U kratkom predahu između maratonskih saborskih sjednica, predsjednik Hrvatskog sabora i Hrvatske seljačke stranke Zlatko Tomčić govori za Vjesnik o aktualnoj političkoj situaciji u zemlji, odnosima s BiH, dugotrajnim saborskim raspravama te najnovijim događajima u Makedoniji.

• Jesu li eksplozije na zagrebačkom Mirogoju i pred Gradskim Poglavarstvom, prema Vašem mišljenju, djelo političkog kriminala iskazana terorizmom ili je to možda izraz krize u kojoj je društvo?
- Mislim da nije riječ o reakcijama na evidentnu krizu u kojoj je društvo. Mislim da smo na dobrom putu izlaska iz krize što ćemo vrlo brzo potvrditi činjenicama. Te su eksplozije politički terorizam koji je, na žalost, prisutan gotovo u svim zemljama Europe. Riječ je o ljudima nespremnima za demokratsku borbu, za rješavanje društvenih i ostalih pitanja na demokratski, politički način, pa pribjegavaju prijetnjama i terorizmu. Očito je riječ o ekstremnim idejama i političkim stavovima, o suludoj borbi potpuno neprimjerenoj suvremenom životu.

• Zar u tom slučaju nije obveza države naći i preventivno, s pomoću svojih institucija, onemogućiti središta koja inspiriraju i financiraju politički kriminal i terorizam?
- Slažem se. Nema nikakve dvojbe da svaka država, koja pretendira da nosi epitet organizirane i demokratske države, mora upravo koristiti sve institucije sustava da zaštiti svoje građane. Nakon promjena 3. siječnja propustili smo napraviti značajnije zahvate u određene strukture vlasti na svim razinama. Tako smo mogli onemogućiti zlonamjerne, koji su još u institucijama, da strukture tih institucija zlorabe u svrhe koje nisu na tragu politike ovog društva. Ne tiče se to samo obavještajne zajednice nego i carinske uprave, raznih mirovinskih fondova, porezne uprave, strukture u javnom sektoru. Pogriješili smo, jer smo podlegli euforiji da smo revanšisti. Normalno je da kada nova policijska struktura preuzme u nekoj državi vlast, da na značajnijim pozicijama o kojima ovisi korektno funkcioniranje društva, zamijeni ljude. Mi smo se u tom procesu zaustavili potpuno nepotrebno. Inzistiram da se upravo taj proces završi. Ovdje nije riječ o revanšizmu. Riječ je o liječenju karcinoma koji je posljednjih deset godina duboko zahvatio to društvo.
 

• Znači li ta procjena da su u strukturama koje ste nabrojali zasjeli pojedinci i grupe koji pokušavaju posijati konfuziju u hrvatskom društvu, među ostalim i aktima političkog kriminala i terora?
- Politički kriminal i teror su samo jedan od tih aspekata. Za mene je mnogo gore to što se određeni potezi vlasti i postupci administrativnoga i drugoga karaktera, zapravo opstruiraju u državnim ustanovama, službama i tijelima gdje nismo promijenili ono što smo morali. Sustav je zakočen, jer još postoje značajne grupe kojima nije u interesu pomoći ovoj vlasti da izvede Hrvatsku na put gospodarskoga i socijalnog prosperiteta, nego im je cilj da zapravo Hrvatska ostane u nekakvoj sjeni sive ekonomije, u nekoj sjeni nedefiniranih odnosa gdje se onda može i politički ušićariti. Što se pak tiče terorizma njega gledam na rubu tih činjenica o kojima govorim.

• Mirko Čondić prikupio je 400.000 potpisa tražeći referendum o zakonu prema kojem bi se »hrvatski branitelji tretirali kao pripadnici drugih pobjedničkih vojski«. Kako Vi ocjenjujete taj stav?
- Budite sigurni da Sabor neće kršiti Ustav, da neće izbjeći raspisivanje bilo kojeg referenduma koji je definiran kako to Ustav predviđa i za koji su skupljeni adekvatni potpisi sa svim potrebnim podacima. Dakle, to se jednostavno mora provjeriti. Osobno sam rezerviran prema načinu kako je definirano pitanje i kako su skupljeni ti potpisi. Najprije treba provjeriti je li uopće moguće provesti referendum s takvim pitanjem. Obvezni smo s punom ozbiljnošću provjeriti način i vjerodostojnost potpisa.
No treba vidjeti što je u samoj pozadini tog zahtjeva. Onaj tko je to pitanje sastavljao najprije će morati protumačiti odnosi li se to na pobjedničke vojske u Hrvatskoj, u bivšoj Jugoslaviji ili na bilo koje druge pobjedničke vojske nakon Prvog ili Drugog svjetskog rata ili pak nekoga drugog rata. To pitanje tako postavljeno, prema mojem mišljenju, nema kvalitetu da bi se o njemu mogla izjašnjavati hrvatska javnost.

• Kako ocjenjujete to, što neki članova vladajuće koalicije izbjegavaju glasanje o nepopularnim mjerama?
- Smatram da je od nekoga u šestorki nepošteno ako izbjegava glasovanje za nepopularne zakone, a biti prisutan kad se glasuje za popularne zakone, one koje javnost bolje prihvaća. Hrvatska vlast ovoga je trenutka u vrlo ozbiljnoj fazi donošenja raznih reformskih zakona. Stoga je riječ o nekoj vrsti političkog nepoštenja. O tom pitanju, međutim, ne treba raspravljati pred javnosti, to je pitanje odnosa unutar šesteročlane koalicije, a oni koji žele nositi epitet korektnog partnera, moraju te stvari znati dogovoriti iza zavjese i utvrditi kako će se ponašati.
Nešto smo usporili koordiniranje naših postupaka i mislim da nam u zadnje vrijeme nedostaje upravo to. Ušli smo u vrlo intenzivno donošenje nepopularnih mjera, ali to nije pratilo odgovarajuće političko usuglašavanje stavova pa nam se dogodilo to što nam se dogodilo. Izlazak iz te situacije samo je jedan: prethodna rasprava, prethodni dogovor oko ovako važnih pitanja.

• Hoće li SDP i HSS zajedno na lokalne izbore u Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj?
- HSS je stranka koja je vrlo vjerna koaliciji i to će biti sve dok ne procijenimo da ta koalicija eventualno ugrožava naš politički integritet i kredibilitet. HSS je dobio značajnu podršku i u hrvatskoj javnosti, bez obzira na to što neke domaće agencije i domaći listovi imaju silnu želju da maksimalno srozaju rejting HSS-a, pa raznoraznim istraživanjima dokazuju kako imamo oko dva posto birača. Mi vjerujemo samo u istraživanja koja je su napravili američki IRI i naš Puls, to su jedina ozbiljna istraživanja, a prema njima dobivamo oko 15 posto. Budući da je do našeg biračkog tijela ponekad teško doći, mislim da nam pripada još oko dva do tri posto, tako da HSS, po mojoj procjeni, dobiva negdje između 17 i 20 posto u prosjeku, na državnoj razini.
HSS uglavnom neće ulaziti u predizborne koalicije. Želimo ovaj trenutak iskoristiti da cijeloj hrvatskoj javnosti pokažemo koliko HSS ovoga trenutka vrijedi. Što će se pak dogoditi poslije izbora, to je druga tema.

• Jesu li hrvatski političari sposobni funkcionirati na lokalnoj razini kao poduzetnici? Zar nije nedopustivo da gradovi žive od poreza a ne od svoje zarade.
- Načelnik općine, gradonačelnik ili župan morao bi postati prvi menedžer svoje jedinice lokalne samouprave. No, strašno smo pogriješili što u pripremi ovih lokalnih izbora nismo ostvarili jedno od svojih temeljnih predizbornih obećanja - da ćemo načelnike, gradonačelnike i župane birati izravno. Ovoga trenutka nemamo, nažalost, modela kako ispraviti tu grešku. Meni osobno to je izuzetno žao i mislim da smo nanijeli veliku nepravdu našim biračima time što smo zadržali ovaj neizravni izbor.

• U Saboru je dosta vremena potrošeno na rasprave o političkim temama koje ljude zanimaju manje od, primjerice, gospodarstva i zapošljavanja.
- Predsjednik Sabora je čovjek koji nema ni jednu osobnu ovlast i dobro je da je to tako. Ja, dakle, mogu samo usmjeravati i uvjeravati, ali ni jednu odluku ne mogu izravno donijeti. Kada bi se pitalo samo mene, Hrvatski bi sabor raspravljalo o 90 posto tema od životne važnosti, a odbacio bi one stvari koje su na marginama interesa naše javnosti. No u saborskim se raspravama i predlaganim točkama vrlo često reflektiraju političke ambicije stranaka koje imaju zastupnike.

• Razmišlja li se u šestorki o smanjenju broja ministarstava, budući da su protivnici ukidanja Županijskog doma često isticali kako on košta manje nego neka ministarstva?
- Ova država mora racionalizirati sve što se dâ racionalizirati. Kod ukidanja Županijskog doma nije bila primarna racionalizacija u financijskom smislu, nego racionalizacija u donošenju zakona. Nakon što potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska će biti pred izuzetno obimnim poslom jer će svoje zakonodavstvo morati prilagoditi zakonodavstvu EU-a. Sigurno je da se može naći osnove i za racionalizaciju ostalih dijelova državne administracije, ali u ovom trenutku nije dobro razmišljati o smanjenju ministarstva.

• Imate li nekih informacija o rekonstrukciji Vlade?
- Za sada neće biti rekonstrukcije Vlade.

• Kako ocjenjujete saborsku raspravu o Daytonskom sporazumu i držite li da će doći do konsenzusa među našim strankama?
- Ugodno sam iznenađen načinom na koji je ta rasprava vođena. Očekivao sam daleko više sukobljavanja i grubih riječi, ali očito su svi shvatili da se zapravo radi o izuzetno značajnoj stvari. Moramo konstatirati da je hrvatski nacionalni korpus u BiH ozbiljno ugrožen. Hrvatska ima ustavne obaveze prema svojim sunarodnjacima u BiH, ima obaveze kao potpisnica Daytonskog sporazuma ali ima i politički i geostrateški interes za stabilnost cijele ove regije. Vodeći računa o stabilnosti BiH, najizravnije doprinosimo stabilnosti i same Republike Hrvatske, a i stabilizaciji odnosa u ovoj regiji.
U tim raspravama i svojim prijedlozima Hrvatska, međutim, mora voditi računa da ne prijeđe granicu koja bi značila miješanje u unutarnje odnose u drugoj državi. Mislim da smo to u saborskoj raspravi uspjeli, a i najnovije odluke HNS-a iz Mostara svjedoče da je u hrvatskoj politici otvoren prostor za to da svojim utjecajem pokuša pridonijeti drukčijem razmišljanju o sudbini BiH. Očito je da tamo mora doći do određenih promjena, prije svega u konstitutivnosti.

• Treba li, po Vašem mišljenju, revidirati Daytonski sporazum?
- Izjasniti se za reviziju Daytona znači optužiti čitav niz međunarodnih faktora, koji su i danas odlučujući u BiH, da su u prošlosti učinili nešto loše. U svakom slučaju Dayton je zaustavio rat. Ali stvorio je državu koja ne funkcionira kao država.
BiH je priznata država, ona mora biti cjelovita država, ona je članica UN, no ona funkcionira na jedan čudnovato asimetričan način. S jedne je strane Republika Srpska, etnički gotovo očišćena, s druge je strane Federacija koja zbog specifičnih odnosa Hrvata i Bošnjaka gotovo ne funkcionira kao jedan od elemenata državnosti u BiH. Dobar bi početni potez bio Dayton nadograditi ili unaprijediti, tako da se strogo poštuju odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti svih triju naroda na cijelom području, te da se dođe do stalnoga izbornog zakona koji neće dopustiti da jednom narodu predstavnike biraju drugi narodi. Nakon toga moglo bi se razgovarati o nekakvoj novoj konstituciji BiH.

Željko Hodonj i Ivana Matić