ZADAR, 23. travnja - Programom društveno poticane stanogradnje godišnje bi se u Hrvatskoj trebalo graditi od 1500 do 3400 stanova, veličine oko 50 metara četvornih, a stambeno pitanje riješilo bi od pet do sedam tisuća građana. Radimir Čačić, ministar javnih radova, obnove i graditeljstva, predstavio je na zadnjoj sjednici Vlade Nacrt zakona o društveno poticanoj stanogradnji o kojemu će saborski zastupnici raspravljati ovaj tjedan, što je i bio povod ovoga razgovora.

• Koliko se gradova uključilo u Program društveno poticane stanogradnje?
- Dosad se uključilo 60 gradova, dakle više od polovice hrvatskih gradova među kojima po broju stanova prednjače Zadar, Varaždin, Rijeka, Slavonski Brod, Osijek... Zadar sa gradnjom 220 stanova u prvoj fazi, u koje će stanari moći useliti već sljedeće ljeto, prednjači po broju stanova zato što je grad dao najveći prostor za gradnju. Rijeka će, primjerice, graditi samo 93 stana jer je ograničena prostorom. Dosad je u pripremama za gradnju 850 stanova, što znači da smo već u samom početku gradnje ovim modelom udvostručili dosadašnji broj izgrađenih stanova budući da se u prošlih 10 godina prosječno gradilo oko 1000 stanova godišnje.

• Kako se došlo do modela gradnje koji je isplativ državi i prihvatljiv građanima?
- Za takav model znam već dvadesetak godina, a i kao predsjednik Europske komisije za stanogradnju parlamentaraca za habitat znam kako stanogradnju rješavaju zapadne zemlje. Sve imaju model kojim država pomaže stanogradnju. U ovako siromašnoj državi s niskom razinom proizvodnje i niskim dohotkom, takav je model izgradnje stanova potrebniji nego igdje. Dosad su si stanove i stambene kredite mogli priuštiti samo oni koji imaju novca, a sada će stanovi biti dostupni svima.
 

• Prvotni naziv »socijalno poticani stanovi« izazivao je asocijaciju na tzv. socijalne stanove, što je, možda, nekoga i odbijalo.
- Da, to je od početka bilo pogrešno formulirano. Zato smo i promijenili naziv programa, jer je u ljudi izazivao pogrešni osjećaj. To nisu socijalni stanovi, jer ih građani sami kupuju, a i kvaliteta gradnje je vrlo visoka; cijena je tržišna, a subvencija države je vidljiva kroz rok otplate i kamatu.

• Dinamika privrednih kretanja u Hrvatskoj u cjelini otvara neke nove mogućnosti, pa i za tu vrst kreditiranja stanogradnje.
- Promjenom bankarskog sustava, koji je sad stabilan, dobili smo i nove mogućnosti. Dosad je bilo najjednostavnije kreditirati kupnju automobila. Godišnje je prosječno 60.000 ljudi, odnosno obitelji, kupovalo nove automobile. Od tih 60.000 sigurno bi desetak tisuća bilo kupilo stanove da su im ponuđeni izdrživi kreditni uvjeti. Time je potrošnja bila potpuno pogrešno usmjerena. Najgore što se moglo dogoditi Hrvatskoj je to što smo poticali proizvodnju u zemljama proizvođačima automobila, ne u svojoj državi, a smanjena je i kreditna sposobnost građana. Uloga države je da kvalitetno usmjerava makropotrošnju, a našega ministarstva da osmisli kako ljudima omogućiti da što lakše dođu do stana.

• Čime to država jamči?
- Ako je država u fazi gradnje stana partner, osigurava se i siguran plasman kredita, a time su i banke-kreditori sigurni. Ako država bankama jamči da preuzima rizik da će građani vraćati kredit, što im zapravo jamči samim stanom, tada i banke snižavaju kamatne stope. Dakle, riješili smo važne komponente: jamstvo države, kredite banaka te gradove koji ustupaju zemljište. Tek nakon toga utvrdili smo realnu cijenu četvornog metra.

• Koja je gornja granica cijene četvornoga metra?
- Gornja granica cijene gradnje je 1300 maraka, a prosjek je oko 1200, dok je najviša gornja granica ukupne cijene 1700 maraka. To je limit koji se ne smije prijeći. Dosad je najviša cijena bila 1480 maraka. Cilj nam je bio da mjesečna rata kredita bude 300-350 maraka, koliko se plaća za kojekakve podstanarske stanove. Suština ovog modela je da svaka mlada obitelj može doći do stana.

• Tvrdite da je obnova kuća porušenih u Domovinsko ratu u graditeljskoj sezoni 2000./2001. povećana 58 posto u odnosu na prethodnu sezonu.
- Jure Radić je u 1999. godini ostavio točno 2000 stanova u obnovi. Odmah sam u 2000. pokrenuo program obnove 3160 kuća, što je točno 58 posto više. Vlada je donijela odluku da svi koji imaju rješenje moraju ove godine ući u program obnove i do kraja 2002. useliti u svoje kuće. Takvu odluku nije donijela ni jedna HDZ-ova vlada. Do 1. svibnja moraju se izdati sva rješenja koja čekaju još od 1997., a svim prognanicima kuće će se obnoviti do kraja 2002. godine.

• Što je s obnovom kuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti?
- Povratnici, hrvatski građani srpske nacionalnosti, koji dosad nemaju rješenje moraju do 31. prosinca 2001. podnijeti zahtjeve i dobiju li pozitivna rješenja, njihove će kuće biti obnovljene do kraja 2003. godine, što znači da će tada i kompletna obnova biti završena.

• Što je najvažnije u Zakonu o obnovi, pogotovo za Hrvate izbjegle iz BiH?
- Najvažnija i najmoralnija odluka za Hrvate izbjeglice iz BiH je ta što prvi put imaju zakonsko pravo stjecanja vlasništva stana ili kuće u područjima od posebne državne skrbi. Mogu zatražiti alternativni smještaj u kući koja je državno vlasništvo, u stanu za koji bi nakon 10 godina imali pravo zatražiti prijenos vlasništva na sebe. Treća, najaktivnija varijanta svakako je dobivanje zemljišta za gradnju kuće te kompletnoga građevinskog materijala za gradnju u svojoj režiji, čime automatski postaju vlasnici i kuće i zemljišta.

• Kada se očekuje završetak gradnje tunela »Sveti Rok« i kompletne autoceste od Zagreba do Splita?
- Tunel će biti u funkciji do početka sezone 2003. kao i cesta od tunela do Zadra i od tunela do Udbine. Kompletna autocesta bit će završena do početka sezone 2004.

• Hoće li novoutemeljeno poduzeće Hrvatske autoceste doista samo moći financirati gradnju autocesta u Hrvatskoj?
- HAC apsolutno sam može financirati gradnju svih autocesta, jer ima dva izvora prihoda: cestarine i dio naknade za benzin. Izvorni prihod tvrtke godišnje će biti 370 milijuna maraka, čime se može mnogo napraviti, iako se taj novac neće izravno koristiti za gradnju autoceste. To će biti osnova za dobivanje kredita kojima će graditi ceste. U roku 12 godina, tvrtka će doći u plus, jer će sve autoceste u tom roku biti izgrađene i od ubiranja cestarina otplaćivat će se krediti, a iznos dobiven od cestarina bit će veći od anuiteta kredita. Tada više neće morati uzimati postotak do cijene benzina.

• Što Hrvatska priprema za sastanak predsjednika parlamenata zemalja Jadransko-jonske incijative, koji se ovoga vikenda održava u Zadru?
- Da nismo osnovali Hrvatske autoceste, malo toga bismo na tom sastanku mogli predložiti. Svoj ćemo dio Jadransko-jonske autoceste završiti u roku, tj. za 12 godina, jer je to već stavljeno u plan o gradnji autocesta. Već 2003., Zadar će biti povezan na autocestu, a od 2004. autocestom će biti povezan sa Zagrebom. Izgradnjom našeg dijela Jadrnasko-jonske autoceste, i Zadar će u svim pravcima biti povezan sa cijelom Europom, a time i Hrvatska.
Ljubica Ivićev-Balen