ZAGREB, 29. travnja - U posljednje vrijeme u medijima se iznose dvije potpuno suprotne ocjene sadašnjeg gospodarskog stanja u državi. Mato Crkvenac, ministar financija, iznio je pred gostima iz Čilea gotovo idiličnu sliku hrvatske ekonomije koju, eto, kvari samo prevelika nezaposlenost, a ustvrdio je da je Hrvatska već zakoračila putem konačnog izlaska iz krize. Potpuno suprotnu ocjenu iznio je Željko Čović, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, koji upućuje oštre zamjerke Vladinoj gospodarskoj politici. Za Vjesnik je o toj temi govori Goranko Fižulić, ministar gospodarstva.

• Jesmo li, nešto više od godine dana nakon što je šestorka preuzela vlast i obećala bolje dane, napokon bliže bržem oporavku gospodarstva?
- Ocjene neka daju drugi, a ja ću govoriti o činjenicama koje pokazuju da je hrvatsko gospodarstvo u posljednjih 15 mjeseci doživjelo mnoge promjene na bolje iako i dalje ima negativnih pojava. Smanjeni su troškovi rada najvećeg dijela gospodarstva, prije svega zahvaljujući velikom padu kamatnih stopa. Sada je u Hrvatskoj kapital dostupan po cijeni na razini europskog prosjeka. Drastično su smanjene carine što pogoduje svima koji ovise o uvozu, bez obzira je li riječ o proizvodnji ili trgovini, a za potrošače u gospodarstvu snižena je cijena električne energije. Posebno važne su stabilnost tečaja kune i niska inflacija. Sve to pokazuje da je povećana konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Već su sklopljeni ili će se uskoro sklopiti brojni sporazumi o slobodnoj trgovini, poput sporazuma s Europskom unijom, zemljama CEFTA-e i svim zemljama bivše države, osim SRJ. Time hrvatska roba, za razliku od prošlih godina, može bez carinskih i drugih zapreka dolaziti na mnoga inozemna tržišta.
 

• Puni ste optimizma, a broj nezaposlenih dosad nije značajnije smanjen, sve se svodi na sezonska smanjenja.
- Po prirodi sam optimist, a, uz ostalo, optimizam sada gradim i na tome što je postignuta iznimno velika likvidnost u bankarstvu, povećana je masa depozitnog novca, a devizna štednja građana dosegla je visinu kakva je nezamisliva u brojnim drugim zemljama. Nije nevažno ni to, što je znatno smanjen šoping u inozemstvu. O općem porastu gospodarskih aktivnosti govore i premašeni lanjski i ovogodišnji planovi punjenja proračuna temeljem PDV-a.
Nažalost, nije smanjen broj nezaposlenih. Iako su mnogi od nezaposlenih našli radno mjesto, ukupan broj radnika prijavljenih na burzama povećan je, jer su na tržište rada stigle nove generacije. Nezaposlenost je prvi od negativnih rezultata Vlade, a taj problem nastajao je godinama i nije se mogao riješiti u tako kratkom razdoblju. Dijelom je riječi o strukturalnoj nezaposlenosti jer, poznato je, istodobno se traže radnici u brodogradnji gdje su knjige narudžbi popunjene do 2004. godine, turizmu, sezonski i u trgovini... Drugi veliki problem je u tome što nismo uspjeli privući niti jednu značajnu greenfield investiciju. Ali ne samo zbog toga što, možda, za ulagače nismo dovoljno privlačna zemlja već, u posljednje vrijeme i zbog toga što je došlo do usporavanja rasta cjelokupnog svjetskog gospodarstva, posebno na području visokih tehnologija. Zatvaraju se i postojeće tvornice, a vrlo malo otvaraju nove.

• Tvrdite da smo već na putu ekonomskog ozdravljenja, a gospodarstvenici i dalje prigovaraju da prevelika opterećenja ugrožavaju i postojeća radna mjesta.
- Trećina državnog proračuna troši se na socijalne transfere građanstvu. Kao resorni ministar bio bih puno sretniji da su opterećenja za gospodarstvo puno manja i da je povećana njegova konkurentnost. Ali, tada treba jasno odrediti koja se od socijalnih prava mogu smanjiti a da to ne izazove povećanje socijalne napetosti i nova politička trvenja. Jer, prema strukturi proračunskih transfera ispada da se nešto značajnije može uštedjeti jedino na račun građana. Može li se postići politički konsenzus za smanjenje socijalnih prava, što bi za gospodarstvo značilo smanjenje izdataka i početak novog investicijskog ciklusa te porast zaposlenosti? U resoru kojem sam na čelu stalno se traže nove mogućnosti za rasterećenje gospodarstva, ali pitanje je da li bi za to Vlada imala potporu većine hrvatskog političkog tijela i javnosti.

• Kako su nas, uzevši u obzir dobre i loše strane našeg gospodarstva ocijenili na zasjedaju Europske banke za obnovu i razvoj? I o tome su iz Londona stizala proturječna izvješća.
- Tvrdim da Hrvatska, kao i prošlih godina, uglavnom dobiva pohvale i da nas se po makroekonomskim pokazateljima, među tranzicijskim zemljama i dalje svrstava u sam vrh, među tri najupješnije zemlje. Dobili smo i jasnu poruku da bi Hrvatska, da u vrijeme vladavine HDZ-a nije bila politički izolirana, sada bila sigurno u prvoj grupi tranzicijskih zemalja, kandidata za priključenje Europskoj uniji.

• Jedan od kriterija za to je i uspjeh u provođenju privatizacije. U Saboru ste iznijeli neke nove prijedloge za privatizaciju preostalog državnog portfelja.
- Unatoč recesiji koja se u svijetu sve više osjeća, i dalje postoji veliko zanimanje stranaca za ulaganja u hrvatski energetski sektor, telekomunikacije, osiguranje i, posebice, turizam. Smatram da ne bi trebala doći u pitanje ni strana ulaganja u neke postojeće kapacitete tradicionalnih gospodarskih grana.
A kad je riječ o privatiziranju oko 1400 poduzeća nominalne vrijednosti oko 26,6 milijardi kuna, izmjene Zakona o privatizaciji omogućit će da se to provede brže i racionalnje. Predložili smo objedinjavanje dionica svih poduzeća, kojima se sada upravljalo na više mjesta, u jedinstven državni portfelj kojim će gospodariti Fond za privatizaciju. Istodobno, načelo stjecanja vlasničkih prava temeljilo bi se na ugovorima, a ne na razini izvršenih uplata. Dakle, kupci dionica odmah bi stekli i pravo na dividende što će pojačati zanimanje za ulaganja. A ako se poštuju ugovorne obveze, nema razloga da se ne ostvaruju i prava.

• Vlada više ne strahuje od nove tajkunizacije?
- Poznavajući strukturu preostalog portfelja ne vjerujem da je moguća neka nova tajkunizacija, posebno ne uz novi način rada HFP-a. Sada se doslovno poštuju načela javnog natječaja, a izabiru se samo uistinu najpovoljnije ponude. Velika poduzeća privatiziraju se po posebnim i transparentnim uvjetima. U ovom trenutku smatram da je u sklopu privatizacije najvažnije da se za izlazak na burzu, odnosno tržište kapitala, osposobi što više tvrtki. To će ojačati položaj burzi i omogućiti da se višak novca iz banaka preseli u gospodarstvo. To je posebno važno i radi reforme mirovinskog sustava jer na burzi će se tada pojavljivati i mirovinski fondovi. Treba posebno naglasiti i to da privatizacija treba ubuduće omogućiti povećanje učinkovitosti privređivanja kako bi tvrtke mogle prerasti nacionalne okvire u radu, a manje služiti kao zakrpa državnog proračuna.

Boris Petrović