O najaktualnijim gospodarskim kretanjima, novim zakonodavnim okvirima koji se tiču radnog i socijalnog zakonodavstva razgovarali smo s HDZ-ovim saborskim zastupnikom i dugogodišnji aktivnim sindikalnim čelnikom Borisom Kunstom.
•Za sada je 19 zemalja iz europskog okružja ušlo ili najavilo ulazak u recesiju. Što možemo očekivati mi u Hrvatskoj?
- Hrvatska dijeli sudbinu svoje regije, okružja u kojem se nalazimo. Znači, ako se problemi recesije osjećaju u državama s kojima surađujemo na gospodarsko-ekonomskom području, ne možemo ostati imuni na recesijsku bolest. Ovih će dana Vlada u suradnji s Ekonomskim institutom Hrvatske predložiti program antirecesijskih mjera i vjerujem da će u njemu biti kvalitetno osmišljen socijalni paket za radnike, nezaposlene i sve one socijalne kategorije koje danas jedva da spajaju kraj s krajem. Dobro je što Vlada i Hrvatska narodna banka (HNB) ne dopuštaju bankama da podizanjem kamata lihvare prezadužene građane. Važno je da HNB osigura stabilnost monetarnog bankarskog sustava sa stabilnim tečajem. Banke u Hrvatskoj, koje su ovi građani sanirali, a pojedinci prodali strancima, moraju shvatiti da ovise o sudbini ovog naroda i ne smiju se bezobzirno ponašati, odnosno ponašati se zelenaški prema tim istim građanima.
•U javnosti se naveliko govori o posljedicama - otkazima radnicima čiji broj, tvrde neki, već prelazi i nekoliko desetka tisuća?
- Pitanje s kojim novinari često licitiraju, a inspiriraju ih najcrnje prognoze pojedinaca iz SDP-a, jest koliko će radnika izgubiti posao zbog recesije. Prema posljednjim informacijama iz HZZ-a, netočne su tvrdnje pojedinih oporbenih političara o kataklizmi zaposlenosti u Hrvatskoj jer je do sada bez posla uglavnom ostao onaj dio radnika koji je ionako imao sklopljene ugovore na određeno vrijeme. Znači, već kod sklapanja ugovora o radu znalo se kada će im prestati rad kod istog poslodavca. Mogu navesti najnovije podatke HZZ-a koji demantiraju tvrdnje pojedinaca iz SDP-a. Prema tim podacima, od 1. do 23. siječnja na Zavod jer zbog prestanka rada došlo 14.880 radnika. Među njima njih čak 8000 kao razlog prijave navelo je zaključenje ugovora na određeno vrijeme.
Važno je da HNB osigura stabilnost monetarnog bankarskog sustava sa stabilnim tečajem, rekao je u razgovoru za Vjesnik Boris Kunst, saborski zastupnik HDZ-a i dugogodišnji sindikalni čelnik |
•U SDP-u tvrde da je zabrana rada nedjeljom već uzrokovala velik postotak rasta nezaposlenosti.
- SDP-ova misija je da bude oporbeno zanovijetalo, ali ne bi trebala biti ta da raznim demagoškim pričama koje nemaju ni stručnu ni realnu utemeljenost zastrašuju radnike, nezaposlene, umirovljenike i sve građane, kao ni ta da pokušavaju jeftino poentirati kod građana stvarajući lažnu psihozu. To je dnevno-populistička, a ne odgovorna politika, koja kada i primijeti problem, zna ponuditi rješenje. Oni pokušavaju izvještačenim parcijalnim sentimentom glumiti socijalnog brižnika, no sve je to bez pokrića. Znate, vuk dlaku mijenja ali ne i ćud. Prisjetimo se vremena SDP-ove vladavine, od 2000. do 2003. godine, kada sindikati nisu mogli vjerovati da će se upravo SDP toliko maćehinski ponašati prema radnicima i njihovim radnim i socijalnim problemima. To je bila politika socijalne torture, smanjenja prava iz ZOR-a do smanjenja plaća. Danas su ljubomorni što Sanaderova vlada gradi dobre odnose sa socijalnim partnerima i uvijek pronađe pravi put da bi partnerski izašla iz svakog problema. Kada pitate za otkaze u trgovini, mogu reći da ih je prema podacima HZZ-a od 1. do 23. siječnja bilo 2714, a odnose se na sve grane - od trgovina automobila, malih trgovina do trgovačkih centara. No, među njima je ipak najviše onih koji su bili sklopljeni na određeno vrijeme, dakle, onih za čiji se prestanak rada, kao što sam rekao, znalo.
•Kako gledate na sindikalne primjedbe na Zakon o plaćama državnih službenika?
- Moram reći kako je to prvi put da se donosi Zakon o plaćama državnih službenika, a primjenjivat će se od iduće godine. Najpozitivnije je to da se napušta sadašnji način određivanja plaća na temelju koeficijenata koji su određeni uredbom. Ubuduće će se službenici razvrstati u 12 platnih razreda, što će omogućiti uvažavanje specifičnosti i zahtjevnosti posla. Povećani su i rasponi u visini plaća između onih sa srednjom, odnosno višom ili visokom stručnom spremnom, što će stimulirati visokoobrazovane stručnjake da državnu službu ne doživljavaju kao usputnu stanicu. Međutim, osnovica za određivanje tih plaća i dalje će biti predmet dogovora Vlade i sindikata. Mogući prigovor će biti što se radni staž kao kriterij automatskog povećanja plaće (0,5 posto po godini staža) napušta. No uvodi se mogućnost napredovanja prema kriteriju stečenog radnog iskustva i premještanja u viši platni razred. Iako kod pojedinaca postoji sumnja u neobjektivno ocjenjivanje ili da će službenici koji iz opravdanih razloga dulje ne rade - na primjer zbog roditeljskog dopusta - biti zakinuti jer neće biti ocijenjeni, moram reći da do primjene Zakona treba osmisliti dobar model ocjenjivanja i kontrole ocjenjivača kako bi se izbjegle neželjene zloporabe.
•Zadnjih se dana poprilično govori i o smanjenju plaća i povlastica državnih dužnosnika i saborskih zastupnika.
- Uvijek sam se zalagao za to da državni dužnosnici moraju biti dovoljno blizu naroda kako bi osjetili njihovo socijalno bilo i zbog toga trebaju dijeliti sudbinu naroda. Zalažem se za to da se u cijeloj državi, ali i na lokalnoj razini, koja se često ponaša kao država u državi, revidiraju primanja, privilegije, ali i imovinski cenzusi. Svaki građanin će znati prosuditi tko je stekao i na koji način te vrijedi li stvarno netko u ovoj državi toliko da ima plaću od 50.000 do 250.000 kuna dok većina građana i radnika živi s prosječnom plaćom od oko 5000 kuna. Revizijom se moraju obuhvatiti svi, od lokalne razine do državne. Dakle, ne samo državni i lokalni dužnosnici, nego i direktori, predsjednici uprava, nadzornih odbora i upravnih vijeća, svi oni koji rade u državnim poduzećima ili poduzećima kojima je vlasnik jedinica lokalne samouprave. Takva analiza bila bi potrebna radi socijalne pravde, ali i radi budućeg redefiniranja plaća i privilegija svih onih skupina koje sam spomenuo. Ne razumijem pojedine bivše kolege koji nisu jasno isprofilirali svoj zahtjev sa smanjenjem prava privilegiranih, nego se zadovoljavaju pojedinačnim atakom na saborske plaće i mirovine. Da sve to nije žalosno, bilo bi smiješno kada se takvim zahtjevima pridružuju neki od čelnika političkih stranaka koje su bile u prilici, dok su bile na vlasti, da redefiniraju privilegije, plaće, mirovine i sve ono čega su im danas puna usta. Ova raznovrsna naklapala, bilo da dolaze od političara ili sindikalista, više su nego licemjerna jer kada bi se istinito javnosti predočila njihova primanja, tada bi javnost mogla vidjeti da su ona veća nego što ih imaju saborski zastupnici.
|
ZOR: Sporno samo nekoliko pitanja
•Čini se da izmjene ZOR-a, unatoč pojedinim primjedbama sindikata, ipak idu u saborsku proceduru?
- Donošenje predloženog ZOR-a ponajprije je pokrenuto zbog potreba potpunog usklađivanja radnog zakonodavstva Hrvatske s Direktivama EU-a. Bitno je naglasiti i kako su socijalni partneri dogovorili da se do kraja ove godine ide u cjelovitu izmjenu ZOR-a, ali i da je i veći dio sadašnjih izmjena rezultat dobre suradnje socijalnih partnera. Predloženi tekst zato smatram kompromisom socijalnih partnera jer u kreiranju samog teksta zakona želje sindikata i poslodavaca bile su mnogo veće od realnosti predloženog teksta. Sindikati su sa svojim primjedbama uputili oko 23 amandmana na predloženi tekst, što je dosad najmanje amandmana. No i iz njih se može razlučiti da je sporno samo nekoliko pitanja, dok se o ostalim pitanjima mogu dogovoriti u drugom krugu ili pri donošenju novog teksta ZOR-a. No zakonski tekst ima znatno više pozitivnih izmjena koje su pozdravili i poslodavci i sindikati. Na primjer, popisana su ista prava i uvjeti rada za radnika na određeno vrijeme kao što ih imaju zaposleni na neodređeno vrijeme. Ili to da će prekovremeni rad pojedinog radnika od punog ili nepunog radnog vremena moći trajati najviše osam sati na tjedan, a dosad je bilo 10 sati tjedno. Najkraći godišnji odmor povećan je s 18 sati na četiri tjedna. Takvih je pozitivnih odredbi još mnogo.
|
Silvana Oruč Ivoš
|
