Tomislav Jakić, savjetnik za vanjsku politiku Predsjednika Republike, na početku razgovora za naš list o aktualnim napadima na predsjednika Mesića objasnio je zašto Mesićev ured nije reagirao na sugestiju uvodničara Glasa Koncila Ivana Miklenića da Stjepan Mesić nije zdrav ni psihički stabilan.
- Nema smisla polemizirati s onima koji bi trebali biti sluge Božje, a uzimaju si pravo da se ponašaju kao bogovi. Svojim nastupom oni govore sami o sebi.

* Ipak, riječ je o osobnoj uvredi.
- Apsolutno je riječ o osobnoj uvredi, potpuno neprimjerenoj komunikaciji bilo koga s jednim šefom države, pa čak i normalnoj međuljudskoj komunikaciji. Takvim izrazima, ako su imalo pristojni, ljudi se ne časte ni kad podignu tonove.
* U posljednje vrijeme eskalira novi val poznatih desničarskih napada na Predsjednika Republike. Ima li to odjeka u međunarodnoj zajednici?
- Apsolutno. Iz razgovora s veleposlanicima vidim da to vrlo pomno registriraju, i neki se ne ustručavaju izraziti zabrinutost. Jer nije tu riječ o napadima na osobu: ovaj predsjednik uživa deset godina neprekinute popularnosti, a stekao je i neprijeporan ugled u svijetu, ne zato što se nekome sviđa njegova brada, nego zbog svoje politike. Kada se predsjednika počne napadati, postaje jasno da se napada njegova politika. Prema tome, strani promatrači vide ili najavu povratka Hrvatske za koju smo mislili da pripada prošlosti, ili pojavljivanja na obzoru jedne još gore varijante te prošle Hrvatske. I to, naravno, brine međunarodnu zajednicu, jer - ako je netko zaboravio - ovaj je predsjednik Hrvatsku izvukao iz međunarodne izolacije.

Borba za interese

Možete li precizirati koji su to veleposlanici?
- Bilo bi nekorektno navoditi zemlje, ali jedan mi je veleposlanik rekao da postoje stvari iz mandata Predsjednika Republike koje bi bilo dobro učiniti nepovratnima prije nego što Mesić napusti funkciju.
* Drugim riječima, veleposlanici su svjesni da to još nije nepovratno?
- Oni registriraju kampanju protiv Mesićeve politike koja jača ne iz tjedna u tjedan, nego iz dana u dan.
* Riječ je o pokušaju poništavanja europeizacije Hrvatske.
- U krajnjoj liniji, da. Pri tome, ne mislim da je onemogućavanje europeizacije glavni cilj onih koji vode tu prljavu igru. Njihov je interes naprosto sačuvati svoje leno, prostor u kojemu mogu nekažnjeno raditi što hoće. Taj prostor, naravno, europska Hrvatska kad-tad im više ne bi mogla dopuštati. Riječ je, dakle, o borbi za interese.
* Koje su to grupe i koji interesi? Vidimo, primjerice, da u tome valu zdušno sudjeluje uvodničar crkvenog tjednika.
- Riječ je o šarolikoj koaliciji, u kojoj su različiti interesi razne grupe doveli na istu poziciju protivništva politici predsjednika Mesića. Jedan je interes čuvanje mogućnosti da se krade, pljačka i korumpira; drugi da se suzbije rehabilitacija antifašizma, koju je ovaj predsjednik praktično doveo do kraja; treći je interes da se dovede u pitanje laički, odnosno sekularni karakter hrvatske države. Sve to zajedno svodi se na jedno: treba rušiti Mesića.

Javnost podržava Mesića
* U obračunu s Mesićem nije riječ o razgovoru o činjenicama, nego o napadu emocijama i parolama bez stvarnog sadržaja.
- Točno: umjesto sadržaja, u toj polemici nude parole s lažnim tezama i tvrdnjama bez osnove.
* Kako, po Vama, osigurati da Mesićevo naslijeđe nastavi živjeti i poslije njegova mandata?
- Samo tako da se javnost u završnici ne pokoleba, i da shvati vrijednost politike koju je punih deset godina podržavala. Treba li podsjećati da su ovoga predsjednika birali hrvatski građani? Dvaput je uvjerljivo pobijedio na demokratskim izborima, i svih tih deset godina gotovo je neprekidno najpopularniji političar u Hrvatskoj. Javnost, prema tome, podržava njegovu politiku, i samo ako shvati opasnost sadašnje kampanje protiv te politike, osigurat ćemo da ta politika opstane. A s njom, da opstane i demokratska Hrvatska.

* Komentari u Glasu Koncila sekularnost su učinili najaktualnijom: ona je, međutim, odavna već narušena pa Predsjednikov zahtjev za uklanjanje križeva iz javnih ustanova zvuči kao zakasnjelo podsjećanje da to, zapravo, više nije moguće.
- Nadam se da prilika ipak još nije izgubljena. Ali, želim vas korigirati: nije riječ o uklanjanju križeva. Riječ je o tome da naprosto nije primjereno da u državi odvojenoj od crkve simbol bilo koje vjerske zajednice bude u bilo kojoj službenoj prostoriji. Prema tome, ni polumjesec, ni židovska zvijezda, ni križ tipičan za Katoličku ili Pravoslavnu crkvu - to su simboli vjera, koje su apsolutno slobodne, a pripadaju u vjerske objekte i svatko ih može imati u privatnim prostorijama. Ali onaj koji nastupa u ime države nema pravo iza svojih leđa stavljati simbol bilo koje - naglašavam, bilo koje - vjere.
Jedan mi je veleposlanik rekao da postoje stvari iz mandata Predsjednika Republike koje bi bilo dobro učiniti nepovratnima

Boris PAVELIĆ