Razgovor s bivšim potpredsjednikom HDZ-ove Vlade i ministrom financija Borislavom Škegrom, nakon podulje stanke i njegove šutnje u javnosti, zanimljiv je kao i tijekom svih godina u kojima smo razgovarali. Iako je posljednjih šest mjeseci direktor razvoja u »Varteksu«, vrlo je dobro informiran o cjelokupnoj političkoj i gospodarskoj situaciji i nije mu promakao ni jedan detalj koji se zbiva u njegovom resoru, unatoč tome što je prošlo više od godinu i pol kako je napustio i Banske dvore i Ministarstvo financija.

• Gospodine Škegro, kad smo posljednji put razgovarali, prije negoli ste zašutjeli za javnost, rekli ste mi da će Vjesnik biti prvi kad odlučite progovoriti, kad ono Vi progovorili u Večernjem listu. Niste održali riječ.
- Održao sam! Još dok ste bili na izletu izvan Vjesnika, dao sam intervju vašoj kolegici Dolušić, ono »na kavi s ...«. Pazim na data obećanja.

• Ja bih krenula pomalo naopako. Manje više svi - veći dio javnosti, stručnjaci, sindikati, zaposleni, nezaposleni, umirovljenici, mame, novinari, uključujući i mene, kritiziraju ovu Vladu. Mora biti da je i ona učinila dobre poteze u svom mandatu - slažete li se s time? Koji su to potezi?
- Naravno, i ova Vlada je učinila dobrih poteza. Druga je stvar što takvih poteza nije bilo dovoljno, pogotovo ne u usporedbi s datim obećanjima. Spomenut ću nekoliko - bolje vanjskopolitičko pozicioniranje Hrvatske, zamjena polupredsjedničkog sustava parlamentarno-kancelarskim, zadržavanje HDZ-ovih ciljeva gospodarskog rasta u uvjetima makroekonomske stabilnosti, nastavak, doduše spor, reformi započetih u vrijeme HDZ-a. Rekao bih, dovoljno da nitko ozbiljan neće ovo vrijeme nazvati »izgubljenim godinama«. E sad, molim vas, usporedite ovo razdoblje sa onih deset godina koje bahati pojedinci nove vlasti bez srama nazivaju »izgubljenim«. Pitajte ih ponovo što danas misle o tih deset godina i pitajte ih što smatraju najvećim uspjesima HDZ-ove vlasti. Živo me zanima što bi odgovorili iz današnje perspektive.
 

• Čini li se Vama da je nova vlast probala početi rješavati gomile problema posvuda, a onda nije riješila ništa ili gotovo ništa? Ali, ja sam sigurna da je povukla i neke dobre poteze u gospodarskom sektoru.
- Uopće mi se ne čini. To je stvarnost. Preciznije rečeno, nova vlast je izgubila vrijeme i politički kapital na sporednim temama i, što je najgore od svega, političkim obračunima s HDZ-om. Kao da se nisu mogli (ili htjeli?) otrgnuti od lagodne uloge dugogodišnje oporbe, nastavili su gubiti vrijeme na pljuvanju svega što je HDZ učinio. Drugi razlog nerješavanja problema je n-torka kao heterogen i konfliktan okvir. Treći je neoprostivo pomanjkanje znanja, s obzirom na vrijeme provedeno u oporbi koje je bilo idealno za kvalitetnu pripremu za preuzimanje vlasti. Nažalost, upravo to njihovo vrijeme je bilo izgubljeno vrijeme.
Dobrih poteza u gospodarskom sektoru je bilo, recimo smanjivanje direktnih troškova rada. Dobra namjera poticanja ulaganja provedena je vrlo lošim, gotovo infantilnim zakonom o poticajima, koji je stvorio brojne rupe u poreznom sustavu, a ulaganja se zbog njega neće povećati. U ovom razdoblju došlo je i do oživljavanja industrijske proizvodnje, pada kamatnih stopa, ali ne zbog nekakvih mjera Vlade, već uslijed spleta okolnosti. Nažalost, te pozitivne pomake prati i cijeli niz negativnih.

• U javnosti se sada stječe dojam da je Vlada u panici jer mora raditi rebalans proračuna, budući da nedostaje puno novca za sve potrebe, ali i HDZ-ova ga je Vlada radila, zar ne? Vi osobno.
- Što Vam znači to »i HDZ-ova ga je Vlada radila?« Samo čekam još da netko kaže da su i ozonske rupe nastale zbog HDZ-ove politike ...
Ne znam da je Vlada u panici zbog rebalansa. Njih više muči tko će biti načelnik općine u nekakvom Lijevom Središću na Desni. Inače, ima kojekakvih rebalansa. Slatkih, kao što je bio onaj 1998. Ili gorkih kakav je bio onaj 1995. ili onaj 1999., kada vam zbog rata (Bljesak) ili rata drugdje (NATO bombardira Srbiju) jednostavno nestanu realistično planirani prihodi ili primici financiranja. To su, međutim, bile bitno drugačije okolnosti od sadašnjih u kojima je rebalans rezultat nezdravih odnosa o kojima sam već nešto rekao - političari koji žele biti popularni i omiljeni prisile ministra i zastupnike da »zaborave« neke rashode i umjetno »napušu« prihode, pa onda tijekom godine »popravljaju« rebalansom, naravno, nakon izbora. Misle valjda da su ljudi blesavi.

• Je li bilo pametno ukalkulirati u proračunske prihode kao siguran novac od privatizacije nekoliko velikih poduzeća? Što je trebalo učiniti?
- To su bili iznuđeni potezi. Najbolji dokaz je prva verzija ovogodišnjeg proračuna gdje je umjesto neostvarivih sadašnjih 8,7 milijardi kuna stajalo da se od privatizacije očekuje 12,5 milijardi. Čista znanstvena fantastika. Novac od takvih projekata nije nikad siguran. Sjetite se kraja rujna 1999. i prve faze privatizacije HT-a kada je 611 milijuna dolara u dramatičnih tjedan dana naraslo na 850 milijuna. A mogla je biti i nula... Trebalo je puno toga učiniti u boljoj pripremi. Nažalost, umjesto toga, vi se svega dobro sjećate, krenula je prava staljinistička hajka na ljude koji su iznijeli prvu fazu i sve pripremili za drugu. Pa je u novinama i na HTV-u najavljivano moje uhićenje. Ljude koji su odradili sjajan posao za Hrvatsku zvalo se i zove na policiju. Deutsche Telekom je optužen za davanje mita, a predsjednik Mesić je u kameru pričao o 100 milijuna nečega što je tobože nestalo u Irskoj. I danas imamo što imamo - barem 200 milijuna dolara prihoda manje od onoga što se moglo ostvariti, nepotrebnih 300 milijuna kuna plaćenih kamata i situaciju u kojoj DT drži sve karte u rukama. S druge strane pak, zar uistinu mislite da ljudi koji danas rade na privatizaciji ne znaju što se radilo Škegri i ostalima? Mislite da im je svejedno kad pomisle da bi se isto i njima moglo događati? Čudi li onda sporost i oklijevanje?
Kako je pak cijelu populaciju umirovljenika moguće zakinuti u sustavu generacijske solidarnosti (I stup) u kojoj se isplaćuje sve što se prikupi, pa i više od toga, meni nije jasno. Po toj izvrnutoj logici nema čovjeka u Hrvatskoj kojemu država nije nešto dužna - djeci, zaposlenima, nezaposlenima. Onima koji misle da je to stvarno bio dug ostavljam da ga isplaćuju. A da li to čine - pa to bi Vi trebali bolje znati, kao donedavna glasnogovornica ministra Vidovića!

• Osjećate li možda skriveno zadovoljstvo zbog činjenice da je sadašnja Vlada, dok je bila u oporbi, slavodobitno obećavala brda i doline, počevši od smanjenja tog zloglasnog PDV-a, a onda nije učinila ništa?
- Da, sada je lakše meni i mojoj obitelji. Ljudi počinju shvaćati. Štoviše, PDV je , tako ispada, daleko više njihov nego moj. Pogledajte, PDV je u 1999-oj činio 42,8 posto prihoda središnjeg proračuna, a njima u prva četiri mjeseca ove godine čak 54,4 posto! Čiji je dakle PDV? No, to nije sve. Nastave li sa promjenama poreznog sustava i ustroja na dosadašnji način, uskoro će PDV morati povisiti na barem 25 posto!

• Što je točno potpisano u Sporazumu s MMF-om? Na što se obavezala Vlada? Kakva rezanja prava još idu?
- Ja znam samo ono što je objavljeno. MMF inzistira na globalnim proporcijama unutar državnog proračuna, ne nužno i na sektorskoj raspodjeli »prava«. To bi trebao biti domaći politički izbor. Domaća zadaća, ne baš lagana s obzirom na predizbornu retoriku.

• Je li država pred bankrotom, kako mnogi strahuju? I što će biti kad ponestane obiteljskog srebra za rasprodaju?
- Država nije pred bankrotom. Situaciju međutim ne treba podcjenjivati, posebno ako se ne prestane s populističkim prijevarama. Eto, maloprije ste me »peglali« oko tzv. duga umirovljenicima, a sada strahujete za bankrot države. Jedno s drugim ne ide! Učinite izbor! Ili ponovo izaberite »slatku laž«. I, molim vas, dajte prestanite s tim epskim arsenalom tipa »obiteljsko srebro«. Znam da su mene tukli istim oružjem upravo današnji ministri, no svejedno, u ime istine, shvatimo da je to »srebro« davno, davno, stavljeno pod svojevrsnu, implicitnu hipoteku! Recimo još neke 1978. godine! Da, da. I da logikom tzv. upravljanja inozemnim dugom dolazi do »aktiviranja« hipoteka. Naravno, jer se paralelno želi skupljati političke poene podilazeći brojnim društvenim skupinama, što pravima što smanjivanjem oporezivanja.
A kad prodamo to srebro? E onda ćemo konačno odrasti i početi ozbiljno i mukotrpno raditi, a ne čekati neku pomoć izvana na račun »simpatija«! Molim Boga da taj dan dođe što prije. Pa ćemo jednog dana mi kupovati i srebro i zlato. I dionice Deutsche Telekoma.

• A što će biti sa privatizacijom, odnosno, drugom fazom HT-a? Gdje je i što je zapelo?
- Ranije sam već opisao najvažnije razloge zapinjanja. Trebalo je jednostavno iskoristiti povoljnu situaciju na tržištu dionica telekomunikacija u proljeće 2000. i inkasirati barem 1,2 milijarde dolara za drugih 35 posto. Nešto slično se i nudilo! Podsjećam da je u to vrijeme dionica DT-a vrijedila gotovo dvostruko više nego u vrijeme prve faze (rujan 1999), odnosno četiri puta više nego danas! Nažalost, krenulo se u progon sudionika prve faze. Umjesto da ih se koristilo.

• Što je s onim ostalim optužbama za navodne malverzacije s kojima se krenulo prema Vama još na početku mandata ove Vlade?
- Nakon godine i pol nema niti obične prekršajne prijave! U zadnje vrijeme su spali na flašu pića, a počelo je stotinama milijuna dolara i maraka. Važno je bilo medijski demonizirati stranku i jedan dio njenih istaknutih članova, stvarajući iluziju o »teškom nasljeđu«. Neka poniženja i sijanje laži nikada neću zaboraviti.

• Ukoliko se dokaže da ste bili krivo osumnjičeni, hoćete li možda tužiti državu, ili možda policiju, novine, ne znam već kako to ide...
- Već je dokazano da su optužbe bile neistinite. Neke sam (Pukanića) već tužio i dobio njegovu ispriku na sudu. Koja korist od toga...

• Rekli ste da niste optimist što se tiče ishoda idućih izbora. Na što ste zapravo mislili tom izjavom?
- Rekao sam da nisam optimist u pogledu pobjede neke stranke koja bi na izbore išla bez praznih obećanja. Nažalost, došlo je vrijeme majstora političkog marketinga proizvoda sumnjive ili vrlo niske kvalitete.

Andrea Latinović