Godinama su ankete u novinama pokazivale da je dr. Ivić Pašalić, nekadašnji savjetnik predsjednika Tuđmana najomraženiji političar u Hrvatskoj. Tisuće je novinskih kartica ispisano kako bi se dokazala Pašalićeva umješanost u sve nezakonitosti, malverzacije i sumnjive poslove u Hrvatskoj.
Mnogima je san strpati ga iza rešetaka do kraja života; u vlastitoj ga stranci, HDZ-u, dobar dio članova patološki mrzi.

•U čemu je tajna Vašeg uspjeha? Jedni tvrde da ste najveći zlikovac u Hrvatskoj, a drugi Vas obožavaju i kažu da ste najsposobniji i najgenijalniji političar. Što Vi kažete na to?
– Nema kod mene nikakve posebne tajne. Potpuno slučajno sam ušao u politički život i nakon što sam dvije godine bio zastupnik, sedam sam godina radio s predsjednikom Tuđmanom i nastojao korektno raditi svoj posao. Neki taj posao poštuju i smatraju da sam radio korektno, a ima i onih koji smatraju da iza svih mutnih stvari stojim ja. Kad bih govorio o sebi, rekao bih da sam uvijek svoj posao htio obavljati korektno i mirne savjesti.
•Na temelju onog što smo o Vama godinama slušali i čitali proizlazi da deset godina niste ništa drugo negoli spletkarili. Zar ste Vi takav genij ili su drugi ispodprosječni?
– Da, 24 sata dnevno sam iz svog ureda samo spletkario i prisluškivao, vukao konce svega, uređivao sve novine i televiziju, sav obavještajni i diplomatski rad, pravosuđe, financije i gospodarstvo, a u dokolici sam igrao tenis...

•Čini mi se da se Vi zapravo dobro zabavljate na račun svih tih fama, mitova i legendi o Vašoj genijalnosti.
– Sve fame imaju svoje lice i naličje. Kad stvari dođu do apsurda, mislim da je to najbolji izbor. Dokazivati po 101. put argumentima i odgovarati na neke optužbe naprosto postaje smiješno. Ova je vlast nakon 3. siječnja 2000. zaista učinila puno za mene, iako to nije bilo lako izdržati. Rekao sam puno puta: »Gospodo, ako imate bilo što protiv mene, tu sam, recite što sam ja to napravio, ali iznova se ponavljaju iste priče i to ljudima postaje smiješno. Ali, ono što mene iznenađuje i raduje jesu reakcije običnih ljudi.
 

• Kakve su? Zaustavljaju Vas i daju Vam podršku?
– To je nevjerojatno, meni se to nikad prije nije događalo! U posljednjih šest mjeseci, možda godinu dana, ljudi mi prilaze sa simpatijama, posebno ljudi iz stranke. Proteklih sam dana imao nekoliko tribina i moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen.

• Sad Vam je skinut i zastupnički imunitet zbog Vaših navodnih nezakonitih poslova vezanih uz pretvorbu »Slobodne Dalmacije«. Vi to, dakako, negirate.
– Uopće nemam namjeru dokazivati svoju nevinost. Meni je dosta toga da ja dokazujem svoju nevinost. Ako netko smatra da sam nešto zgriješio neka izvoli to i dokazati.

•Izjavili ste da se državni odvjetnik želi osobno s Vama obračunati. Imate li dokaze za te teške tvrdnje ili ćete reći da još nije vrijeme za to?
– Nema tu velikih tajni, ja samo ne želim dovoditi u nepriliku ljude koji su mi to rekli. Ali, pouzdano znam da je to točno i da je državni odvjetnik to sebi uzeo kao misiju i da bi njegova karijera bila neuspješna ako ne bi zatvorio Pašalića. No, koliko poznajem odnose u vlasti, njemu je to bila jedina varijanta da se zadrži na funkciji državnog odvjetnika i da kaže: evo vidite, ja sam se uspio obračunati s Pašalićem! Nebitno je što se radi o meni osobno, ali na takav se način ne bi trebalo ni s kim obračunavati. Ako ima elemenata za neko kazneno djelo, onda neka se postupa kao i s drugim ljudima. Ali hodati okolo i praviti harangu, čak i kod nekih ljudi iz moje stranke s kojima nisam u dobrim odnosima i govoriti »dajte bilo što protiv Pašalića«, ispod je razine.

•Pa evo, po ovome što se govori, državni bi odvjetnik uskoro mogao biti smijenjen, a Vi ćete i dalje biti saborski zastupnik...
– Gledajte, jedan Ortynski u životu manje ili više meni ništa ne znači!

•U sramotnoj aferi prisluškivanja Vaše se ime opet spominje kao ključno. Tvrdi se da su prisluškivanja provođena pod Vašom političkom ingerencijom. Kako se moglo dogoditi da se toliki broj ljudi prati i prisluškuje pod sumnjom da su unutarnji neprijatelji? Ispada da je Hrvatska bila premrežena desetinama obavještajnih službi i ako vas nije prisluškivala jedna, onda je to sigurno radila druga.
– Meni je opet glupo odgovoriti da je to još jedna od hrvatskih paranoja, ali to je, nažalost, tako. Svatko tko želi biti neka »faca« smrtno je uvrijeđen ako nije bio prisluškivan ili ako nema svoj dossier. Ne može se biti »in« ako niste barem dva dana bili prisluškivani ili nemate bar tri rečenice u nekom svom »fileu«. Ono što ja znam jest da je Hrvatska imala obavještajni sustav rađen sukladno zapadnoeuropskim obavještajnim sustavima iz ostataka Udbe i KOS-a koji su sustavno špijunirali državu, pripremali i izvršavali političke likvidacije. Nova vlast se tada našla u velikoj neprilici, da iz toga pokuša stvoriti službe koje će biti u funkciji države i mislim da je taj posao obavljen uspješno.

•Pa, je li bilo prisluškivanja novinara, oporbenjaka, sindikalista i drugih?
– Da, bilo je. Ono što ja znam, jer ne mogu govoriti o onome što ne znam, a tiče se prisluškivanja nekih novinara, to je da su bili prisluškivani jer su pisali članke ili su uređivali novine što su objavljivale dokumente koji su nosili oznaku vojne ili državne tajne. Za mene je to i formalno i moralno opravdano. Ako netko u vrijeme rata, ili u bilo koje drugo vrijeme, objavljuje dokument koji nosi oznaku najvišeg stupnja tajnosti, onda tu nema isprike.

•Dobro, onda recite imate li konkretan dokaz da je neki takav tekst stvarno prouzročio štetu za državu ili njenu sigurnost? O tome se dosad nije razgovaralo.
– U javnosti se nije raspravljalo, ali morate znati da je Hrvatska na geopolitičkom položaju od iznimne važnosti za strane obavještajne službe. Svaki podatak koji nosi oznaku tajnosti ima razlog zašto to nosi, osobito ako su to dokumenti koji se odnose na vojsku, nacionalnu sigurnost, ali i neke ekonomske pokazatelje i svaki takav podatak strane obavještajne službe vješto i koriste.

•Vladimir Šeks kaže da su priče o nekakvoj HDZ-ovoj Vladi u sjeni potekle baš iz HDZ-a i da on tu neizravno misli na Vas.
– Ja ne znam na što Šeks misli. Pročitao sam to u novinama kao i svi drugi. Više od toga ja ne znam.

•Kako objašnjavate bliskost s dr. Hebrangom koji Vas je u javnosti nazivao najvećim zlom za HDZ i Hrvatsku. Pretpostavljam da nećete odgovoriti, ali ću Vas ipak pitati: je li točno da podržavate Andriju Hebranga u borbi za mjesto predsjednika HDZ-a kako biste srušili predsjednika Sanadera?
– Ne, to nije istina! Smatram da je uvijek potrebno vrijeme da se neke stvari iskristaliziraju. Ne pamtim da sam ja nekoga javno i osobno napao ili ga pokušao diskreditirati, osim ako sam imao čvrste argumente za to. Ali, i to je bilo rijetko. Treba biti vrlo oprezan u izricanju sudova o ljudima. Poštujem Hebrangov stav i bilo mi je drago kad je izjavio da su neke stvari ipak bile drugačije. I iz toga ne treba iščitavati ništa više od toga što je rečeno.

• Znači, Vama dr. Ivo Sanader uopće ne smeta?
– Ne, jer je izabran za predsjednika HDZ-a dobivši potporu na Petom općem saboru stranke.

•Zašto se onda toliko govori da ga želite srušiti s tog mjesta i da protiv njega vodite bespoštedni rat?
– Treba vidjeti tko te priče lansira!

•Priče dolaze najčešće baš iz HDZ-a!
– Sasvim sigurno ih ja ne lansiram. Treba gledati kome one koriste. Meni sigurno ne, pa ih niti ne širim.

• Za Vas kažu da se nikad osobno ne obračunavate sa svojim protivnicima, već da to uvijek radite preko drugih ljudi, a da trenutačno u borbi protiv Sanadera koristite Mladež HDZ-a?
– To govore oni koji nemaju osobne hrabrosti reći mi što imaju protiv mene. U HDZ-u dobro znaju da sam ja imao hrabrosti reći nekome ono što sam smatrao da mu trebam reći izravno, u glavu. I nisam bježao od oštrih konfrontacija u javnosti i nisam to radio zakulisno, nego izravno.

•Zašto ste se tako žestoko okomili na predsjednika Stjepana Mesića?
– Uopće se ne okomljujem na njega, već sam se samo ljudski nastojao braniti od zloupotrebe goleme moći i vlasti koje je predsjednik Mesić iskoristio za privatni obračun s Ivićem Pašalićem. Ništa više od toga.

•Kako komentirate sve dublji sukob Vlade i Crkve?
– Znate, žalosti me činjenica kako ova vlast funkcionira, jer bih bio sretniji da je u Hrvatskoj bolje. A kad vlast nema rješenja, onda ulazi u konflikte i žao mi je što ništa nisu naučili iz našeg lošeg iskustva. Jer, to je paradigma ponašanja vlasti – kad se ne zna što učiniti, ulazi se u beskonačan niz konflikata i izmišljaju se afere. Vlast je živčano i neprimjereno reagirala na javno izrečen stav Crkve o aktualnom socijalnom trenutku u kojemu je Hrvatska. To nije dobro za razvoj demokracije, niti za opću sliku Hrvatske u svijetu. Vjerujem da su oni pametniji u vlasti iz toga izvukli pouke!
Andrea Latinović