Od granice sa Slovenijom, preko rebalansa ovogodišnjeg i proračuna za sljedeću godinu, te socijalne reforme, do Haaga i uhićenja osumnjičenih za ratne zločine u Hrvatskoj – sve su to teme koje će se na ovaj ili onaj način vrlo brzo naći u Saboru, a razlog su i za razgovor s Matom Arlovićem, potpredsjednikom Sabora, šefom kluba zastupnika SDP-a i jednim od najjačih političara najjače koalicijske stranke.
Mato Arlović ne očekuje da će te rasprave biti teške za koaliciju i njegovu stranku, ali je svjestan da bi rasprave o Haagu i granici sa Slovenijom mogle biti zanimljive i složene. No, naglašava, SDP će najviše interesirati i motivirati projekti koji rješavaju probleme u gospodarstvu i socijali.

l Nedavno ste najavili da će SDP inzistirati da se raspravlja samo o važnim pitanjima po naciju, prije svega gospodarstvu. No, hrvatska javnost pokazuje veliki interes za pitanja koja bi se uvjetno mogla nazvati čisto političkima.
– SDP će tražiti da se poštuju prioriteti i osigura provođenje programa vladajuće koalicije. Ne mislimo da treba onemogućiti da se stavljaju na dnevni red teme koje predlaže opozicija. No, ona ipak ne može određivati prioritete. Više neće biti moguće da se o istoj stvari na jednoj sjednici raspravlja po tri-četiri puta, tražit ćemo objedinjavanje takvih točaka. Na izvanrednoj sjednici u srpnju mi smo imali tri točke dnevnog reda o odnosima s Haagom, prvu u vezi izglasavanja povjerenja Vladi, druga je bila o referendumu, a treća o izmjenama ustavnog zakona o suradnji s Haagom.

»Prebacivanje« schengenske granice
 

l Slažete li se s onima koji među pitanja čije rješavanje nije ovog trenutka hitno ubrajaju i sporazum o granici sa Slovenijom, jer se ona može rješavati, recimo, i za pola godine ili godinu?
– Ne bih rekao da rješavanje granice sa Slovenijom nije hitno. Na proljeće počinje primjenjivanje schengenskog sporazuma a treba imati u vidu i da postoje vrlo ozbiljne inicijative da se Hrvatska opet gurne u neku ekonomsku i financijsku asocijaciju jugoistočnih europskih država. Hrvatska mora rješavati sva pitanja koja je vuku ka zapadnim a ne istočnim integracijama. U tom pogledu uređenje granice sa Slovenijom može otvoriti brži protok roba, ljudi i usluga ka Zapadu a njeno neuređenje, u primjeni schengenskog sporazuma Hrvatskoj može značajno otežati gospodarske i druge odnose sa zapadnim svijetom. SDP želi da schengensku granicu, makar faktički, čim prije i formalno, prebacimo na naše istočne granice.

l Iako se u razvijenim zemljama već uvelike raspravlja a u nekima i završava rasprava o proračunu za sljedeću godinu, Hrvatska još pojma nema o tome kako će se »izvući« proračun za ovu godinu.
– Mogu se složiti s tvrdnjom da neki hrvatski građani o tome pojma nemaju no ne bih rekao da je većina tako »loše« informirana. Ali tome doprinosite i vi novinari. Izvještaj o ostvarivanju proračuna za prošlu i prvu polovicu ove godine s tendencijama do kraja godine idu na sljedeću sjednicu Sabora. Čudi me što to nitko od vaših kolega, eksperata za to, nije o tome informirao hrvatsku javnost.

l Novinari koji prate rad Vlade o tome su pisali. A činjenica je da novinari koji se bave tim pitanjima još ne znaju kako će se, na primjer, u ovogodišnjem proračunu uspjeti ostvariti privatizacijska stavka, jer sve informacije koje dobivaju ukazuju da nedostaje najmanje milijarda kuna.
– Ali to je samo jedna stavka, a ne cijeli proračun. Cijeli proračun je, kao što znate, mnogo veći i sigurno postoje mnoga druga rješenja.

l U ljetošnjoj raspravi o Haagu zaključeno je da se mora ispitati kako se eventualno može mijenjati odnose s Haagom, a pri tome se mislilo na Rimski statut i neke njegove odredbe o zapovjednoj odgovornosti. Je li Sabor dobio povratnu informaciju o tome?
– Rimski statut još nije stupio na snagu. Da bi se počeo primjenjivati treba ga potpisati i ratificirati 60 država. No, Rimski statut možemo vrlo dobro koristiti u političke svrhe u donosima s diplomatima i predstavnicima drugih zemalja. To je jedna od mogućnosti koja otvara raspravu na način da se omogući državama koje surađuju s Haagom da dobiju statut prijatelja suda. Vjerujem da će u slučaju generala Ademija i Gotovine Hrvatska, uz potporu mnogih predstavnika diplomacije, dobiti status prijatelja suda i da će moći iznijeti svoja stajališta, ne samo o optužnici nego i o njenoj podlozi, gdje je bilo spominjanja i ocjena akcija 'Oluja', 'Bljesak' i Domovinskog rata.

l Za sljedeći tjedan najavljena je sjednica saborskog odbora za vanjsku politiku o granici sa Slovenijom. Ljetos je premijer Račan izjavio da je imao dovoljno glasova na tom odboru. Gdje se i kako ta podrška istopila?
– Odbor će o tome raspravljati kao o točki dnevnog reda o kojoj će raspravljati Sabor na plenarnoj sjednici kada će se odlučiti hoće li se informacija prihvatiti.

l Kakav bi mogao biti omjer u glasovanju?
– Informacija će dobiti potrebnu većinu u Saboru.

Rasprava će razotkriti pravu istinu

l U javnosti se spominje nekoliko brojki vezanih za potrebnu većinu za izglasavanje prijedloga granice.
– Za ratifikaciju sporazuma o granici potrebna je dvotrećinska većina a u glasovanju o informaciji o sporazum potrebna je obična većina prisutnih zastupnika s time da prisutno mora biti 76 zastupnika.

l Očekujete li da će premijer sporazum potpisati ako informacija ne bude prihvaćena?
– Mislim da rasprava u Saboru neće biti onakva kakvom je mnogi predviđaju. Oko sporazuma se u javnost iznosi mnogo teza koje ne odgovaraju istini. U Međimurju se mnogo govori o tome da će građani koji imaju posjede u Sloveniji biti razvlašteni. To nije točno, jer postoji Konvencija o zaštiti prava vlasništva po kojoj će svi naši građani ostati vlasnici svoje zemlje i Slovenija im mora omogućiti da ga koriste, i obratno. Često se tvrdi da je kopnena granica u potpunosti riješena na štetu Hrvatske, a ova je Vlada zapravo napravila pravni kontinuitet. Kolege iz DC-a napadaju sporazum iako je Mate Granić svojevremeno kao ministar vanjskih poslova tvrdio da je 99 posto kopnene granice sa Slovenijom uređeno nakon njegovog potpisivanja sporazuma sa Slovenijom. Rasprava u Saboru će razotkriti sve stvari koje su bitne.
Vjerujem da će zastupnici vrlo otvoreno i argumentirano raspravljati i tražiti gdje su povrijeđeni interesi Hrvatske i u tom kontekstu tražiti mogućnost da se u razgovorima s drugom stranom neka pitanja korigiraju. Ako se ne mogu, na nama je da vidimo što s tim sporazumom gubimo a što dobivamo.
Stalno se govori da Hrvatska ustupa dio svog teritorijalnog mora Sloveniji, što nije točno i to je – ili totalno neznanje ili svjesno obmanjivanje javnosti. Hrvatska dio svog teritorijalnog mora proglašava otvorenim morem i to ne postaje teritorijalno more Slovenije. Otvoreno more ima sasvim drugačiji karakter, a drugo je pitanje uklapa li se ovo rješenje u poznata pravila prava mora. Ne uklapa se, to se slažem. No, ovdje se radi o sporazumu dviju stranaka koje mogu dogovoriti i drugačije od odredbi prava mora, ako im to odgovara.
Piše se samo o lošem, a ne i o dobrom

l Slažete li se s tvrdnjama da ova vlast nije dovoljno agresivna u prezentiranju svojih argumenata, ne samo na primjeru granice sa Slovenijom?
– Djelomično ste u pravu. Redovno pratim medije i mogu reći da ima mnogo istupa i press-konferencija članova Vlade, no to je vijest koja se objavi samo sutradan, a nema analitičkog pisanja o pojedinim podacima. Ali ima jako puno komentara o tome kako bi politika trebala izgledati, kako to vide novinari. I to je kvalitetno interesantan novinarski pristup, međutim, iza toga zapravo neki novinari i uredništva pokušavaju svoje viđenje politike nametnuti i javnosti i vlasti. Često se ne želi pisati o onome što vlast nudi kao moguće rješenje. Neka se govori kritično, ali da činjenice i podaci budu isti. Još se govori da je kod nas stanje puno lošije nego što doista jest. Kada smo preuzeli vlast cijela je brodogradnja, na primjer, trebala ići u stečaj a danas uvozi radnike i ima poslove ugovorene za četiri-pet godina. Imali smo negativnu stopu rasta od minus 0,8 posto a danas je 4,7 posto a u industriji je i veća. Građevinarstvo je bilo daleko ispod indeksa 100 a danas je preko 100, dakle počeo je investicijski ciklus. Devizna i kunska štednja te devizne rezerve se povećavaju a proračun se ne povećava. To što nismo uspjeli prihodovati neke predviđene iznose u privatizaciji može biti dvostruki pokazatelj – da ova Vlada uz mjere štednje i ostale mjere nije prihodovala i prodala nešto što je predviđeno, i ja sam zbog toga jako sretan, bez obzira na teškoće, jer se nadam da će dio tog novca sutra završiti u obnovi gospodarstva a ne u potrošnji, kao što je rađeno svih ovih deset godina. Zanimljivo je da se o tome ne govori.

l No, očito je da tekući prihodi ne mogu pokriti tekuće rashode.
– To pokazuje da je svih ovih deset godina Hrvatska živjela iznad svojih mogućnosti, i da je inercija još prisutna. To netko napokon mora javno reći, bez obzira što je to nepopularno, da Hrvati troše više nego što stvaraju. Da se ova zemlja napokon sudari s činjenicom da mora živjeti u skladu sa svojim mogućnostima.
– Vlada pokušava uvesti reda u sustav socijale, svesti ga na poreskim obveznicima podnošljivu mjeru. No, s druge strane, nije dovoljno odlučna u skidanju troškova državnog aparata, bez obzira na nedavne promjene u plaćama jer se još nije dirnulo u broj zaposlenih, pogotovo vezanih za vojsku a u tom se segmentu govori o višku od čak 10 do 17.000 zaposlenih.
– To je zapravo problem jer imamo prezaposlenost u javnom sektoru, što pokazuje da ga se koristilo kao mjera socijale i u tom će se segmentu morati otvoriti pitanje racionalizacije. Na primjer, u stručnim službama Sabora broj zaposlenih je u odnosu na 1990. godinu, prema nekim podacima, gotovo udvostručen. To, dakako, traži postepene mjere. A ono što mi želimo osigurati je da sve te mjere budu provedene u skladu sa zakonom. Primjerice, za neke promjene treba izmijeniti zakone o obrani i oružanim snagama. U protivnom će neki pojedinci skupljati političke poene.

Plaćanje dugova bivše vlasti

l Nije li Hrvatska previše siromašna a da bi si dozvolila da se tako važan segment državnih troškova ne riješi dvije godine?
– Radi se o puno više godina. Ova je vlast u nepune dvije godine napravila nekoliko prioritetnih zahvata: reformu Ustava, poreznog sustava, počela reformu bankarskog sustava i napravila reforme čitavog niza gospodarskih grana i djelatnosti, radi na reformi socijalnog sustava. To je strašno puno. Interesantno je da bi po nekim medijima i novinarima ova vlast trebala politički odgovarati i za greške u gospodarstvu i pretvorbi koje je radila ona vlast, iako ona o tome nije odlučivala. A ovoj vlasti još stižu računi koje treba platiti, da ne govorimo samo o državnom dugu – a sljedeće godine ćemo morati vratiti preko 2,4 milijarde dolara – nego i unutarnjem vezanom za izdavanje garancija i jamstava. To treba zaraditi. Da to pretvorimo u sredstva za poticanje investicija i otvaranje radnih mjesta, to bi bilo jako puno novca, to je oko pet milijardi maraka tj. dvadesetak milijardi kuna!

l Očekujete li veliki otpor zastupnika ovim socijalnim mjerama?
– Ne, bit će to kvalitetna rasprava u kojoj će se nuditi rješenja koja još nisu ni obuhvaćena jer postoji veliki interes i javnosti i zastupnika kao što postoji i velika interesna podijeljenost.

l Nitko ne osporava potrebu da se uvede red u područje socijale, no sada ispada da se red i restrikcije uvode na području prave socijale, a prikrivena socijala - višak zaposlenih u državnim službama, ostaje praktički netaknuta.
– Preskupo je svakoga držati tko je zaposlen a zapravo nema što raditi i u tom pogledu treba racionalizirati i stvarati uvjete da se ti ljudi zaposle na drugim područjima gdje mogu zaraditi i više. No, takav zaokret nije lako napraviti.

l Ipak, Vi ste optimist?
– Svakako, jer tendencije pokazuju trend gospodarskog rasta a Hrvatska će europskim integracijama biti zanimljiva u onoj mjeri u kojoj će biti gospodarski prosperitetna.
Sanja Kapetanić