Koristim metodu buldožera, iskreno nam je kazao ministar obnove, javnih radova i graditeljstva Radimir Čačić odgovarajući na jedno pitanje. I to je zapravo istina. Svojim netipičnim, čak pomalo ragbijaškim pristupom poslu, neoklijevanjem ulaska u sukobe kako u politici, tako i u poslu, Čačić je odavno navukao bijes mnogih, posebice oporbenog HDZ-a. Godinama su mu prigovarali štošta, pokušavali ga kompromitirati na sve moguće načine, no on se nije puno uzrujavao. Neki ga smatraju kaubojem u politici, drugi kažu da je grubijan, ali nedostatak hrabrosti ne može mu se pripisati. Suradnici znaju da je neumoljiv, u 24-satnom pogonu, ali i da zna vrednovati posao svakog od njih.

• Trenutačno se gradi 1250 stanova iz programa socijalno poticajne stanogradnje i većina bi trebala biti gotova za oko godinu dana. Koji će zapravo biti kriteriji za dodjelu tih stanova?
- Ministarstvo obnove, javnih radova i graditeljstva dalo je sugestije za kriterije, a kriterije utvrđuju gradovi sami, pri čemu im je dana potpuna sloboda. Ono što smo mi zacrtali je da to bude prosječna obitelj, ili obitelj s primanjima koja su nešto niža od prosječnih. To nisu socijalni stanovi. U stanovima privatnih vlasnika za koje ne postoji mogućnost otkupa živi nekoliko tisuća ljudi i sugerirali smo da i to bude jedan od prioriteta za stan u Hrvatskoj. Treća preporuka je da se podrže visokoobrazovani mladi ljudi koje gradovi trebaju.

• Hoće li i samci ispunjavati kriterije za te stanove? Ne mora se raditi isključivo o prosječnoj obitelji?
- Nema razloga da se i samce ne uključi u to. Spektar ponude je od samačkih stanova do stanova za veće obitelji. Naravno da je logično očekivati da će pretežni dio biti između dvoipolsobnih do trosobnih stanova. To su obitelji s jednim ili dvoje djece, mlade obitelji koje su, uglavnom, zaposlene i koje do danas, što nije rijetko, nisu uspjele riješiti svoje stambeno pitanje. Najčešća i najintenzivnija je potražnja za stanovima između 55 i 65 četvornih metara.
 

l Primjerice, ako nemam obitelj ipak mogu konkurirati i imam realne šanse za takav stan?
- Pitanje je samo koliki je obujam stanogradnje. Naravno da u Zagrebu sad nema nitko nikakve šanse kad se: a) nije ništa počelo; b) ono što se počinje je 200 stanova, pa se nakon toga dodatno ugovara 400, dakle, bit će ih 600. Bit je u tome da je grad Zagreb pola urbanog stanovništva Hrvatske. Kolektivna stambena izgradnja je, naravno, namijenjena skoro isključivo gradovima. Drugim riječima, od našeg programa bi u Zagrebu godišnje trebalo izgraditi između 1200 i 1700 stanova. Naravno, na obujmu od 1500 stanova godišnje otvara se prostor rješavanja stambenog problema svih zainteresiranih. Gledamo što se događa u Varaždinu, koji nam je pilot projekt i vidimo da nema nikakvih problema. Mi sada imamo vrlo dobre ponude za samce.

• Jeste li optimistični glede projekta?
- Svakako! On se realizira iznad očekivanja i po interesu i po tome koliko smo pogodili parametre, i po tome kako reagiraju banke. Ono što nas u ovom trenutku još ozbiljno onemogućava u okviru plana, ali i da idemo ispred plana i to dinamičnije, jest sporost papirologije gradskih uprava.

• Što se na koncu dogodilo s famoznim Njavrinim stambenim kreditima?
- Taj projekt je krahirao, ali ne zato što nije imao dobru namjeru. On je dobro zamišljen, to je bio pozitivan projekt. Ali, razlika između profesionalca i amatera je u tome da kvalitetne namjere i dobre zamisli profesionalac realizira, a amater upropasti. A da bi nešto realizirao moraš u rukama imati instrumente. Ja, koji državu ne volim organski, ovdje držim baš sve u rukama u ovom modelu. Jer smo mi, nažalost, još uvijek sredina u kojoj, ako nema potpune kontrole nad projektom, projekt umire, što je tužno, ali istinito. Naravno, onda kad projekt raste i izraste, on će početi samostalan život.

• Bojite li se da će i model Čačićevih stanova možda doživjeti sudbinu Njavrinih?
- Pa mogao bi, ako ne bude mene na ovoj poziciji. Uvijek sve u velikoj mjeri ovisi o tome tko to drži i ulaže energiju. Kao što znate, postoji potreba za vrlo malom količinom energije da se nešto upropasti ili zaustavi. A ogromna je količina energije u jednom rasulu, u jednom anarhičnom sustavu u državi koja nije potpuno pravna država, u kojoj sudovi ne rade, a policija je na upitnoj razini obavljanja svog posla. Dakle, jedna država koja nije stasala, koja nije profunkcionirala u cjelini. U takvoj državi kompleksni projekti se teško realiziraju. Njavrin projekt je bio mnogo nekompleksniji od ovoga i nije prošao. Osigurana su sredstva. Kad je papirologija krenula, kad se počelo odabirati, kad su se sukobili razni interesi, a cijela priča nije držana pod kontrolom, već je samo dana ideja, napravljen zakon i projekt pušten u život. Ne možda zato što je to Njavro tako htio, nego zato što nije bio u poziciji da to dalje kontrolira. Ovo je kompleksniji projekt. On je ne samo u izravnoj funkciji rješavanja egzistencijalnih pitanja velikog broja građana, već i u funkciji poticanja gospodarske aktivnosti. Onaj projekt je bio kredit, a ovaj projekt je kredit u okviru sustava organizirane gradnje. Tu je razlika ogromna u zemlji koja tvrdi da ima 30 ili 35 posto sive ekonomije, a vjerojatno je ima oko 50 posto. I sad, na tom obujmu aktivnosti, kad govorimo o programu od 3400 stanova, (prosječna stanogradnja u Hrvatskoj je bila 1000 stanova), dakle, treba učetverostručiti stanogradnju, hoće li se to napraviti tako da nekome date kredite pa razbuktate sivu ekonomiju, ili da osmislite cjelovit kontrolirani model? Država smanjuje kamatnu stopu i daje mogućnost davanja 30-godišnjeg roka otplate, ali zato traži potpunu kontrolu i transparentnost svih papira i računa. Dakle, tu se razlikuju ta dva modela. Njavrin model je dao novac i zaboravio da cijela priča postoji, a ovaj model daje novac i prati priču do same realizacije.

• Jeste li zadovoljni brzinom obnove?
- Zadovoljan sam činjenicom da se događa akceleracija, potpuno neuobičajena za naše uvjete. Ona je došla do svog maksimuma. Može pričati tko god što hoće i prigovarati, opravdano ili ne. To je razumljivo. Riječ je o prognanicima i izbjeglicama, ljudima teško stradalim u ratu i njihova osjetljivost i kritičnost je neizbježna. Ali, vjerojatno i sami uočavate da ja već dobrih godinu dana nemam problema ni sa jednom od njihovih udruga. Dakle, trebalo je puno učiniti, trebalo je učiniti više nego što se činilo, da bi tek tada oni prepoznali da zaista ova vlast poduzima mjere da se riješe njihova životna pitanja. Naslijedio sam program 1999/00. s 2000 kuća. Program koji smo napravili nakon toga, dakle 2000/01., planirao je 3160 kuća, 58 posto više. Bio je gotovo 60 posto veći od prethodnog. Skraćeni su rokovi plaćanja na 35 dana, ugovorni rok koje ovo Ministarstvo ima je 90 dana, plaćalo se 6 do 8 mjeseci. Kvaliteta radova i dinamika radova povećani su. Smanjen je udio dionica s 30 posto na 20 posto. Nešto što se zvalo papir, odjednom više nije trećina ukupnog plaćanja, već tek petina. To nije mala razlika. Bitan pomak je u tome da se vrijednosti dionica kojima se obavlja plaćanje sad utvrđuju otvoreno na burzi, a to ne čine činovnici u Ministarstvu. Prošle godine je 178 tvrtki radilo u obnovi za ovo Ministarstvo, sve tvrtke koje su zadovoljavale osnovne kriterije da plaćaju radnike i poreze. Ove godine će ih biti više od 250. Taj naš model, ni to nije bilo jednostavno, da se ne zavaravamo... Vlada ga je razmatrala, razmišljala, pokušala razumjeti, na kraju - O.K. Prihvaćen je i zatim je primijenjen na sva plaćanja za kapitalne investicije. Dakle, on je dobar. Sad se završavaju licitacije, projekti su gotovi, 4200 kuća i 700 stanova. Mi smo sa 2000 stambenih objekata došli na skoro 6000. Vlada je preuzela obvezu da će se do kraja iduće godine svi s rješenjima o povratku vratiti.

• Uspjeli ste zadržati sredstva za obnovu, na žalost nekih Vaših kolega iz Vlade koji se sami nisu izborili za svoje resore?
- Ne samo to, već je Ministarstvo dobilo i dodatna sredstva od milijardu kuna. Ja sam samo pokušao i vjerojatno uspio obrazložiti to što činim. To rješava našu pravnu i moralnu obvezu, rješava teret socijalnih davanja od više od 200 milijuna kuna godišnje, potiče gospodarsku aktivnost za otprilike novih 10.000 ljudi, naravno ne trajno zaposlenih, ali u tom ciklusu je tako. Otvara se proces razvoja. Naravno, ta milijarda se s preko 500 milijuna vraća državi. S 22 posto se vraća kroz PDV, a s oko 29 posto kroz poreze i doprinose. Nezaposleno graditeljstvo uključuje mnogo radne snage.

• Optimistični ste glede izgradnje autoceste Zagreb-Split? A završit ćete i dionicu Zagreb-Senj do početka iduće sezone?
- Da, ta će dionica biti gotova do početka sljedeće turističke sezone. Ne postoji autocesta do Senja, to je cesta Bosiljevo-Sveti Rok. Ona ide do Josipdola, odnosno, Male Kapele. Dakle, ono o čemu ja govorim kad kažem cesta, autocesta do Senja, mislim na autocestu do Josipdola, odnosno Male Kapele, a do Senja će se, naravno, i dalje spustiti preko Vratnika. Mi ćemo završiti autocestu i pustiti je u pogon do iduće sezone, ali je nećemo naplaćivati kao autocestu. U tome je razlika. To ćemo naplaćivati sljedeće sezone, one 2003. Zašto nećemo naplaćivati? Da biste naplaćivali autocestu, morate završiti sve prateće objekte, dati rasvjetu na autocesti, napraviti sva paralelna čvorišta, sve proboje... Osim toga, ova četiri kilometra spoja od autoceste Rijeka do autoceste Bosiljevo-Sveti Rok, odnosno ove za Split, bit će obična cesta, spoj gdje ide autocesta. Što će isto tako, u perspektivi kad bude potpuno gotovo, i taj spoj će biti autocesta. Dakle, ono što ćemo imati za sezonu 2002. bit će autocesta u pogonu, bez pratećih objekata, na kojoj vožnja neće biti naplaćivana, ali će se ljudi voziti po autocesti.

• U kakvom su stanju bili ukupni projekti koje ste zatekli kad ste preuzeli Ministarstvo? Je li Vas zaboljela glava od nepravilnosti o kojima se godinama govorilo?
- Mene nikad glava ne boli, to je dobra okolnost. Ali, kad bi me boljela, to bi bila teška glavobolja s obzirom na ono što sam zatekao. Naime, to je situacija koja je objektivno potpuno neobjašnjiva i nikome se ne da objasniti jer...

• ...to što ste zatekli je bio »science fiction«?
- E, da, baš to, potpuni »science fiction«! To je bilo nevjerojatno, kao kad HDZ-ovi zastupnici pričaju o reviziji pretvorbe u Saboru, skoro da je tako suluda bila situacija. Kad je gledate i slušate, mislite da su oni preuzeli rizik pretvorbe. Deset godina su organizirali totalnu pljačku, a onda zahtijevaju reviziju pretvorbe! Izgradnja autocesta je najveći projekt koji hrvatska država radi, najdugoročniji i najobimniji, s obzirom na budžet. Mi smo takva zemlja: imamo malu izgrađenost, takvu konfiguraciju, ta naša banana ili bumerang je relativno velika površina s obzirom na relativno mali broj stanovništva, imamo dugu obalu, potrebe turističke izgradnje... Autoceste su naša nužnost, pretpostavka opstanka i razvoja. Ulaganja u njih su 8,6 milijardi maraka, i dosad je dvije milijarde dolara već uloženo. A za sve to ne postoji ni jedan jedini natječaj! Ni jedan! Ne postoji ni jedna studija, ni jedan projekt, ni jedna dozvola! Govorim o cjelini, ne postoji projekt koji je napravljen, dozvole, međunarodni natječaj, ugovori... Ta je stvar potpuno nepoznata. Nije postojala čak ni vertikala odlučivanja. Kad je anarhija, onda postoji i mogućnost da svatko nešto ukrade u toj priči, što ne znači da je svatko i ukrao. Ali da su mnogi, o tome nema nikakve sumnje.

• Hoćete reći da ogroman broj papira i ugovora nije uopće valjao?
- Ma, ne da nisu valjali, nego papira najčešće nije ni bilo! Ništa!

• Ova Vlada je dosad izdvojila strahovite transfere novca za socijalna davanja. Ministarstvo rada i socijalne skrbi je najveći proračunski korisnik. Kako ste onda došli u situaciju da javnost Vladu označava kao socijalno bešćutnu i tvrdu?
- Ja bih rekao da smo to sami krivi, jer smo valjda nesposobni objasniti stvari i pokazati zašto se ide u određenom smjeru. I to, naravno, nije krivica Vaših bivših kolega glasnogovornika, već predsjednika Vlade, zamjenika predsjednika Vlade, potpredsjednika i ministara. To je naša krivica. Mi nismo postavili sustav.

• Možete li se složiti s tvrdnjom da je u segmentu komunikacije s javnošću ova Vlada od početka bila nespretna, unatoč dobrim namjerama?
- Da, Vlada je bila nespretna i nespremna, lutala je u strategiji odnosa i već je dobila potpuno krivi image. Ako išta nije, onda Vlada nije bešćutna i tvrda. Naprotiv, ona nema dovoljno tvrdoće u interesu Hrvatske. Ona bi je morala imati i morat će imati. Zamislite njezin položaj kad će morati nešto pokazati od svoje tvrdoće.

• Nije li slučaj te loše prezentacije u javnosti i Ugovor o granicama sa Slovenijom? Vlada se opet dovela u situaciju da izgleda kao da se nešto radilo ispod stola, a protiv interesa države, a Slovenci su lijepo sve do detalja objasnili svojoj javnosti! Zašto se rade takve stvari? Vi gore sjedite!
- To je osjetljiva tema. I ovaj je slučaj iz okvira dosadašnje prakse koji nije dobar. Opet smo ostali u svom načinu, namjere su opet vrlo kvalitetne i naravno da je za Hrvatsku od maksimalnog i nesagledivog interesa da pošalje poruku svijetu da smo mi sposobni za dogovor, da nismo zemlja sukoba, čak štoviše, dolazimo u suludu poziciju da smo sposobni dogovoriti se s Istokom, ali ne sa Zapadom. Ima niz iznimno uvjerljivih razloga da se taj sporazum, odnosno nekoliko sporazuma sa Slovenijom potpišu. Neki su jednostavni, neki malo manje, neki uopće nisu. U cijeloj priči, bez obzira na to da je dogovor da se u sporazume ide nezavisno, važno je reći da oni po prirodi stvari ne mogu biti nezavisni. Možemo se dogovoriti da ih tretiramo i rješavamo nezavisno, ali jednostavno, o tome odlučuje Sabor, uvijek će odlučivati Sabor, jer je to takva vrsta teme. To što je Račan odredio da tema ide prvo na Sabor, nije ništa loše. Treba ići potpuno otvoreno i objasniti svaki detalj. Ali, treba biti svjestan da su u glavama 151 našeg zastupnika i cijele naše javnosti to vezane teme.

• Kakva je danas snaga HNS-a?
- Mi smo druga politička stranka, sa snažnom tendencijom da budemo prva. Mi imamo prostor za to.

• Meni se čini da ste Vi, osobno, vrlo nezadovoljni, jer ste čovjek biznisa, odluke, konkretnih poteza. Kako ste se onda snašli u tom kompliciranom kaosu do savršenstva dovedene državne birokracije?
- Čujte, više-manje se koristim metodom buldožera. Koristim način projekta koji je potpuno neuobičajen, ali apsolutno nužan. Vi morate snimiti stanje, utvrditi što su točke prema kojima hoćete ići, morate utvrditi metode i pet-šest osnovnih ciljeva koje treba realizirati, a sve ostalo pluta. Osnovne stvari morate gurnuti i iza njih stati, u njih uložiti energiju, a one koji to ne prate maknuti. Naravno, to je projektni pristup, potpuno drukčiji pristup koji potječe iz privrede, a izvršna vlast i privreda nemaju nikakve razlike. I jedna i druga traže brzo odlučivanje, samo što je to u državnoj upravi beskonačno sporije i teže, a u privredi je postalo nešto lakše.

• Što kažete na optužbe da svoj ministarski status koristite za svoj privatni biznis i za svoje poduzeće?
- Neka se jave oni koji imaju dokaze za to! Samo naprijed, ja čekam. Jer, a) smatram da je dobrodošla pojačana pažnja javnosti u odnosu na potencijalne točke sukoba i interesa, b) jasno je da je neargumentirano sumnjičenje i blaćenje bilo koga pokazatelj amoralnosti i profesionalne bijede onih koji to čine, što posebno vrijedi za vrlo odgovornu profesiju kakva je novinarska i c) primjer tog pristupa su nedavni tekstovi o jamstvima. Naime, kad se pokazalo da »Coningove« tvrtke u kojima sam bio jedan od dioničara, nisu ni tražile ni trebale bilo kakvo jamstvo, a da im je 0,03 posto državnih jamstava dano u paketu s 98 drugih turističkih tvrtki, nitko se nije zbog toga javno ispričao! Zaključno: moje je uvjerenje da je ključni sukob interesa između interesa birača da imaju kvalitetnu vlast i interesa nekvalitetne vlasti da vlast zadrži!
Andrea Latinović