ZAGREB, 27. studenoga - Posljednjih dana ponovno se aktualizirao problem uvođenja vjerskog programa u javne predškolske ustanove. Inicijalni potisak burnoj javnoj i medijskoj raspravi dalo je ponajprije »zeleno svjetlo« kojim je Hrvatska biskupska konferencija (HBK) na plenarnoj sjednici u Požegi odobrila novi Program katoličkog vjerskog odgoja djece predškolske dobi, te Prijedlog zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, kojim se kani i formalno uvesti vjerski odgoj u sve javne predškolske ustanove.
 

Dodatni zamah polemici dao je i zahtjev saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu da se na tematskoj sjednici preispita primjerenost vjeronaučnog programa u javnim predškolskim i školskim ustanovama. Usto, žestoke prigovore uvođenju vjeronauka u predškolske ustanove uputile su i manjinske vjerske zajednice (ponajprije židovska, islamska i protestantske zajednice).
 

Nacionalni katehetski ured (NKU) Hrvatske biskupske konferencije na javnu je polemiku uzvratio (sa sigurne distance), službenim priopćenjem u kojem je medijske napise ocijenio »neobjektivnim i neargumentiranim, pa čak i zlonamjernim«, zaključivši da se radi o »zahuktalom medijskom polemičkom monologu samo 'jedne strane'«.
Unatoč prigovoru na »medijsku jednostranost«, predstojnik NKU Milan Šimunović odbio je razgovor za Vjesnik. No našem se pozivu spremno odazvao zastupnik i član Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Zlatko Šešelj.
 

• Kako komentirate primjedbe manjinskih vjerskih zajednica - protestantskih, te židovske i islamske - da vjeronauk u vrtićima nosi opasnost od segregacije djece, asimilacije vjerskih manjina i vjerske indoktrinacije u najranijoj dobi?
- Ne ulazeći u vjerska pitanja koja otvaraju vjerske zajednice, odgovorio bih na ono prvo. Slažem se da vjeronauk u vrtićima otvara vrata odvajanju djece prema vjerskoj pripadnosti, a to je pogubno, kako za građansko društvo tako i za odgojne ciljeve samih vrtića. Stvaranje već u toj dobi, potpuno nesposobnoj da razumije razlike, vjerski razdvojenih grupa, odnosno izoliranje one djece kojoj roditelji ne žele izabrati vjeronauk je, prema mom uvjerenju, opasno, a možda i protuustavno.

• Budući da se hrvatski Ustav bazira na stečevinama građanskog društva, a jedna od njih je i laičko javno školstvo, kako doživljavate vjeronauk u javnom odgojno-obrazovnom sustavu?
- Već je rasprava o blagdanima pokazala da su ugovori Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom, blago rečeno, izvan okvira Ustava. Tu su i druga pitanja, kao što je ono o financiranju. Sad se pokazuje da je i pitanje vjeronauka, koje je sasvim izuzeto iz nadležnosti naše zemlje, pitanje u kojem je Ustav doveden u pitanje.

• Bi li zastupničko tijelo trebalo nešto poduzeti po tom pitanju?
- Sva ova pitanja treba vratiti u ustavne okvire, a jedan je od njih i laički temelj države i društva.

• Hoće li Odbor za znanost, obrazovanje i kulturu inicirati preispitivanje ustavnosti nekih stavki Ugovora sa Svetom Stolicom?
- Preispitivanje ustavnosti nekog pitanja može inicirati svaki član naše zajednice, pa onda i sve njihove asocijacije. Hoće li u tom sudjelovati saborski Odbor za obrazovanje, kulturu i znanost ne mogu reći, jer sam samo jedan od njegovih 13 članova. Stoga će daljnji koraci Odbora - a on je zatražio tematsku raspravu o tom pitanju - ovisiti o volji većine njegovih članova.

• Postoje i kritičari unutar Crkve, poput don Ivana Grubišića, koji ističu bojazan da se vjeronauk ne pretvori u »misionarenje« među najmlađim naraštajem. Što vi mislite o tome?
- Don Grubišić je znanstvenik i svećenik i sasvim sigurno dobro zna o čemu govori. Stoga se s njegovim mišljenjem u potpunosti slažem.
Gordan Pandža