Posljednjih mjesec i pol dana, punih pet tjedana Hrvatski sabor doista je »udarnički« radio. Gotovo od jutra do večeri zastupnici su raspravljali i usvajali golemi broj zakona, od kojih mnoge u hitnoj proceduri, budući da 15. prosinca završava ovogodišnje saborsko zasjedanje. Zlobnici bi rekli da su konačno pošteno zaradili svoje visoke plaće, budući se u javnosti ionako smatra kako su preplaćeni, a rade malo. Uostalom, svršetak je godine i vrijeme kada se i računi sumiraju...

• Iza nas je maratonsko zasjedanje. Jeste li zadovoljni odrađenim poslom?
- Stvarno sam zadovoljan, što nije u korelaciji s javnim mišljenjem o Saboru. Ali suhoparne statistike govore kako smo u 2001. odradili užasno veliki posao. Na devet sjednica imali smo 425 točaka dnevnog reda, prihvatili oko 220 zakona, u redovitom postupku bilo je oko 40, a u hitnom oko 60 posto. No, možda je najvažnije reći da smo uspješno donijeli proračun za 2002. godinu, kao i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Uz hitan niz reformskih zakona ima čitav niz zakona koji će promijeniti način funkcioniranja gospodarstva, odnose prema socijali i druge strateške odrednice. U takvim okolnostima moram biti zadovoljan, a takvi se rezultati ne bi postigli da nije bilo ozbiljnog angažmana. Šteta je da neke slike koje idu iz Sabora, neke nepotrebne rasprave i prečesto poluprazna dvorana pomalo dezavuiraju ovo o čemu govorim.
 

• Kako će se u budućnosti izbjeći ovakve situacije kao što je bila s posljednjom sjednicom, kada je iz Vlade stigla gomila zakonskih prijedloga, većina u hitnom postupku i Sabor je radio cjelodnevno? Problem je, međutim, u tome što se zastupnici ne stignu pripremiti kvalitetno za rasprave, koliko god se trudili, jer ti zakoni stižu iz Vlade prekasno.
- Ova vlast naprosto mora ubrzanim postupkom donijeti određene zakone kako bi mogla ispuniti svoje obaveze prema biračima. Možda tajna leži u činjenici da Vlada neke stvari uistinu presporo priprema. Dakako da se ona opravdava da se želi detaljno pripremiti na temelju stručnih rasprava. No, u disproporciji je ono vrijeme koje Vlada sebi ostavi za pripremu u odnosu na ono vrijeme koje ostavi nama zastupnicima. Tu ćemo nešto morati mijenjati. Držim da bi i klubovi i saborski odbori određenim radom u tjednima kada nema sjednice ipak mogli malo »pokrpati« rupe pa da sjednice idu tečnije. Nisam čovjek koji se zalaže za ovakav napeti rad Sabora, jer to nosi određene propuste. Ali ovo reformsko vrijeme mora se shvatiti kao vrijeme oštrog i ubrzanog rada. Oporbi ponekad odgovara da upravo oko tih sporednih tema i hitnosti postupka, može satima ili danima neizravno opstruirati rad Sabora i doprinijeti da to vrijeme rada ne bude korišteno racionalno. To je kriva računica. Jest da je ovakav rad ponekad naporan i na rubu psihičke i fizičke izdržljivosti, ali za to ponekad treba dobiti pohvalu, a ne stalno kritike.

• Pretpostavljam da ste zadovoljni time što je Sabor vratio Vladi Sporazum o granicama sa Slovenijom?
- Hrvatska i Slovenija bi morale naći način da svoje međusobne odnose urede bez asistencije sa strane. Ali, nemam dvojbe da ovakav Sporazum ne može dobiti podršku, bilo u Saboru, bilo u HSS-u. Dobro je da je Odbor za vanjsku politiku preuzeo odgovornost za to i vratio ga Vladi. Treba nešto poduzeti, ali što? Sa slovenske strane dolaze signali da je faza pregovaranja završena i da očekuju odluku u Hrvatskom saboru. Dakako da svaka politika ponekad može i »zlorabiti« određenu situaciju. Mi je ne mislimo zlorabiti, ali niti ratificirati Sporazum u ovakvom obliku. Potrebni su daljnji razgovori, ili na traženju novih tehničkih i političkih rješenja ili razgovor o tome kakva je budućnost tog Sporazuma ili razgovor o tome je li potrebna arbitraža. Široka je lepeza mogućnosti nastavka razgovora. Mislim da je Hrvatska u određenoj prednosti, iako to apsurdno zvuči. Iskrenije smo izašli pred svoju javnost, priznali da je nismo dovoljno upoznali sa sadržajem Sporazuma, i prihvatili činjenicu da upravo radi hrvatske javnosti ovaj Sporazum ne može biti potpisan i ratificiran, i dobronamjerno tražimo nastavak razgovora.

• Je li Sabor zaista mjesto na kojem se odlučuje o sadašnjosti i budućnosti države? Ili je samo tijelo u kojem se izglasavaju zakoni po stranačkim nalozima? Uostalom, stalno ste se zalagali da se Saboru vrati dignitet.
- Da, zalagao sam se, i to ću i dalje činiti. Mislim da Saboru još nije vraćen dignitet. Naime, u posljednjih je deset godina praksa u Saboru bila baš takva kako ste rekli u svom pitanju. Sabor je bio mjesto za dizanje ruku i poštivanje volje jednog čovjeka ili određene grupe ljudi i političke stranke. Situacija je danas bitno promijenjena i to Ustavom. No, u praksi se sporo mijenja. Da bi Sabor doista postao mjesto na kojem se odlučuje, to mora prihvatiti najprije svaki saborski zastupnik, kroz svoj rad i kreativnost, ali isto tako i Vlada mora prihvatiti činjenicu da ne smije biti uvrijeđena ako je kritizirana i ako to čine zastupnici iz njene koalicije jer ukazuju na neka nepravilna rješenja. Mislim da ćemo se naviknuti na nove ustavne pozicije i Vlade i Sabora i Predsjednika. Krajnji efekt izgradnje digniteta Sabora ipak ovisi o zastupnicima. Oni će za to dobiti ili pozitivni ili negativni honorar na izborima.

• Ne mislite li da bi ministri iz Vlade trebali češće sudjelovati u radu Sabora, posebice kad je riječ o raspravama o vrlo važnim zakonima, a ne dolaziti samo u Sabor kad je 'Aktualno prijepodne'?
- Čovjek sam koji pokušava imati puno razumijevanja za ministre i njihov rad. Na koncu, bio sam dvije godine ministar i znam što znači stati pred Hrvatski sabor. Mislim da postoji određena doza podcjenjivanja Sabora. Kada iz mog resora izađe neki zakonski prijedlog, onda je normalno da ga ja kao ministar branim. Nažalost, neki ministri nemaju taj običaj i mislim da je i to jedna od tema o kojoj ćemo vrlo ozbiljno razgovarati kao koalicijski partneri. Radi ozbiljnosti i efikasnosti koalicije i radi ugleda Vlade i ministara, kao i zbog razbijanja straha od javnosti kod pojedinih ministara, ali i zbog digniteta Sabora. Činjenica da ministri ponekad podcjenjuju rad Sabora ide direktno na štetu ove koalicije i ove vlasti.

• Proizlazi da Vlada više ne vodi brigu o zakonima nakon što ih je poslala u Sabor, a onda se na sastancima petorke raspravlja i o tome.
- Ne, Vlada i ministri vode brigu, ali na indirektan način. Ministri si pokušavaju olakšati posao šaljući svoje zamjenike ili pomoćnike u Sabor, dakako, ne podcjenjujem time, ni zamjenike, ni pomoćnike, ali, naprosto postoje neke stvari koje ministri moraju braniti. Sve više sam uvjeren da nam u koaliciji predstoji i razgovor o ovoj temi, iako ona možda nije najvažnija. Ali, samo ukupni angažman cijele Vlade i Sabora i njihovih pratećih službi, te i Predsjednika države i svih državnih institucija, može dati dobar rezultat. Vjerujem da se bliži vrijeme kada se više neće moći ovako podcjenjivački odnositi prema Saboru.

• Socijalna slika Hrvatske i dalje je pesimistična, ma koliko se iz Vlade trudili iznositi podatke o tome kako mi zapravo živimo bolje. Što Vi kažete na sve to?
- Brojke nemaju dušu, one su nemilosrdne, ali narod ima dušu. Narod ima i kožu, i ona je osjetljiva, i najbolji indikator. Nemam nikakve dvojbe da smo postigli manje rezultate nego što smo htjeli i željeli. Građani još ne osjećaju podizanje razine životnog standarda i kvalitete življenja, ali statistički podaci pokazuju da smo na dobrom putu. Ljetos sam rekao da ćemo to morati osjetiti negdje na jesen, da ako ne bude tog osjećaja u javnosti, onda je kraj ove koalicije blizu. Nije mi teško priznati da sam se prevario za možda pola godine. Vjerujem da ovi makroekonomski pokazatelji i sve što su Vlada i Sabor odradili nam daju podlogu za optimizam da će se moći poboljšati i kvaliteta života u državi. Nitko neće biti odgovoran za to, osim ove koalicije i ove Vlade i Sabora, ako se to ne dogodi u najskorije vrijeme. Osjećaje naroda ovoga bih puta stavio ispred suhoparne statistike.

• U posljednjih dva tjedna na Markovom trgu je bilo nekoliko prosvjeda. Recite mi kao predsjednik Sabora, ali i čovjek, je li bilo doista potrebno ograđivati prostor oko Vlade i Sabora visokim metalnim ogradama i ljude koji su mirno i demokratski prosvjedovali stavljati u kavez? Od koga se to branilo zgradu Vlade i Sabora? Od istog onog naroda koji je ovu vlast izabrao?
- Užasavam se samom slikom tih ograda. Razumijem potrebu da policija ima uvjete za svoje uredovanje i očuvanje reda i mira. Ali nemam dvojbe da bi umjesto tih ružnih i degutantnih ograda koje nadvisuju čovjeka bilo dovoljno zategnuti običnu traku kao nekakvo upozorenje koji je prostor za prosvjede, upravo da bi Vlada i Sabor mogli normalno funkcionirati. Potez onoga tko je to učinio nanosi izravnu štetu Vladi i Saboru. Imate pravo, nema se od koga braniti ni Sabor ni Vlada. To su oni isti ljudi koji su se tukli za ovu državu, stvarali je i koji su sada, stjecajem raznih okolnosti došli u situaciju da budu nesretni jer im je ugrožena egzistencija. Dakako da nije uvijek krivica samo na Vladi i Saboru, već i na cijelom nizu nesretnih okolnosti. Ali, moramo naći načina da te ljude koji dođu protestirati primimo i na miru s njima sjednemo i razgovaramo i pokušamo dati doprinos rješavanju njihovih problema. Ima i među prosvjednicima kalkulacija i onih koji inzistiraju da se izađe među prosvjednike, ali ja se tome protivim u tako uvjetovanim okolnostima to neću učiniti. Osjećam se preslab da se nadvikujem sa više stotina ljudi jer u takvoj se situaciji ne može postići ništa. Ali sa predstavnicima onih koji prosvjeduju uvijek sjednem za stol, kada to oni žele. Često se događa da dolaze ultimativni zahtjevi, ali na to ne pristajem.

• Ali, što ćete reći svojim biračima kad oni vide sliku Markovog trga koji izgleda kao ratna zona, sa specijalcima pod punom spremom, a prosvjeduje stotinjak ili nešto više ljudi? I onda ljudi kažu: pa to je strašno, ovako nije bilo ni za HDZ-a?
- Nema egzaktnog odgovora na Vaše pitanje. Ni odgovora koji može umiriti javnost, ni moju savjest, jer se to događa. Kao zastupnik i čovjek ja sam protiv toga, pogotovo ovih ružnih ograda. MUP pokušava po svojim procjenama osigurati prosvjede kako bi se normalno funkcioniralo. Pitanje je na koji način to osigurati. Nisam policajac po struci, neka to rade oni koji jesu, ali moraju voditi računa da ne smiju prekoračiti onu granicu koja vrijeđa ljude.

• Je li vlast ipak zaboravila svoja obećanja od prije samo dvije godine?
- Nismo zaboravili. Već sam rekao, ali ponovit ću. Ušli smo u situaciju koju smo podcijenili. Mislili smo da će situacija i u državnim financijama, pravosuđu, ali i drugim resorima biti nešto lakša. Situaciju smo podcijenili, a svoje mogućnosti precijenili. Rezultanta toga je produljenje roka ispunjavanja obaveza prema biračima, ali nismo zaboravili obećanja. Nemamo više opravdanja zbog toga kakvo smo stanje naslijedili. Moramo definitivno zasukati rukave i ja osobno vjerujem u perspektivu ove koalicije i ove vlasti.

• Gdje su napravljeni najgrublji propusti po Vašem mišljenju?
- Najveći propust je napravljen u tome što nismo energično raščistili s ostatcima prošlosti. Nije nikakva tajna da u današnjem sustavu funkcionira čitav niz grupa i pojedinaca koji iznutra opstruiraju i podrivaju. Raščišćavanje s njima nije nikakav revanšizam, a mi smo podlegli toj medijskoj buci oko revanšizma. Druga greška je bila u tome što nismo dovoljno efikasno rješavali probleme u pravosuđu, od DSV-a nadalje. Trebali smo osposobiti pravosuđe da narodu dâ pravnu sigurnost. Taj posao tek sada ozbiljno započinjemo. Treće, nismo bili dovoljno odlučni i transparentni u zastupanju svojih iskrenih demokratskih ideja proeuropske orijentacije prema vanjskom svijetu. Četvrto, nismo bili i još uvijek nismo dovoljno ambiciozni u suzbijanju sive ekonomije koja nanosi golemu štetu državi, kao što nismo bili ni dovoljno ambiciozni u programiranju razvoja. Hrvatska još uvijek nema strategije razvoja i još uvijek promišlja o mnogo toga. Imamo resurse i uvjete i podršku izvana, ali ciljeve i preduvjete moramo postaviti ambicioznije.

• Kako definirate trenutačne odnose Crkve i vlasti?
- Nakon posljednjeg sastanka izgleda da su odnosi tolerantni i da su se nesporazumi izgladili. Smatram da Crkva i vlast moraju imati dijalog, ali nisam pristaša teze da ta komunikacija mora biti umjetno 'ofarbana' u ružičaste boje. Ne vjerujem da je sve završeno ovim sastankom između Račana i Bozanića, već vjerujem da je otvorena mogućnost za sustavni dijalog. I Crkva je jedan od partnera, budući da je najveći moralni autoritet, obzirom na sastav stanovništva i veliki broj vjernika. Dijalog ne bi smio prelaziti granicu u kojoj bi se Crkva i država miješale jedna drugoj u poslove. Osobno držim da su neki nesporazumi bili nepotrebni s obje strane.

• Što kažete na rast popularnosti HDZ-a? Mislite li da bi se oni mogli vratiti na vlast na izborima, bili oni redovni ili ne?
- Ne znam otkuda Vam teza o rastu popularnosti HDZ-a...

• Ako gledate istraživanja u posljednjih nekoliko mjeseci, vidjet ćete da je to istina.
- HDZ ovog trenutka vrlo vješto koristi trenutačnu gospodarsku i socijalnu situaciju. Trenutačni statistički rast popularnosti HDZ-a zapravo je odraz svega o čemu smo razgovarali i nedovoljne brzine i efikasnosti rješavanja problema od strane ove vlasti. To je trenutačna reakcija hrvatske javnosti i birača. Ali ako komparirate njihove izborne rezultate na lokalnim izborima 1997. i ove godine, onda ćete vidjeti da nema nikakvog rasta, dapače, obrnuto je. Ponekad se stvara dojam o njihovom rastu zbog nekih ponovljenih izbora u nekim mjestima, kao što je posljednji slučaj s Orahovicom.
Na puno je ponovljenih izbora HSS bio prva stranka, pa nitko od novinara nije napisao da je HSS prva stranka u državi. Trenutačno raspoloženje javnosti ne treba odvojiti od pitanja pronicljivosti hrvatske javnosti, kada su u pitanju procesi unutar određenih stranaka. Stranke koje nemaju svoju unutarnju stabilnost nemaju niti značajnu podršku javnosti.

Andrea Latinović