog čovjeka može izložiti najrazličitijim objedama i sumnjama. Oni koji se time danas služe, produžuju takvu političku praksu. To su zapravo nasljednici onih koji su proizvodili i te dokumente i takav odnos prema dokumentima uopće. S time konačno moramo prestati. Osim toga, u javnost je potrebno konačno uvesti jedan od najnormalnijih principa, a to je da se ni jednog čovjeka ne okrivljuje i ne sumnjiči dok dokumenti na osnovi kojih se to radi nisu sređeni, posve provjereni, i u svakom pogledu dokazani.
* Reklo bi se da se Budiša i njegov izborni tim prema tim podacima odnose na ambivalentan način: s jedne strane, deklariraju svoju solidarnost s Mesićem, dok s druge strane nastoje instrumentalizirati objavljivanje SDS-ovih dokumenata?
- Posve je sigurno da su propustili učiniti ono što je bilo potrebno, kako u pogledu pojavljivanja tih dokumenata, tako i u pogledu nevjerojatnih rasističko-nacističkih izjava o Mesićevoj supruzi. Oni bi, kao Mesićevi partneri u izbornom natjecanju, na to trebali prvi reagirati. Cjelokupna je javnost na te pojave trebala reagirati daleko burnije i nepopustljivije.
* Hloverka Novak Srzić ovih se dana, u jednom od intervjua s predsjedničkim kandidatima, u čudu pita otkud to Josipu Joviću i Slobodnoj Dalmaciji faksimili obavještajnih dokumenata. Nije li neobično da se tome čudi urednica informativnog programa HTV-a?
- Kad se sustav počne raspadati, proradi psihologija. Svatko od onih koji su u tom sustavu sudjelovali, počne reagirati na privatan način. Ti ljudi više nisu pod pritiskom, ne boje se nikakvih posljedica, nisu obvezani nikakvom stegom. Netko sada misli ono što ranije nije mislio, to jest da je takvih dokumenata i dosad bilo koliko hoćeš, i oni ništa nisu značili. Netko drugi misli da ih još uvijek treba upotrebljavati. Smatram da oni koji lako optužuju druge ne bi smjeli raditi u javnim poslovima. Optužiti čovjeka, bez obzira na izvor dokumenata koji služe kao dokaz, vrlo je opasna stvar. Nikad se ne može biti posve siguran je li ili nije neki dokument falsifikat, ili je možda proizveden samo zato da nekog oblati. Takvih je primjera bilo i previše, a da ih se ne bismo sjetili.
SITNIČAVO ZLOPAMTILO
* Vratimo se predsjedničkim izborima. Zašto vi, kao predsjednik Liberalne stranke, mislite da bi Stjepan Mesić bio bolji predsjednik Republike od Dražena Budiše?
- Mesića smatram čovjekom koji je sposoban svojom jednostavnošću, neposrednošću i toplinom biti predsjednik kakav je Hrvatskoj potreban. On je svojim cijelim životom pokazao da je vjerodostojan, premda nema želje da se prikaže savršenim čovjekom. Dokazao je da ga vlast ne potkupljuje i da ga nikad ne čini oholim i nedostupnim. Za razliku od njega, Budiša se drži distancirano, neprekidno ima nešto svečanog i dostojanstvenog u svojem držanju. U polemikama je, kako se vidi, sitničav, u sukobima je zlopamtilo, a pritom je još i čovjek vrlo selektivne memorije. Slušam ga i zapažam koliko je stvari koje mu idu na štetu zaboravio. Ne tražim od njega da se javno ispovijeda i da nam govori o svojim slabostima, ali on ne bi smio od drugih tražiti više vrline nego što je sam ima. Kako je on inače sklon upravo to raditi, svojim ponašanjem, odnosom prema ljudima i načinom komuniciranja nije predsjednik kojega bih pretpostavio Mesiću.
* Dražen Budiša ističe odlučujuću ulogu njegove i Račanove stranke u smjenjivanju HDZ-a s vlasti. No u odnosu na neke druge stranke, nevladine organizacije, glasila i nezavisne intelektualce, čiji uporni rad na promociji principa demokracije i ljudskih prava SDP i HSLS danas nastoje čim više marginalizirati, Račan i Budiša su prema dojučerašnjim vlastodršcima uvijek bili koncilijantni. Ne radi li se o svojevrsnom pokušaju revizije najnovije povijesti?
- Načelno je smiješno izjaviti: “Račan i ja srušili smo HDZ.” Takva je izjava karakteristična za Tuđmana (Franjo Tuđman).
NOVA GRUPA POSVEĆENIH
* Proizlazi da je Tuđman stvorio Hrvatsku, a da su Budiša i Račan izmislili demokraciju.
- Ne samo da ni njih dvojica niti njihove stranke nisu srušili HDZ, nego to nije učinio nitko posebno. Svi ljudi koji su od prvog trenutka pružali otpor HDZ-u u granicama svojih mogućnosti, stvarali su uvjete da HDZ napusti vlast. Konačnu odluku donijela je nacija. Da nismo pobijedili na izborima, na osnovi odluke građana da se smijeni dosadašnja vlast, kako bismo drugačije pobijedili? Da nije bilo takve odluke građana, tko bi bio u prilici da kaže: “Ja sam pobijedio HDZ”? No kad bi Budišin i Račanov udio u tome i bio presudan, pitanje je političkog takta da se to ne ističe i da se sud o vlastitu doprinosu prepusti drugima. Još je gore kad se iz tobožnjih vlastitih zasluga proizvodi raspoloženje kao da su ti “zaslužnici” po prirodi stvari ujedno i jedini nositelji sudbine i budućnosti nacije. Kad se čovjek ne bi bojao učinka takve demagogije, čitavo bi joj se vrijeme smijao.
* Kakav je dojam na vas ostavio domjenak u organizaciji Ede Murtića, Nine Pavića i Ivice Račana, na kojem su “zaslužnicima za demokraciju” dodjeljivane Murtićeve grafike?
- Nisam mogao razumjeti tu njihovu ideju, pa zato nisam ni otišao na svečanost, premda sam bio pozvan. Edo Murtić moj je dugogodišnji prijatelj, ali nisam mogao pristati na to da bilo tko ima pravo na izbor najzaslužnijih za pobjedu demokracije. Pogotovo ne da taj izbor naprave jedan novinski izdavač i jedan slikar. Pritom se pitanje izbora onih koji su dobili to “priznanje”, a taj je izbor također sporan, javlja kao posve sekundarno. U čitavoj toj manifestaciji ne postoji niti jedna nesporna činjenica osim te da je Edo naslikao grafiku.
* Postoji li opasnost da se na takvim i sličnim manifestacijama formira nova struktura vlasti, s novim dvorskim intelektualcima i režimskim novinarima?
- One u sebi uvijek kriju takvu opasnost. Može se stvoriti nova grupa posvećenih koji će na svoj način prekrajati politički, medijski i kulturni prostor. Protivim se stoga isticanju i privilegiranju bilo kojih vrijednosti, osim onih koje su utemeljene na uobičajenoj praksi da se o svakom projektu u kulturi odlučuje na osnovi odluke žirija o umjetničkoj ili kulturnoj vrijednosti samoga projekta. Takva odluka žirija uvijek je podložna i pogreškama i kritici, ali to je uobičajen način za utvrđivanje umjetničke vrijednosti. Jasno je da određivanje vrijednosti mora biti isključivo s obzirom na umjetnički kriterij, bez ikakvih političkih posljedica.
Toni Gabrić
|
||||||
