ZAGREB, 17. travnja - Dr. Franjo Gregurić, premijer ratne Vlade nacionalnog jedinstva, govori za Vjesnik o tome što je njegova Vlada znala i poduzimala nakon dojava o nestanku srpskih civila u Gospiću. No ogorčen je zbog toga što se pozornost svraća samo na Gospić, kao da nije bilo na tisuće žrtava u masovnim grobnicama diljem Hrvatske i kao da se nije vodio, kako kaže, »čisti obrambeni i oslobodilački rat«.

• Gospodine Greguriću, što ste kao premijer Vlade nacionalnog jedinstva znali o događajima u Gospiću i kako je Vlada reagirala na prve spoznaje o navodnim zločinima?
- Reakcija nakon prijava o događanjima s terena iz svih dijelova Hrvatske, pa i Gospića, te upita Helsinki Watcha o tome što se to događa u Hrvatskoj jest Vladin dokument »Stajališta Vlade RH o poštivanju ljudskih prava«, usvojen prvog ožujka 1992. godine. Bio je to Vladin odgovor na određena pitanja i za Gospić i za druga mjesta, a temeljen je na izvješćima ministarstava obrane, unutarnjih poslova, pravosuđa, informiranja, centra za izbjeglice i prognane, javnog tužilaštva. Taj je dokument bio i tada i danas javan, objavljen je u mojoj knjizi »Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske». Sada se samo izvlači Gospić, a on je samo jedan od manjih segmenata tog izvješća i inače cjelokupnog stanja u Hrvatskoj, u kojoj se vodila bitka za goli život i za priznanje Hrvatske. Iz toga nesretnog rata izvlači se dakle samo Gospić, makar u Vladinu izvješću jasno piše da je Hrvatska već tada imala više od 1169 mrtvih, više od 720 tisuća izbjeglica...Vojska, policija i sudovi imali su potpuno jasne naputke o poštivanju ratnih prava svakog čovjeka. Jest, dogodili su se zločini i na jednoj i na drugoj strani, ali sada nitko ne spominje Škabrnju, Kostajnicu, Glinu, Baranju, Iloku, itd. Ponašanja koja su odstupala od ratnih pravila nisu bila ni u kom slučaju podržavana od bilo kojeg tijela hrvatske Vlade.
 

• Mislite li Vi da se ispitivanjima slučajeva poput Gospića kriminalizira Domovinski rat?
- Ne mislim, ali se Domovinski rat kriminalizira time što se sada ne žele pogledati i ostala mjesta. Koliko je ljudi u Voćinu pobijeno? I nikom ništa, zašto se tamo ne istražuju grobnice. Preporučio bih svima da odu na teren i razgovaraju s ljudima. I u Gospiću svi sve znaju, kao i u Petrinji, Glini, točno se zna tko je koga ubio i tko je radio zločine. Ljudi to znaju i ništa se ne može sakriti. Osobno mislim da treba dokraja raščistiti i Gospić, ali i Lovinac, Kostajnicu, Dvor na Uni. Sada, devet godina nakon rata i nakon što smo stvorili državu, dovodimo u pitanje sami sebe.

• Može li se to shvatiti kao Vaš prigovor novim vlastima?
- Nova se vlast neodgovorno ponaša u ovom času, ona ne shvaća da je ona sljednik stvaranja nove hrvatske države, narod joj je dao povjerenje, ali ne povjerenje da kopa po grobovima jednih zaboravljajući druge, nego da dade pravu istinu za buduće generacije.

• Ministar policije u Vašoj Vladi Ivan Vekić izjavio je ovih dana da bi dokumentacija o Gospiću trebala postojati u MUP-u. Znate li Vi gdje su dokazi?
- Otkud bih ja to znao? Sada samo mene mediji izvlače kao da sam samo ja taj koji je trebao znati gdje je koji dokument. To je već postalo degutantno. Svako je ministarstvo obavilo svoj posao i mislim da u MUP-u postoji i mora postojati dokumentacija, ako nije uništena, kao i u ministarstvu obrane, pravosuđu. Sigurno u MUP-u postoje dokumenti o nepoštivanju pravne države i uzimanju pravde u svoje ruke. Ovog puta pozivam ih da se izjasne o tome koliko je osoba procesuirano za nestanak osoba i neka se konačno to da u javnost. Danas (ponedjeljak, op. a.) Jutarnji list spominje slučaj Karlovac kad je ubijeno trinaest ljudi na mostu. Pouzdano znam da je osoba koja je počinila zločin u Karlovcu procesuirana, tražili smo i procesuiranje zločina nad obitelji Zec, znam da su neki slučajevi bili procesuirani... Kako je procesuiranje završilo, to je pitanje pravosuđa i tužilaštva.

• Znači, ministri policije, pravosuđa, obrane, znali su za slučaj Gospić. Po njihovim izjavama posljednjih dana proizlazi da su ponešto znali tek Zdravko Tomac i Mate Granić, dok su Bosiljko Mišetić, Andrija Hebrang, Dražen Budiša primjerice o tome saznavali iz novina. Kako to komentirate?
- Ne trebamo sada gledati pojedine ljude i da li se čega sjećaju ili ne. Vlada je u to vrijeme bila svakodnevno opterećena osiguravanjem golog života i obrane, zasjedala je dan i noć. Ne može se govoriti da nismo dobivali informacije. Dobili smo i informaciju o pobijenih 27 staraca kraj Podravske Slatine i nismo si mogli pomoći jer ih nismo imali čime zaštititi. Zato kažem, tražimo dokumente iz ministarstava, nemojmo osuđivati pojedine ljude i pribijati ih na stup srama samo zato što se danas netko od njih nečega ne može sjetiti. Postoje dokumenti, pa neka se pregledaju.

• Josip Manolić, tada šef SZUP-a, rekao je da je istraga o Gospiću pokrenuta i prekinuta. Što znate o tome?
- Od 1993. godine nisam bio u Vladi pa sam, dakle, bio izvan toga. No treba uzeti dokumente MUP-a i ono se mora oglasiti o tome koliko je prijava i protiv koga podneseno i što je tužilaštvo uradilo.

• Kako danas, devet godina poslije, gledate na činjenicu da je nova Vlada odobrila dolazak haških forenzičara u gospićki kraj?
- Nemam ništa protiv jer mislim da treba istražiti zločine svih vrsta ako postoje, pa i u Gospiću. Nova vlast trebala bi dati konačno generalnu ocjenu o tome što se to događalo u pet godina stvaranja suverene Hrvatske, od 1990. do 1995. godine. Ako to nije uspjela napraviti HDZ-ova vlast, nadam se da će to učiniti nova vlast, i pozivam ih ovom prilikom da to i učine. Ali, neka istraže sve grobnice, i hrvatske i srpske, i neka se adekvatno kazne krivci jer svaki zločinac ima svoje ime i prezime.

• Možete li eventualno jednog dana svjedočiti o Gospiću?
- Nemam što drugo reći osim ovoga što piše u mojoj knjizi, koja je dokument bez komentara. Ja drugih dokumenata nemam, a sigurno ih ima u MUP-u i Ministarstvu obrane i treba ih pružiti na uvid svima koji ih traže.

Miroslava Rožanković