ZAGREB, 1. lipnja - Nedavni lokalni izbori i veliki uspjeh srpskih stranaka povod su razgovoru s Miloradom Pupovcem, predsjednikom Srpskog narodnog vijeća i predsjednikom Programskog savjeta Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS).

• Jeste li zadovoljni rezultatima lokalnih izbora?
- Veoma smo zadovoljni, jer je SDSS po broju osvojenih vijećničkih mjesta na lokalnoj razini peta stranka, poslije HSLS-a koji ima 15-ak mandata više.

• Zašto su se Srbi na izborima opredijelili desno?
- Biračko tijelo srpske zajednice u većinskom opredjeljenju nije glasovalo desno, jer je SDSS po opredjeljenju, programu i stajalištu vodećih ljudi zapravo stranka lijevoga centra. Osim toga, druga stranka po broju osvojenih srpskih glasova je SDP i koalicija koja je proizlazila iz toga. Tek je manji dio svoje glasove dao desnoj retorici SNS-a i Milanu Đukiću. Prema tome, mi sebe, svoje vijećnike i birače smještamo lijevo od političkog centra i takvima se smatramo od svojega osnutka pa do danas.

• I bez obzira na ljude koji su nekad bili u ekstremnom SDS-u?
- Ljudi koji su bili u SDS-u ostali su djelomično aktivni i ne mogu biti smatrani političkim ekstremima. U SDS-u je došlo do političke podjele vrlo rano, negdje 90/91 godine, na dvije opcije, na ekstremnu i na one koji su bili za političke dogovore i zagovarali građansku političku orijentaciju s nacionalnim obilježjem. Takvi ljudi danas predstavljaju većinu u SDSS-u, neovisno o tome jesu li nekada bili u SDSS-u ili su novopridošli članovi ili su članovi Samostalne srpske stranke, koja je doprinijela objedinjavanju, novom identitetu SDSS-a.
 

• Hoćete reći da se Srbi ipak ne getoiziraju, odnosno da mogućoj getoizaciji doprinosi nejasna politika vlasti?
- Točno. Ako malo bolje pogledate, Srbi su i 1990. i 2000. odbacivali geto. I to je jedna od stvari koja srpskoj zajednici kao otvorenoj, tradicionalno i povijesno gledano, najteže pada. A ono što imamo jest da je SDSS od 1997., od mirne reintegracije naovamo, preuzela najaktivnije brigu o stvarnim problemima i teškoćama srpske zajednice i njezinoj integraciji u hrvatsko društvo.
Evo npr. pogledajte, gdje nismo izašli na izbore i imali svoje liste, kao u zapadnoj Slavoniji, koliko je pripadnika srpske zajednice ušlo u lokalnu upravu i samoupravu preko drugih političkih stranaka. Vrlo malo. Istina, vodeće političke stranke pozivale su Srbe da glasuju, ali stvarnog udjela srpskih kandidata na listama, nažalost, nema. Dakle, nije riječ da idemo u geto i da ne želimo integraciju u hrvatsko društvo, nego se radi o tome da ne želimo integraciju koja će se događati uz prešućivanje našega nacionalnoga identiteta.
I još jedno, mi nismo jezična manjina u Hrvatskoj pa da je naš jezik naša stranka, niti smo tako daleko od kršćansko-hrvatskoga naroda da bi recimo naša religija, kao u slučaju bošnjačkoga naroda, bila neka vrsta naše stranke. Naša politička kultura i naša participacija u političkom životu u Hrvatskoj, kao i naš identitet, nisu nešto što treba getoizirati. Niti s funkcionalnog stajališta rješavanja naših problema a niti u okviru priznavanja našega manjinskoga identiteta u Hrvatskoj.

• Ipak ste izrazili želju za nekom vrstom autonomije Srba u Hrvatskoj?
- Nije to autonomija o kakvoj se govori i misli. Radi se o jednom tipu partnerstva. Primjerice, lokalna vlast ne može imenovati ravnatelja škole a da ne vodi računa što će na to reći manjinska zajednica, ukoliko ima pravo o tome odlučivati. To je tip manjinske samouprave koji srednja Europa i Hrvatska poznaju stoljećima i koji predstavlja neku vrstu funkcionalnoga organiziranja, funkcionalne autonomije zajednice u stvarima koje se nje tiču, a ne podjele moći u državi. Ne radi se o teritorijalnom ili državnom obliku autonomnosti, nego o onome što je opća tendencija u svijetu, kada se podržavaju i stimuliraju tipovi manjinskih zajednica u stvarima samoorganiziranja i samoreguliranja onoga što njoj pripada. Jer, to ona bolje zna nego država.

• S kime će vaša stranka koalirati? Prema onome što ste rekli, isključivo s lijevim centrom?
- Lijevi centar je najbliži partner našoj stranci. Ali nema sumnje da će okolnosti na terenu tražiti i drukčije odnose. Zbog odgovornosti i funkcioniranja vlasti u kritičnim sredinama trebat će tražiti rješenja i izvan koalicijskih partnera, nama politički i ideološki bliskih. Jer, tamo još treba stvarati obnovu povjerenja, tamo političke podjele još nose konotaciju dubokih etničkih podjela i potrebno je dosta da stranke, i naša stranka, pomognu da se prevladaju.

• Đukić je rekao da bi želio koalirati sa Stanimirovićem, vi ste rekli da ne želite s njim, jer je ekstremna desna stranka. Ostajete li pri tom stavu?
- Da. Mi s Đapićem i Đukićem ne kanimo koalirati. Đukić destruktivno djeluje i destabilizira situacija naše zajednice, što je suprotno nama. Ekstremizam, bio on srpski ili hrvatski, SDSS neće prihvatiti. Nas zanimaju samo odgovorne političke stranke, bile desnoga ili lijevoga političkoga centra, kojima je stalo do stabiliziranja stanja u područjima posebne državne skrbi, do ukupnog stabiliziranja političkoga života u Hrvatskoj. S takvima hoćemo i moramo koalirati.
Andrija Tunjić