ZAGREB, 9. prosinca - u Povodu Međunarodnog dana ljudskih prava porazgovarali smo s Antom Klarićem, pučkim pravobraniteljem Republike Hrvatske.
• Kako gledate na ponovo aktualan problem stanarskih prava? U pravilu je riječ o osobama srpske nacionalnosti koje nisu otkupile stan.
- Institut stanarskog prava ne postoji šest godina. Zamijenjen je institutom zaštićenog najmoprimca. Gledajući s pravnog aspekta, ti ljudi nisu izgubili stanarsko pravo u redovnom sudskom ili administrativnom postupku. Onima koji su pobjegli iz stanova, koji su potjerani silom, trebalo bi vratiti status zaštićenog najmoprimca temeljem pravnog osnova o postojanju stanarskog prava. To je pravno, političko i moralno pitanje. One koji su istjerani iz svoga doma treba vratiti. Mi u Uredu od početka smo ustali protiv atmosfere kolektivne odgovornosti. Naše je opredjeljenje da mi ne idemo na ljude, nego za ljude, a one koji su odgovorni treba sudski goniti i kazniti. Stvarali smo atmosferu koja je demokratska i hrvatska i štitili obraz vlastite države i programa po kojem smo se opredijelili da stvaramo društvo za čovjeka, bez ikakvih diskriminacija.
• Kažete da ne bi smjelo biti diskriminacije. U izvještaju za prošlu godinu dosta ste prostora posvetili stanju romske zajednice u Međimurju.
- Sugerirali smo da Vlada i udruge Roma izrade cjelovit analitički materijal o društvenom i ekonomskom položaju Roma u Hrvatskoj, osobito o romskoj djeci koja nisu obuhvaćena redovitim školovanjem, o broju školske djece koja pohađaju nastavu odvojeno od svojih vršnjaka te o broju romske djece koja se obrazuju prema posebnim programima. Predložili smo da se počnu goniti kaznena djela motivirana rasizmom i ksenofobijom. Ksenofobija nije opće stanje,nego pojedinačna pojava koju trebamo suzbijati moralnom, političkom i ljudskom snagom. To je ozbiljan i težak posao, jer treba mijenjati iz temelja i navike i način življenja hrvatskih Roma, što nije lako ni jednostavno. Ali, ako način života toj populaciji u Hrvatskoj mijenjamo silom, opet ćemo dovesti u pitanje pravo Roma da žive na svoj način. Međutim, mora se živjeti po zakonima ove države i načinu življenja prosječnih građana, na što smo ukazivali i udrugama hrvatskih Roma.
|
Mi u Uredu od početka smo ustali protiv atmosfere kolektivne odgovornosti, opredijeljeni da stvaramo društvo za čovjeka, bez ikakvih diskriminacija
U vezi s Romima, među ostalim, predložili smo da se počnu goniti kaznena djela motivirana rasizmom i ksenofobijom
Sve su izraženiji imovinsko-pravni i statusni problemi, problemi zaštite okoliša... Vrlo se ozbiljno produbljuju socijalni problemi
|
• Za mnoge je stanje u sudstvu jedan od najvećih problema u Hrvatskoj.
- Velik je broj pritužbi na sporost sudova. Oni jesu pretrpani, iako je prema podacima Vrhovnog suda prošlogodišnji priliv predmeta jednak broju predmeta koji su riješeni. Uzroci za takvo stanje su i subjektivne i objektivne prirode. Subjektivni su razlozi velika fluktuacija kadrova, ratno stanje, odlazak jednog dijela sudaca iz područja posebne državne skrbi, zadiranje političkog kadroviranja u sudbene strukture, jedno vrijeme i nesigurnost profesije, ali i slabija odgovornost svakog pojedinog kolege da efikasnijim radom učini više. Objektivni je razlog materijalno stanje koje se reflektira i na stanje u sudstvu. Situacija nije dramatična, iako je pravna sigurnost građana nešto, što mora biti primarna zadaća svake vlasti
• No, glavni je prigovor sporost sudova. Može li se sudove ubrzati izmjenama procesnog prava?
- Imate drastične slučajeve da su ljudi u pritvoru i po nekoliko godina. U svim je procesima vidljiva prenormiranost. Problem je kod težih kaznenih djela kod kojih se nepravomoćnom osudom pritvor produžava do pravomoćnosti. Tu smo našli nekoliko vrlo drastičnih slučajeva: jedan je čovjek bio u pritvoru osam godina! Treba napraviti efikasnije procesne zakone - kaznene, građanskopravne, upravne. Reforma pravosuđe je veliki pothvat. Svaka reforma uvijek napravi zastoj u području koje se reformira. Možda smo nestrpljivi. Vrijeme zahtjeva i strpljenja i razuma i ozbiljne kritike promašaja. Moralno je jaka svaka vlast koja ozbiljno prihvaća kritike.
• Koja grupa prava je najugroženija? Jesu li to radna, socijalna, manjinska prava, sloboda pojedinca...?
- Mi ovdje vodimo računa samo o pravu čovjeka. Kad netko dođe pa mi kaže da je pravoslavac, onda ja njemu odgovorim: »Znači, obojica smo kršćani«. Još su neriješena imovinsko-pravna pitanja, mnogo je beskućnika. Veliki su problemi u područjima u kojima mi nemamo ovlasti, primjerice radnim odnosima. Imovinsko pravni problemi, statusni problemi, problemi socijale, problemi zaštite okoliša... postaju svakim danom sve širi i brojniji. Socijalni problemi, koji se produbljuju, vrlo su ozbiljni. U našem uredu na određeni se način prate kao stanje u kojem nema popravka. Nema poboljšanja umirovljeničkih pitanja, kvalitete življenja, stanja nezaposlenih, onih koji rade a ne primaju plaću, evo, sad su prisutna i porodiljna pitanja...
|
»Vlast se šikanirajuće odnosi prema instituciji ombudsmana«
• Ured pučkog pravobranitelja, već tradicionalno, iz godine u godinu raspolaže sa sve manje novca. Ipak, za kavu, vidim, još imate.
- Ima, ima za kavu. Ima i za plaće. Troškovi reprezentacije povećani su za nekoliko milijuna, a nama su odlučili dati 800 kuna. No, mi ljudima damo ponekad i čaj, pa čak i sok. Mislim da je taj odnos izvrše vlasti prema ovoj instituciji šikanirajući.
Kad se u nekoj zemlji izvršna vlast odnosi prema instituciji ombudsmana na takav ignorantski način, znači da je stanje zrelo za funkcioniranje takve institucije. Mi radimo u zgradi u kojoj etažno vlasništvo imaju građani. Dolaze nam starci, koji se ne mogu popeti po stepenicama. Ombudsman u Varšavi, primjerice, radi u zgradi CK za Varšavu. Mađari su dobili veliku zgradu CK, što je na neki način ironija povijesti, a mi smo dobili šupe. No, kod njih je bila lustracija, a kod nas je pomirenje.
|
Tihomir Ponoš
|
