ZAGREB, 23. prosinca – S ministrom gospodarstva Gorankom Fižulićem namjeravali smo razgovarati o nizu gospodarskih tema, no zbog zbivanja koja posljednjih dana potresaju našu političku scenu, razgovor je skrenuo u sasvim drugom pravcu.

•Nedavno ste najavili da ćete novom čelniku HSLS-a, ma tko on bio, ponuditi ostavku na funkciju ministra gospodarstva. Tko će pobijediti na izborima u HSLS-u i kakva će nakon toga biti pozicija stranke, kojoj ste potpredsjednik, na hrvatskoj političkoj sceni?
– Teško mogu reći tko će pobijediti, ali sam uvjeren da će rezultat biti tijesan i da će se dobar dio delegata na Saboru HSLS-a u posljednji trenutak odlučiti. To će u velikoj mjeri ovisiti o političkoj situaciji u Hrvatskoj.

•Kažete da je u ovom trenutku rezultat između Dražena Budiše i Joze Radoša tijesan. Kakvi su izgledi da se prije Sabora stranke pojavi treća opcija koja bi pokušala pomiriti suprotnosti u HSLS-u? Hoćete li se vi kandidirati za predsjednika stranke?
– Ne, ja sigurno nisam kandidat za šefa stranke. Ne znam ni što bi ta treća opcija trebala značiti, s obzirom na to da sada na sceni imamo dvije različite poruke. Jedna je Radoševa, koja kaže da postojeća koalicija treba posao odraditi do kraja, uz rješavanje niza otvorenih pitanja. Druga poruka koju zastupa Budiša jasno definira da ne misli s postojećom kadrovskom ekipom – pri čemu je zasad apostrofiran samo Goran Granić – nastaviti koalicijske odnose, pa traži njihovo redefiniranje. Ne znam gdje bi bio prostor za treću opciju i što bi nudila.
Moje je mišljenje da HSLS treba ostati u koaliciji i odraditi svoj program i program Vlade do kraja mandata. Mislim da bi bila velika politička i strateška pogreška kada bi HSLS išao mijenjati vlastitu poziciju i da bi za to bio kažnjen na idućim izborima. Propustio bi šansu da javnost valorizira njegov rad i tako poveća svoje šanse za uspjeh na idućim izborima. Zbog tih razloga, naravno da podržavam one ljude u stranci koji ovu koaliciju vode konačnom cilju.
 

•Hoće li, u slučaju Budišine pobjede, HSLS napustiti koaliciju?
– Ne vjerujem u to. Pokušavam biti racionalan političar. Ne mogu shvatiti što bi to HSLS dobio razbijanjem koalicijske vlade i odlaskom u oporbu. Mi danas imamo iznimno značajnu poziciju i u Saboru i u Vladi. Prema tome, ako će budući predsjednik HSLS-a ocijeniti da mi ne provodimo stranački program i nemamo dovoljnog utjecaja na vlast, jer smo izabrali loše kadrove, onda je to tema za razgovor. No, dovoditi u pitanje ukupne koalicijske odnose, usporiti pozitivne procese koji su u Hrvatskoj neminovno na djelu, i na taj način unazaditi šanse za razvoj i bolji život, znači biti neodgovoran prema Hrvatskoj. Igramo se s nečim s čime se ne smijemo igrati!

•Na posljednjoj sjednici Vlade suprotstavili ste se tvrdnjama da se hrvatsko gospodarstvo nalazi u krizi, iako bi većina ljudi ovo stanje upravo tako definirala, a tako ga je nedavno ocijenio i predsjednik Stjepan Mesić?
– Ne može se samo prema nezaposlenosti – iznosila ona 380.000 ili, prema anketnoj metodi, 280.000 – stanje u nekoj zemlji definirati kao krizu. I druge zemlje imaju ili su imale visoke stope nezaposlenosti, pa nisu govorile da su u krizi.
Kada sutra netko bude ocjenjivao 2001. godinu, morat će uzeti u obzir da smo u njoj ostvarili rekordan rast štednje i domaće potrošnje pa, ako hoćete, u studenom i 35-postotni rast otvaranja novih radnih mjesta u usporedbi sa studenim prošle godine. Kako kao kriznu možete definirati godinu u kojoj će većina relevantnih gospodarskih subjekata iskazati rekordnu dobit? Što onda trebamo uraditi da bismo je definirali kao dobru? Neki miješaju svoje nezadovoljstvo vlastitim socijalnim položajem i gospodarsku situaciju.

•Bude li na Saboru HSLS-a Dražen Budiša izabran za predsjednika, može li se reći kako je gotovo riješeno da će on u Banskim dvorima zamijeniti Gorana Granića?
– Najprije treba pobijediti na Saboru stranke, a tek zatim poduzeti korake u ekipiranju onih koji će voditi HSLS i donijeti adekvatne odluke o tome kako da HSLS sudjeluje u vlasti. Ja se takvim proročanstvima ipak ne bih bavio, a dio izjava u medijima shvatio bih u funkciji predizborne kampanje unutar HSLS-a, a ne definitivno donesenih odluka.
Granić je čovjek koji je za HSLS učinio neizmjerno mnogo. On je podnio i golem teret rada Vlade. Ja ne mogu ulaziti u odnose između Granića i Budiše, ali mislim da se Graniću kao zamjeniku premijera, koji predstavlja HSLS, ne može dati ni jedna ozbiljnija zamjerka.

•Sve se češće spominje i mogućnost raspisivanja prijevremenih izbora, kao i stvaranje koalicije desnog centra, u koju bi ušao i HSLS. Kakve su šanse za to?
– Te su šanse nikakve, jer je za to potrebno najprije izgubiti većinu u Saboru, a ja ne vidim kako bi do toga moglo doći i koja bi nova većina mogla nastati.
Što se tiče moguće koalicije desnog centra, koja se spominje u medijima, moram reći da to nije ona vlast koja bi Hrvatsku vodila u eurointegracijske procese, jer bi u jednom svom dijelu za Europu bila potpuno neprihvatljiva. Ona bi unazadila ono što smo još na početku mandata u Hrvatskoj u političkom smislu uspjeli riješiti. U gospodarskom smislu ne nudi ništa, osim klasičnog populizma. Pokazalo se da isti ljudi koji su upropaštavali Hrvatsku u prijašnjem razdoblju ipak ne bi trebali dobiti šansu da to još jednom čine. Ne znam što bi HSLS dobio time, a još mi je manje jasno što bi dobio u političkom smislu, jer ne vidim da bilo tko od njih zastupa liberalne ideje tako da bi nam bio atraktivan partner.

•Kako komentirate upozorenja pojedinih stranih analitičara da je upravo HSLS najslabija karika u vladajućoj koaliciji i prijetnja političkoj stabilnosti zemlje?
– Ako se površno prati hrvatska politička scena, moglo bi se izvući takve zaključke. No, ako gledate stvarne rezultate, vidjet ćete da se HSLS u ove dvije godine pokazao kao solidan partner koji je uvijek stajao iza svih bitnih odluka Vlade, kako u Saboru, tako i u samoj stranci, pa ga ne možemo nazvati nekim tko je držao »figu u džepu«. Politika koju Vlada provodi u dobrom se dijelu uostalom i zasniva na neoliberalnim idejama.
Prema tome, ne vidim zašto bismo mi trebali biti nezadovoljni politikom Vlade. Čim nismo nezadovoljni, ne možemo biti ni slaba karika. Jer, osim haaškog slučaja, postoji li i jedan drugi slučaj u kojem se HSLS protivio odlukama Vlade, primjerice u proračunskoj politici? Nije, za razliku od nekih drugih stranaka, koje su se itekako isticale u postavljanju ultimativnih zahtjeva.
Adriano Milovan