ZAGREB, 14. prosinca - Hrvatska energetika je pred velikim promjenama. Početkom iduće godine počinje liberalizacija energetskog tržišta i uvođenje konkurencije među dobavljačima struje i plina, priprema se privatizacija Ine, HEP-a i Janafa, uvođenje novih tarifnih sustava za prodaju struje i plina, te njihove nove cijene, a očekuje se i skoro potpisivanje slovensko-hrvatskog ugovora o NE Krško. O tome smo razgovarali s dr. Goranom Granićem, zamjenikom premijera i predsjednikom Hrvatskog energetskog društva.
• Po kojem će se modelu privatizirati Ina, HEP i Janaf?
- Analizirajući mogućnosti, njegovu važnost, kao i mogućnosti razvoja tržišta, opredijelili smo se da privatizacija HEP-a ne ide prema strateškom partneru nego na prodaju dionica - IPO model, dakle izlazak na neku od svjetskih burzi. Vlada će najvjerojatnije takvo rješenje predložiti Saboru. Moguće je da u prijelaznom razdoblju uđu i strateški partneri. Ali, s obzirom na to da je Ina sastavljena od različitih djelatnosti, mogući su strateški partneri i na nižim razinama. Kako želimo potaknuti razvoj financijskog tržišta, IPO model je u prednosti kod obje tvrtke.
• Koliki će dio dionica obiju tvrtki biti ponuđen na tržištu?
- Razmišljamo da nikome ne prodamo više od 10 posto. Vjerojatno ćemo u prvoj fazi ukupno na tržištu ponuditi 20, 25 posto dionica, a onda ćemo dalje pratiti razvoj situacije.
|
Zakoni o privatizaciji Ine, HEP-a i Janafa u Sabor krajem ove ili početkom 2002.
Država će ostati većinski vlasnik Janafa i sustava za transport plina i prijenos struje
Nakon uvođenja tržišnih cijena vrijednost Ine povećana za trećinu, na više od 1,5 milijardi dolara, a početkom iduće godine uvode se i tržišne cijene struje, kaže Goran Granić
|
• Koji će dijelovi Ine i HEP-a ostati u državnom vlasništvu i prijeti li bilo kakva opasnost od monopola?
- Nije nam cilj da te tvrtke dugoročno ostanu u državnom vlasništvu. Bitno nam je samo da država ostane većinski vlasnik onih njihovih bitnih dijelova koji utječu na razvoj energetskog tržišta, kako bismo spriječili bilo kakav monopol i njegove štetne posljedice. To znači da bi država trebala ostati većinski vlasnik Janafa, te sustava za transport plina i prijenos, ali ne i distribuciju, električne energije. Dodatnu sigurnost svim uključenim tvrtkama i potrošačima da im neće zaprijetiti nikakav monopol donosi i planirano osnivanje neovisne tvrtke za reguliranje sustava i tržišta.
Restriktivniji smo pri privatizaciji HEP-a u odnosu na HT jer je tu nemoguće razviti paralelni elektroenergetski sustav. Naime, taj sustav ima, za razliku od telekomunikacijskog, niske stope rasta od nekoliko posto pa bi trebalo 20 do 30 godina da novi sustav dosegne razinu postojećeg. S druge strane, telekomunikacije se daleko brže razvijaju, stalno se uvode nove tehnologije i proizvodi, stope rasta su mnogo veće i sve se zbiva u mnogo bržem ritmu u kojem se monopoli začas gube.
• Kada će Vlada te modele uobličene u zakone o privatizaciji Ine, HEP-a i Janafa poslati Saboru?
- Ako to ne bude do kraja ove, onda sigurno u prvim tjednima iduće godine. A početak njihove privatizacije predviđen je za posljednji kvartal 2002. ili 2003. godinu. Vjerojatnije je da će to biti 2003., jer nas, posebno u HEP-u, još čeka velik posao na restrukturiranju osnovnih djelatnosti - proizvodnja, prijenos i distribucija električne energije - izdvajanju sporednih i formiranju novih trgovačkih društava... za što je rok sredina 2002. Pokušat ćemo to dovršiti i ranije, jer je bitno da prije početka privatizacije zainteresiranim ulagačima sve bude potpuno jasno i uređeno organizacijski, zakonodavno i financijski. To znatno podiže cijenu kompanije.
• Što će biti s privatizacijom Janafa? Mnogi smatraju da je riječ o potencijalnoj »zlatnoj koki« koja bi mogla donositi dobar prihod nakon planiranog uključivanja u transport ruske nafte iz Sibira i kaspijskog područja do Sredozemlja.
- U obzir dolazi samo privatizacija manjinskog dijela dionica kako bi u državnom vlasništvu ostalo 51 posto dionica. Budući da bi Janaf trebao uspješno poslovati, očekujemo da će i za to biti dosta zainteresiranih ulagača.
• Kakve su aktualne procjene vrijednosti tih triju tvrtki?
- To je teško reći, pravu će cijenu odrediti tržište. Primjer Ine najbolje pokazuje kolika je razlika u njenoj vrijednosti, porasla je čak za trećinu, nakon što je promijenjen način formiranja njenih cijena. To znači da je bila ispravna naša odluka da prvo cijeli sustav sredimo zakonodavno, a tek onda krenemo u privatizaciju, jer je time znatno povećana vrijednost ponuđene robe. Tako se sada procjene vrijednosti Ine kreću i iznad milijardu i pol dolara. Kod HEP-a, za razliku od Ine, cijena struje još nije određena na tržišnom principu pa ne treba licitirati s njegovom vrijednošću. HEP prvo mora postati profitabilna tvrtka, a tek onda će imati pravu cijenu. Zato Vlada početkom godine namjerava i cijenu struje odrediti na tržišnim načelima, kao što je već napravljeno kod Ine.
Pritom potrošači ne trebaju strahovati od nerealnog poskupljenja jer će regulator energetskog tržišta detaljno analizirati strukturu svih cijena i troškova, što je dosad radila država. To znači da se proizvođačima neće jednostavno priznati svaki trošak i zahtjev za promjenom cijena. Što se tiče cijena struje, mogu reći da cijene za gospodarstvo mogu samo padati, a vidjet ćemo što će biti s cijenama za kućanstva. Osim toga, morat ćemo pojednostaviti sustav prodaje električne energije. U prvoj četvrtini 2002. uvest ćemo i novi tarifni sustav za prodaju struje. Još nije do kraja određeno kakve će sve promjene donijeti.
• Dosta stručnjaka smatra da liberalizacija hrvatskog energetskog tržišta, koja bi trebala početi 1. siječnja 2002., zapinje, jer još nije osnovano važno Vijeće za regulaciju energetskih usluga, popularno nazvano energetski ustavni sud. Iz HEP-a nije izdvojen neovisni operater sustava i tržišta, nedostaje mnogo podzakonskih propisa, a kraj godine je blizu. Postoji li mogućnost odgode?
- Intenzivno se radi na izradi više desetaka potrebnih propisa. Što se tiče Vijeća, nakon javnog natječaja i rasprave o karakteru Vijeća shvatili smo da ulazimo u nešto novo za što nemamo iskustva, pa smo odlučili izmijeniti zakon kako bismo prvo njegove članove imenovali na dvije, a tek potom na dosad predviđenih pet godina.
Naime, u prve dvije godine će svi učiti - i tvrtke i vladine institucije i potrošači, pa ne želimo s njihovim imenovanjem na pet godina predugo »zabetonirati stanje«, jer postoji vrlo malo razloga zbog kojih se može smijeniti neki član Vijeća. Kako je i taj zakon donesen, a članovi Vijeća već određeni, sigurno će biti imenovani do kraja godine. Među njima nema političara, a prednost je dana mladim, dobro obrazovanim stručnjacima. Dakle, neće se odgađati početak liberalizacije energetskog tržišta pa će, za početak, veliki potrošači električne energije i plina od 1. siječnja moći birati svog dobavljača.
|
»Stručnjaci su nešto pobrkali«
• Posljednjih su dana učestale najave o skorašnjem potpisivanju novog slovensko-hrvatskog sporazuma o NE Krško. Hoće li se to ostvariti ili će opet sve ostati na najavama političara?
- Što se tiče hrvatske strane, sporazum je već dugo postignut, ali je slovenska strana malo pitanje NE Krško vezivala uz rješavanje ostalih otvorenih pitanja, a malo nije. Slovenci sad odustaju od rješavanja svega u paketu i žele da se svaki problem rješava zasebno. To znači da bi uskoro mogla početi primjena sporazuma o zajedničkoj nuklearki čije su odredbe već poznate.
• Koliko je on dobar za Hrvatsku? Naime, stručnjaci upozoravaju da je nuklearka sve starija pa će u nju trebati sve više ulagati, trebat će zbrinuti istrošeno gorivo, radioaktivni otpad. Ujedno, i dalje se čuju zahtjevi austrijskih i slovenskih političara za prijevremeno zatvaranje elektrane.
- Smatram da su ti stručnjaci nešto pobrkali. Ovim sporazumom želimo raščistiti pravnu situaciju oko elektrane. Uvijek nam ostaje mogućnost odluke što ćemo učiniti sa svojom polovicom, na primjer prodati je. Ali to nije moguće prije sređivanja pravne situacije. Kako riješiti pitanja koja spominjete, o tome se trebaju dogovoriti oba suvlasnika. Na primjer, hoće li svatko preuzeti pola radioaktivnog otpada i istrošenog goriva, sve zbrinuti u Hrvatskoj ili Sloveniji, ili u nekoj trećoj zemlji.
Procijenjeno je da je korist koju će Hrvatska imati od svoje polovice nuklearke mnogo veća od obveza i troškova koje će to donijeti. Naime, ne smije se zaboraviti da Hrvatska još mora vratiti više od 400 milijuna maraka kredita za gradnju nuklearke. A volio bih vidjeti tko bi samo tako otpisao naš dio elektrane i struju koju ona proizvodi, a dugove ostavio Hrvatskoj.
|
Željko Bukša
|
