Predsjednik HSS-a o karakteru Ive Sanadera i 
premijerke Jadranke Kosor, koalicijskom sporazumu, fondu za pomoć gospodarstvu, proračunu, Podravki i Polančecu...

Najvažniji koalicijski partner HDZ-a stao je bez fige u džepu uz Vladu premijerke Jadranke Kosor. Nagađalo se da je predsjednik HSS-a Josip Friščić 23. prosinca bio na ručku s Ivom Sanaderom i Milanom Bandićem i da je sklon toj gubitničkoj frakciji vladajuće stranke. On je sve demantirao i među prvima podržao Jadranku Kosor. Ta stranka nema namjeru niti pregovarati s čelnicima oporbe o mogućoj suradnji. Ostaju vjerni svom partneru s kojim zajedno sjede i u Europskoj pučkoj stranci. Ipak, Friščić nije bez kritike na račun Vlade.

• Je li istina da se na ovoj situaciji sa Sanaderom želite izboriti unutar koalicije za nešto više od onoga što ste dosad imali?
– Mi smo vjerodostojni. Bili smo to i u vrijeme zaključivanja sporazuma, a od vjerodostojnosti ne odustajemo ni danas. Ne zastupamo princip dobre stvari su zajedničke, a loše su njihove. Sve što smo dogovorili, realizirali smo. Dobili smo dva ministra i oni dobro obavljaju svoj posao. HSS, ni u vrijeme sklapanja sporazuma ni danas, neće tražiti ništa više od onoga što realno može dobiti. Ne pada nam na pamet zahtijevati neko novo preslagivanje te na račun toga tražiti više, ono što nam ne pripada.

• Rekli ste da niste uoči Božića ručali sa Sanaderom.
– Nisam!

• A kako je bilo raditi s njim? U odnosu na aktualnu premijerku.
– To je neusporedivo. Sanader ni u situaciji kada je bilo jasno da je pogriješio nije bio spreman napraviti korak unatrag. Jadranka Kosor druga je priča. Ona sluša, spremna je prihvatiti kritiku, napraviti i dva koraka unatrag ako joj se dokaže da su potrebna. Sanader nikoga nije uvažavao. To je bio najveći problem.

• Treba li maknuti ljude koje je postavio Ivo Sanader?
– Ne dijelim kadrove po tome čiji su. Na kraju krajeva, nijedan ministar nije došao na Sanaderovu presicu. Ok, Bianca Matković bila je suzdržana. Ali i ona kaže da je to njezin osobni stav. Na kraju je stala iza premijerke.

• Je li ikad vršio pritisak na vas da napravite nešto kako on želi?
– Nikad!

• Imate li vi svog stranačkog Sanadera?
– Priča se svašta, ali jedno su priče, drugo je stvarnost. Pričalo se da će netko i mene skinuti s predsjedničkog mjesta na skupštini, pa se to nije dogodilo. U HSS-u su se događale stvari koje u nekim strankama nisu primjerene. Kod nas je uvijek bilo i onih koji su protiv i onih koji su suzdržani. Pričalo se da će se podijeliti Klub zastupnika, da će se podijeliti Predsjedništvo. U HDZ-u donedavno je bilo nemoguće da na glasovanju ima i onih koji su protiv i onih koji su suzdržani. Mnogi su mi iz HDZ-a govorili da se s nekom odlukom nisu slagali, ali morali su popustiti. U HSS-u toga nikada nije bilo.

• Treba li mijenjati koalicijski sporazum?
– Sporazum je opsežan i promatrajući ga kroz ciljeve, oni se moraju ostvariti. Jedino što se može mijenjati jest dinamika njihova ostvarivanja. Kada se koalicijski sporazum stvarao, ekonomisti su računali da bi BDP mogao rasti od šest do osam posto. Ali dogodila nam se kriza, dijelom uvezena, dijelom generirana u Hrvatskoj. Ne treba bježati, umnogome je korijen krize u nama, u zaduživanju, lošim ugovorima i trošenju novca bez promišljanja. Zato je i HSS kod rebalansa u lipnju tražio od resornih ministarstava stvarnu sliku stanja, i prihoda i rashoda, da svi prihodi budu pokriveni, a ne da potkraj godine moramo izaći pred građane i reći “za ovo nema novca”. Taj potez nije bio popularan, ali pokazalo se da nije bilo tih zahvata. Da ih je bilo, morali bismo smanjivati plaće ili rezati socijalna davanja...

• Najavljuje se osnivanje fondova za pomoć gospodarstvu. Kome bi išao taj novac?
– U gospodarski dio koji ima šansu. Oni koji mogu povećati proizvodnju, a time i jamčiti povrat novca, mogu računati na pomoć države. Ostali ne mogu. U suprotnom, fondovi bi bili pogubni za sve. Banke će lako dati kredite ako za te kredite država bude dala jamstvo. Hoće li država to činiti kroz fondove, dio kroz fondove a dio kroz HBOR, tražimo odgovore stručnjaka. To ne može i neće biti politička odluka. Važno je da svaka kuna ima opravdanje u korisnom, prosperitetnom ulaganju. Ne može se iz proračuna uzimati novac za vraćanje kredita i za isplatu plaća.

• Je li proračun prenapuhan?
– Kao što proračun za 2009. nije bio prenapuhan, jednako tako nije prenapuhan ni proračun za 2010. Lanjski proračun bio je ogledni primjer. Ako se planirane stope ostvare, ako se postigne stabilnost pojedinih sektora, a neke naznake govore o tom smjeru, neće biti problema s proračunom. U Hrvatskoj ima kapitala, kojim raspolaže HNB, koji je u pričuvi, ima kapitala i u poslovnim bankama. Ali od pojedinih ministarstava moramo tražiti da se taj novac ne ulaže tamo gdje se neće moći vratiti ili će se vraćati teško. Kupovanje trenutnog mira ne dolazi u obzir. Pogotovo ne kroz novi koalicijski sporazum.

• Ali planiran je rast BDP-a 0,5, a neki govore o padu od tri posto.
– Ja se time ne opterećujem, BDP u svojoj strukturi 60 posto zadan je potrošnjom. Da građani nisu shvatili krizu, da prošle godine šest ili sedam milijardi nisu stavili u banku, da je završio u sektoru potrošnje, pokazatelji o BDP-u bili bi drukčiji već za 2009. Ali ovako je dobro jer se sve te milijarde sada mogu usmjeriti u gospodarstvo. Država ne može ništa ako građani nisu svjesni, ako barem dio onoga što su zaradili ne stave sa strane.

Autor: Nikola Sever Šeni