ZAGREB, 13. studenoga - Vlada je prošlog tjedna prihvatila Konačnu verziju zakona o društveno poticanoj stanogradnji (DPS), no ostvarenje tog programa već je počelo na pedesetak gradilišta u Hrvatskoj. Cilj projekta je pomoći mlađim, obrazovanim ljudima s prosječnim primanjima da lakše dođu do krova nad glavom. Ključna osoba u ostvarenju DPS-a, osim ministra Radimira Čačića, koji je predložio tu ideju, ministrova je pomoćnica za stanogradnju Alenka Košiša Čičin-Šain, istodobno i članica zagrebačkoga Gradskog poglavarstva u ime Ureda za izgradnju grada.
• Program poticane stanogradnje je konačno startao i u Zagrebu kao najatraktivnijoj lokaciji u Hrvatskoj. S obzirom na glad za stanovima u Zagrebu, zašto se to nije dogodilo i prije?
- U programu su ravnomjerno zastupljene jedinice lokalne samouprave i mogu reći da su naši rezultati dobri upravo tamo, gdje je ta suradnja dobra. Tamo gdje su poglavarstva i gradska vijeća aktivna i žele pomoći svojim građanima, naš se program fantastično realizira, a tamo gdje je nered i vladaju animoziteti, nema ni realizacije. Ogledni primjeri toga su Split i Dubrovnik, gdje do danas nije pokrenuto ništa, te Zadar u kojem je već krenula izgradnja 220 stanova. Zagreb se na žalost nije odmah uključio u program, a uz to, postoje i realne teškoće. No, one postoje svugdje u Hrvatskoj, a mislim prije svega na Zakon o denacionalizaciji iz 1997., kojim je raspolaganje zemljištem u gradovima smanjeno na minimum.
Gradovi imaju objektivnih teškoća u pronalaženju zemljišta, ali to ne znači da je to nemoguće, nego da zahtijeva dodatni angažman. Dakle, najvažnije je koliko zapravo lokalna uprava želi taj program provesti. Jer, gradit će se onoliko stanova koliko jedinice lokalne samouprave pripreme zemljišta. U Zagrebu imamo u planu petnaestak lokacija, i to u zonama koje mogu podnijeti zadanu cijenu, odnosno da cijena komunalno opremljenog zemljišta mora biti do 400 maraka po četvornome metru, a to su peta, šesta i sedma zona.
|
Ogledni primjeri toga su Split i Dubrovnik, gdje do danas nije pokrenuto ništa, te Zadar u kojem je već krenula izgradnja 220 stanova; Zagreb se na žalost nije odmah uključio u program
Trenutno je u različitim fazama u cijeloj Hrvatskoj u programu 1260 stanova, a najdalje je u realizaciji otišao Varaždin, gdje se useljenje u prve stanove očekuje krajem siječnja
Najniža prodajna cijena stana postignuta je u Slavonskom Brodu, 1240 maraka za četvorni metar, zato što je jeftino zemljište
|
• Koliko bi se još stanova moglo ugovoriti u Zagrebu do kraja godine?
- Osim dvjestotinjak stanova u Španskom i Dubravi, vrlo smo blizu ugovaranja još oko 400 stanova u Vrbanima. Ljudima je uvijek nerazumljivo zašto ne kažemo točan broj stanova, ali to je zato što, ovisno o interesu, moramo graditi stanove različitih veličina. U idealnom slučaju, kad bismo uspjeli realizirati sve potencijalne lokacije, u Zagrebu bismo mogli izgraditi oko 2000 stanova. Trenutno je u različitim fazama u cijeloj Hrvatskoj u programu 1260 stanova. Najdalje je u realizaciji otišao Varaždin, gdje se useljenje u prve stanove očekuje krajem siječnja.
• Gdje je do sada postignuta najniža prodajna cijena stanova?
- U Slavonskom Brodu, 1240 maraka za četvorni metar, zato što je jeftino zemljište.
• Ima li izgleda da i u Zagrebu cijena bude niža od zadanog maksimuma, 1700 maraka za četvorni metar?
- Ima nekih razmišljanja u Zagrebu o pojeftinjenju zemljišta za stanove koji će biti namijenjeni socijalnom programu Grada, dakle, ne za tržište, nego za zbrinjavanje socijalno ugroženih. Za poticanu stanogradnju za tržište, eventualno bi se moglo razmišljati o proporcionalnom pojeftinjenju zemljišta, ako Grad, primjerice, želi konačno riješiti stambene probleme svojih građana, no tek treba ispitati opravdanost toga.
• Kritičari bi mogli prigovoriti da država uspostavlja monopol u stanogradnji. Ima li izgleda da i građani koji ne uđu u program POS-a, a kao i ostali plaćaju poreze i doprinose, recimo, dobiju od grada komunalno opremljeno zemljište za gradnju?
- Činjenica je da bi zemljišta trebala biti komunalno opremljena, to je normalan uvjet za gradnju u razvijenim zemljama, ali mi na žalost nismo došli do te razine. To je za nas još američki san, jer mi nemamo komunalnu infrastrukturu čak ni tamo gdje već imamo kuće. Želja nam je da se to promijeni. Što se tiče prigovora da je POS možda nelojalna konkurencija, pa možda i možemo o tome govoriti, jer će građevinske tvrtke i dalje graditi stanove po uobičajenim tržišnim uvjetima. No, i POS je tržišni model, koji samo omogućuje ljudima da dođu do povoljnijih zajmova. Nikom se ništa ne daruje, samo se subvencionira kamata. Kad bi cijene stanova na tržištu odgovarale zapadnim omjerima, odnosno da je cijena četvornog metra jednaka prosječnoj plaći, a ne, kao sada, dvjema-trima prosječnim plaćama, ne bi ni trebao program poticane stanogradnje. Prednost tog programa su rok od 30 godina i kamata, jer je sada, primjerice, mjesečna rata za jeftiniji automobil 350 maraka, a toliko će biti i za stan od 50 četvornih metara.
|
»Novac za individualnu gradnju često završi u automobilima«
• Što treba poduzeti da u Hrvatskoj, nakon godina stagnacije, živne stanogradnja?
- Treba prije svega osnovati institut za stanogradnju ili neko slično tijelo, koje bi se sustavno bavilo analizom, praćenjem i poticanjem stambene izgradnje. To najprije treba pokrenuti u Zagrebu, jer je jasno da najviše stanova treba graditi upravo u Zagrebu, a potom može prerasti u državno tijelo. To treba pokrenuti u idućih godinu dana. Prvi korak je već učinjen u srpnju kad je potpisan ugovor o suradnji Zagreba i Katedre za stanogradnju Arhitektonskog fakulteta, jer bi upravo oni trebali pomoći u ustroju takvog instituta. Osim toga, oživljavanju stanogradnje će pridonijeti i DPS, a u program će se moći uključiti i građevinske tvrtke koje imaju svoje zemljište.
• Razmišlja li se, osim subvencioniranja DPS-a, recimo, i o subvencioniranju kamata građanima koji rješavaju stambeno pitanje kreditom?
- Iskustva su pokazala da često novac, koji se daje za individualnu izgradnju, završava u automobilima. Nema načina da to spriječimo i odgovarajuće kontroliramo, a osim toga, ako nekome damo novac za gradnju kuće, nećemo otvoriti ni jedno radno mjesto. A, jedan od ciljeva DPS-a je upravo poticanje graditeljstva i zapošljavanja, sve u kontekstu one izjave o 200.000 novih radnih mjesta.
|
Ivana Matić
|
