Pokrenuvši program poticane stanogradnje ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo Radimir Čačić probudio je nade mnogih beskućnika, ali i graditelja koji posljednjih godina jedva preživljavaju. Prvi stanovi, popularno nazvani Čačićevi, već su se počeli graditi, a puni zamah toga projekta tek se očekuje. Ministar Čačić za Nedjeljni Vjesnik govori o realizaciji programa te teškoćama na koje nailazi.

l Kako teče program poticane stanogradnje? Jeste li zadovoljni dinamikom njegove realizacije?
– Program teče iznad naših očekivanja i dinamika ugovaranja je vrlo dobra. U prva četiri mjeseca ove godine u različitim fazama je ugovoreno 1100 stanova s tim da najveći gradovi Zagreb i Split još uopće nisu u programu. Pretpostavljam da ćemo tijekom godine ugovoriti više od 2000 stanova. Iako sam predvidio teškoće, očekivao sam da je naša lokalna samouprava u nešto boljem stanju. U onim gradovima gdje se radi lošije sporija je i stručna razina pripreme - od prostornog i urbanističkog planiranja, imovinsko pravnih odnosa do infrastrukturnog uređenja. Po tome se točno može utvrditi u kojim gradovima lokalna samouprava funkcionira suvislo i odgovorno, a u kojima ne.

l Znači li to da u Zagrebu ne funkcionira dobro?
– Na žalost, ne funkcionira. Za razliku od, primjerice, Rijeke i Varaždina koji su prvi ugovorili stanove i prvi počeli graditi. Ili možemo pretpostaviti da gradska poglavarstva i gradonačelnici ne žele izaći u susret potrebama svojih građana i koristiti subvencije koje daje državni proračun. Zagreb je, na primjer, financijski najsposobniji za provedbu takvog projekta, no očito nije najspremniji. Uz to, Zagreb se za sada odlučio samo na kupnju stanova za rješavanje svojih potreba - bilo kadrovskih ili socijalnih.
Što je sa Zagrebom?
 

l U čemu je, po Vama, najveći problem u Zagrebu?
– Službe u Zagrebu godinama ozbiljno ne rade. U Varaždinu se građevna na dozvola dobije u roku od nekoliko dana, a divlja gradnja uopće ne postoji. No, ovaj program će biti ozbiljan poticaj da se i te osnovne pretpostavke za razvoj grada - kao što su urbanizam i imovinsko pravni odnosi - srede. Jer, posrijedi je ipak pritisak građana. Ljudi zovu i pitaju zašto je šezdesetak gradova i općina u Hrvatskoj spremno uključiti se u program, a ostali nisu.

l Znači TV-kampanja, kojom pozivate građane da potraže informaciju kod svog gradonačelnika, je dala rezultate?
– Svakako. Ljude smo pozvali da zovu svoje gradonačelnike, a ne naše Ministarstvo jer mi dajemo organizaciju i novac te ni u jednoj fazi izgradnje ne dolazi do kontakta građana s Ministarstvom. Organizacija definitivno dobro funkcionira za što je dokaz niz potpisanih ugovora diljem Hrvatske. Novac je također osiguran - 90 milijuna kuna iz proračuna - što je dovoljno za 1500 stanova. Upitno je, dakle, samo ono što treba odraditi lokalna samouprava.
l Zagrebačko Poglavarstvo je prilikom definiranja čestica koje daje za poticanu stanogradnju poručilo građanima neka se za daljnje informacije obrate svome ministru.
– Onako kako rade takvi su im i rezultati. Procedura je takva da Ministarstvo određuje proračun, gradovi moraju odlučiti koliko stanova žele i gdje će se oni graditi. Moraju također provesti anketu među svojim građanima da utvrde kakav je interes. Nakon toga Ministarstvo s gradom sklapa ugovor o prijenosu zemljišta, raspisuje se natječaj za gradnju, utvrđuje se tko će graditi objekte te se definira jedna od poslovnih banaka s kojom građani mogu potpisati ugovore o kreditiranju, a Grad određuje s kim će se ugovori sklopiti. Činjenica je da Grad Zagreb do sad još nije potpisao niti jedan od navedenih papira.

l Zašto?
– Djelomično zato što su službe nesposobne i ne rade, a djelomično zato što, kad o činovnicima ovisi stanogradnja i izdavanje lokacija i dozvola, a sustava nema, korupcija cvate. Ne vidim zašto Zagreb ne bi mogao realizirati nešto što drugi gradovi mogu. Zadar, koji ima 70.000 stanovnika, je, primjerice, proveo anketu na koju se javilo više od 800 građana i za početak je ugovorena gradnja 220 stanova. Interes Zagreba bi trebao biti od tisuću do tisuću i pol stanova godišnje, a mi smo s njima pregovore počeli najprije o tridesetak, a potom stotinjak stanova. To je neodgovorno. Zagrebački gradonačelnik je među prvima, još prije godinu dana, objavio interes za gradnju 300 do 400 stanova. No, na tome je sve stalo. Ne mislim da je kriv gradonačelnik, nego gradske službe koje ne funkcioniraju. A tada počinju sitne politikantske igre.

l Tko određuje kriterije za kupnju stana?
– Sve kriterije određuju jedinice lokalne samouprave, a Ministarstvo samo financira, organizira i prati da ne dođe do zloporaba. Naravno da bi prioritet trebali imati oni koji su na donjoj granici kreditne sposobnosti, no to je samo naš stav, a odluka o tome je na gradovima i općinama. Naravno da građani svoju minimalnu kreditnu sposobnost moraju dokazati pred bankom. Mi želimo omogućiti građanima da riješe svoje najvažnije životno pitanje. Uz to, činjenica je da taj projekt daje odlične rezultate. U čitavoj prošloj godini u Hrvatskoj je prodano ukupno 900 stanova, a mi smo već u prva četiri mjeseca ove godine ugovorili izgradnju 1100 stanova za poznatog kupca.
Iza svega stoji država

l Što će program poticane stanogradnje značiti za stanogradnju općenito, odnosno za graditeljstvo?
- Ne postoji zemlja koja je izašla iz recesije bez da je najprije počelo rasti građevinarstvo. U ovoj je godini zabilježen lagani porast u tom sektoru no riječ je više o očekivanjima nego realnom stanju jer se stvorila optimističnija atmosfera. Uz stanogradnju, obnovu i gradnju cesta očekujemo porast graditeljstva u ovoj godini za 10 posto, a sljedeće godine za dodatnih 10 do 15 posto. Držim da je to pravi put izlaska iz recesije.

l Je li model poticane stanogradnje novost ili kopija modela neke od europskih zemalja?
– To je moj model nastao kao kompilacija nekoliko europskih modela uz dodatak iskustva koje sam stekao kao predsjednik skupštine banke a koje me uvjerilo da ne postoji bolji dužnik od kupca stana. Građani daju učešće od 20 posto, a čitava priča je oko 30 posto jeftinija nego što bi bila po tržišnim uvjetima zbog državnih subvencija te povoljnijeg zemljišta i infrastrukture koju daju jedinice lokalne samouprave. Država garantira izgradnju objekta tako da banci nisu potrebni jamci i hipoteka, osim samog stana te je i kamatna stopa niža. Građani, pak, imaju dugi rok otplate i niski anuitet tako da su svi zadovoljni. Sve naše velike banke, osim Privredne, su jako zainteresirane za sudjelovanje u tom Programu jer iza svega stoji država. Cijena četvornog metra stana je obično od 1400 do 1500 maraka što preračunato u kreditne omjere iznosi pet do šest maraka po kvadratu, odnosno 250 do 300 maraka mjesečno za stan od 50 kvadrata. Model je želio i uspio postići cijenu mjesečne otplate koja je niža od podstanarske najamnine za odgovarajući stan.

l Kad se očekuje useljenje prvih stanara?
– Svi objekti moraju biti gotovi u roku od godinu dana od dana kad je započela gradnja. Dakle, u proljeće sljedeće godine bit će useljeni prvi stanovi.
IVANA MATIĆ