Obilježavanje desete godišnjice utemeljenja hrvatske diplomacije i postignuća koalicijske Vlade na putu približavanja euroatlantskim integracijama, ali i otvorena pitanja sa susjednim zemljama, povod su razgovoru sa zamjenicom ministra vanjskih poslova Vesnom Cvjetković-Kurelec.

• Kako teku pregovori o otvorenim graničnim pitanjima sa Slovenijom? Je li u hrvatskom interesu »tržiti« Piranski zaljev za četiri istarska sela?
- Deset godina nakon stjecanja samostalnosti, Slovenija je konsolidirana zemlja. U Hrvatskoj taj je proces još uvijek u tijeku. No, i deset godina kasnije, ciljevi obje zemlje se podudaraju, a to je približavanje euroatlantskim integracijama. U svjetlu te činjenice, obje su strane suglasne da je potrebno ubrzati rješavanje otvorenih pitanja. U tom smislu je susret premijera Račana i Drnovšeka značio potrebni impuls u naporima za njihovo rješavanje. Jasno je, da su pregovori o graničnim pitanjima posebno osjetljive naravi, ali o rezultatima će javnost biti na vrijeme informirana. Zasigurno je Hrvatska spremna pronaći političko rješenje koje će biti utemeljeno na čvrstoj pravnoj podlozi. A što se spekulacija o »trgovanju« tiče, one su bez temelja.

• U javnosti se čuju ocjene da najnoviji dogovori oko raspodjele nasljeđa SFRJ idu nauštrb Hrvatske, tj. da je Hrvatska zakinuta pri tome. Slažete li se s tim?
- Ne treba kriti da su se pregovori odvijali pod pritiskom međunarodne zajednice koja je čvrsto odlučila privesti ovo pitanje kraju. U više navrata bilo je rečeno da je ovo posljednja mogućnost da oni posreduju. Pitanje sukcesije bi u tom slučaju bilo ostavljeno na rješavanje samim sljednicama. Pritom je svima jasno da do podjele tada ne bi moglo doći. Nakon skidanja vanjskog zida sankcija SRJ, preostala sredstva bila bi potrošena, dok bi se pregovori oko nekretnina i arhiva protegnuli u nedogled. Upravo zbog ovakve alternative, sudionicima je bilo jasno da više vrijedi sada dobiti, makar i manje, negoli ostaviti rješavanje otvoreno s gotovo nikakvim izgledima za uspjeh.
 

• Ministar vanjskih poslova SRJ Goran Svilanović otkazao je, između ostaloga, dolazak u Zagreb, jer Beograd još nije spreman za razgovore o Prevlaci. Nije li Prevlaka za SRJ i dalje izrazito teritorijalno pitanje?
- Svilanović nije otkazao, već odgodio dolazak u Zagreb. To je s naše strane naišlo na razumijevanje obzirom na virulentno stanje u SRJ vezano za donošenje Zakona o suradnji s Haagom i Miloševićevo izručenje ICTY-u. Izručenje Miloševića svakako će olakšati normalizaciju odnosa Hrvatske i SRJ.

• Kako postići rješenje oko Prevlake kad su Zagreb i Beograd na suprotnim stranama, tj. Hrvatska na Prevlaku gleda isključivo kao na sigurnosno pitanje?
- Složenost situacije u SRJ obuhvaća i budućnost federalnih partnera, Srbije i Crne Gore, odnosno opstanak Jugoslavije. U takvoj situaciji u prvom redu se postavlja pitanje s kim pregovarati, budući da jugoslavenska strana do sada nije usuglasila formiranje pregovaračkog tima. Dosadašnji susreti na margini dužnosnika Hrvatske i SRJ upućuju na moguće pronalaženje pozitivnog rješenja.

• Ovih je dana obilježena deseta godišnjica utemeljenja hrvatske diplomacije. Je li Hrvatska mogla postići više osim Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) i ulaska u Partnerstvo za mir?
- Temeljni vanjskopolitički ciljevi Hrvatske isti su i kao u vrijeme njezina osamostaljenja: euroatlantski integracijski proces. Međutim, znatan pomak u postizanju tog cilja bilježimo tek od prošle, 2000. godine. Kroz to vrijeme napravili smo najviše što smo mogli. U javnosti se uglavnom govori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) te ulasku u Partnerstvo za mir (PfP). No ta dva gabarita čine tek ishodište kojim se definiran širok spektar aktivnosti kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. Parafiranjem SSP, Hrvatska je učinila strategijski važan pomak u odnosima s EU, ali to je tek početak procesa. Približavanje EU i NATO-u sada postaju unutarnja pitanja. Mogućnosti prodinamičkog tijeka tog procesa je konsolidiranje stanja u zemlji kako bi se krenulo u brze reforme pogotovo u gospodarstvu i pravosuđu. Nestabilnost SRJ, situacija u BiH, kriza u Makedoniji te relativna nerazvijenost Albanije naime jasno ukazuju na distinktivna obilježja Hrvatske: Hrvatska ne samo što je stabilna i gospodarski razvijena, nego, što je još važnije: nije ni dio problema, a više ni dio rješenja problema na Balkanu.
Što se tiče NATO-a, osim što smo postali članicom EAPC, tj. Partnerstva za mir, potpisali smo Sporazum o sigurnosnoj suradnji, predali Prezentacijski dokument i Individualni partnerski program, počeli smo sudjelovati u NATO-ovom procesu planiranja i raščlambe, održani su brojni susreti hrvatskih dužnosnika s dužnosnicima NATO-a, otvorena je misija RH pri NATO-u, a prošlog mjeseca u Bratislavi pristupili smo Vilniuskoj skupini. Ušli smo u WTO, sklopili sporazum o slobodnoj trgovini sa zemljama EFTA-e i većinom zemalja CEFTA-e. Uspostavili smo čvršću suradnju u regiji kroz Pakt o stabilnosti, SEI, JJI, Zajednicu podunavskih regija...

• Koji su kratkoročni ciljevi hrvatske diplomacije? Slažete li se da je jedna od najvažnijih, a ujedno i najslabijih točaka hrvatske diplomacije upravo gospodarska diplomacija?
- Kratkoročni ciljevi na tragu su započetih procesa. Sa sigurnosnog aspekta to je ulazak u Akcijski plan članstva (MAP) do svršetka 2001. odnosno najkasnije do proljeća 2002. godine. Na političkom, ali i sigurnosnom i gospodarskom planu, to je regionalna suradnja sa zemljama Mediterana, srednje Europe i europskog jugoistoka, uz normaliziranje odnosa sa SRJ te konstruktivnu ulogu u BiH. Na gospodarskom planu očekujemo što skoriji dovršetak pregovora i zaključenje Sporazuma o slobodnoj trgovini sa preostalim zemljama CEFTA-e, kao i ostvarenje punopravnog članstva u toj gospodarskoj asocijaciji. Suradnja s OECD-om, organizacijom najrazvijenijih zemalja svijeta, kratkoročni je i dugoročni cilj diplomatskih aktivnosti RH.
Kad je gospodarska diplomacija u pitanju njezin manevarski prostor raste višom razinom rješavanja vitalnih političkih, sigurnosnih i gospodarskih pitanja u zemlji. Izravna strana ulaganja, rast izvoza te pristup stranim tržištima ne osiguravaju se samo »dobrom promocijom« i »sposobnom diplomacijom«, nego i stvaranjem ulagačima atraktivnog okruženja te konkurentnošću proizvodnje.
Razumljivo je da je djelovanje hrvatske diplomacije prema vani u središtu interesa. No isto tako je važno funkcioniranje hrvatske diplomacije prema unutra. Mislim da je na tom planu pred nama, ali i pred hrvatskom državnom upravom u cjelini, još dosta posla i napora. Hrvatska je diplomacija nakon demokratskih promjena 2000. suočena s radnom dinamikom usporedivom možda jedino onoj u vrijeme osamostaljivanja Hrvatske. Međutim, tamo gdje se tadašnjoj hrvatskoj mladoj diplomaciji »gledalo kroz prste«, sadašnjoj se ne oprašta. I dobro je što je tako. Nisam sasvim zadovoljna onim što je do sada postignuto na planu »unutarnjih poslova vanjskih poslova« i na planu managementa Ministarstva. No, zahvaljujući određenom broju kvalitetnih ljudi u Ministarstvu te u nadi da ćemo moći pružiti priliku i novim mladim stručnjacima, vjerujem da s umjerenim optimizmom možemo gledati u budućnost.

• Jesu li utemeljena nagađanja u javnosti da su odnosi između Pantovčaka i Zrinjevca sve zategnutiji?
- Riječ je o spekulacijama. Suradnja Zrinjevca i Pantovčaka bila je i ostala dobra. Predsjednik Mesić angažirano i vrsno predstavlja Hrvatsku u inozemstvu, te je dobro što je zadržao ustavne ovlasti na vanjskopolitičkom planu. Istovremeno smatram da o vanjskopolitičkim ciljevima Hrvatske postoji široki, društveni i politički konsenzus, te ako se ponekad i pojave razlike, to ne bi trebalo dramatizirati, jer su one dio svakog demokratskog procesa.

• Kao članica HSLS-a, kako gledate na skoru rekonstrukciju Vlade?
- Onaj čas kad se najavi rekonstrukcija Vlade, tada nju treba i provesti. U suprotnom se rad Vlade »paralizira« zbog neizvjesnosti o njezinom budućem sastavu. U ovom trenutku je izvjesno da će se popuniti dva ispražnjena ministarska mjesta, ostalo je u domeni odluke premijera. Kao član HSLS-a mogu reći da HSLS vezano za Vladin program i Vladinu politiku ima konstruktivnu ulogu odgovornog koalicijskog partnera, čiji saborski zastupnici, uza svu pluralnost mišljenja, nikada nisu blokirali dogovore Vlade.

• Jesu li, prema Vašem mišljenju, prijevremeni izbori neizbježni? Kada bi mogli uslijediti?
- Prijevremeni izbori su u ovom trenutku u potpunosti kontraproduktivni. Prioritet je konsolidiranje u postojećim okvirima - iako mi je žao zbog odlaska IDS-a - kako bi se rješavala goruća gospodarska pitanja u zemlji, u najkraćem roku donijeli Ustavni zakon o dopunama Ustavnog zakona o manjinama, Zakon o obrani, Zakon o nacionalnoj sigurnosti, te Zakon o telekomunikacijama. Hrvatska je stjecanjem ratnih i poratnih okolnosti »zakašnjela tranzicijska zemlja«, pri čemu bi održavanje prijevremenih izbora značilo dodatno kašnjenje kako u procesu tranzicije tako i u približavanju euroatlantskim integracijama.

Vinka Drezga