ZAGREB, 26. veljače - Prijedlog strategije nacionalne sigurnosti, koji je nedavno u prvom čitanju predstavljen saborskim zastupnicima, doživio je brojne primjedbe, ocijenjen je preopćenitim i vraćen na doradu. Predstavnici Vlade očekuju da će se taj dokument, koji se prvi put pojavio u Saboru, kroz dva čitanja doraditi i potom usvojiti konsenzusom. Tim povodom razgovaramo s dr. Krešimirom Ćosićem, bivšim zamjenikom ministra obrane i profesorom na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, koji je kao gost predavač lani sudjelovao na više simpozija u organizaciji NATO-a.

• Što možete reći o Prijedlogu strategije nacionalne sigurnosti?
- Dvije stvari. Prvo, dobro je da se počelo javno razgovarati o tome što sve zapravo određuje i utječe na nacionalnu sigurnost, te da se kod nas konačno u javnosti pojavio takav dokument. I drugo, Prijedlog strategije nacionalne sigurnosti je ishitren i nepotpun dokument koji se svakako nije smio prihvatiti u ovakvom obliku.

• Zašto?
- Ponajprije stoga jer u tom dokumentu nisu jasno definirani nacionalni ciljevi, vrijednosti i interesi u širem smislu, a logična posljedica tog propusta je da nisu određeni ni mehanizmi njihova ostvarivanja, kao ni precizne odgovornosti pojedinih državnih tijela i institucija. Dokument je preopćenit, ima mnogo nedorečenosti, ali najvažniji nedostatak je što se iz njega ne može vidjeti tko i kako bi te ciljeve iz strategije nacionalne sigurnosti trebao provoditi, dakle koja bi državna institucija trebala odgovarati za provedbu i nadzor sveukupne strategije nacionalne sigurnosti. Na kraju, neuobičajeno je i neprihvatljivo da Ministarstvo obrane bude predlagač takvog dokumenta koji je po ciljevima i sadržajima daleko iznad ovlasti i odgovornosti Ministarstva obrane.
 

• Što bi, prema definiciji, danas trebala biti nacionalna sigurnost?
- Dva su pristupa nacionalnoj sigurnosti, klasični i suvremeni. Razvijene zemlje danas su uglavnom napustile klasični, tradicionalistički pristup nacionalnoj sigurnosti države, koji je uglavnom vezan uz sposobnosti i mogućnosti njenog obrambeno-sigurnosnog sustava. Suvremena definicija nacionalne sigurnosti podrazumijeva i zahtjeva šire i potpunije definiranje nacionalnih ciljeva i interesa, načina njihova ostvarenja i nadzora, te posebno naglašava nužnost učinkovitog iskorištavanja i uvećavanja svega onoga što doprinosi kvalitetnijem i sigurnijem životu građana neke države te povećanju ukupnog bruto domaćeg proizvoda.
Dakle, naglasak se s obrambeno-sigurnosnog sustava, čija se važnost time ne umanjuje, prebacuje na razvoj ukupne gospodarske, znanstvene i tehničko-tehnološke infrastrukture jedne zemlje, te njene kompetitivnosti na globaliziranom tržištu. Stoga će nacionalna sigurnost naše zemlje, na početku 21. stoljeća u informatičkom razdoblju i globaliziranom svijetu, sve više ovisiti o gospodarstvu, tehnološkim inovacijama, obrazovnoj infrastrukturi, kvaliteti obrazovanja njenog stanovništva, te posebno o kvaliteti i razini obrazovanja i kompetentnosti državne administracije za rješavanje složenih tranzicijskih problema. Zato već nekoliko godina posebno naglašavam nužnost utemeljenja odgovarajuće institucije za obrazovanje javne/državne administracije na najvišim razinama, kao što je John Kennedy Government School u SAD-u.

• Što to konkretno znači za MORH?
- To znači da bi, na primjer, iz proračuna Ministarstva obrane trebalo mnogo više izdvajati za modernizaciju HV-a koja je danas zanemarivo mala, te za jačanje znanstveno-istraživačkog rada u sklopu MORH-a, što je kod nas potpuno zanemareno. Razvijene zemlje za taj ciljani znanstveni rad danas izdvajaju od tri do 10 posto proračuna, dok je kod nas ta stavka uvijek bila daleko ispod jedan posto, a danas je samo simbolična.

• Kakvo je danas stanje u vezi s nacionalnom sigurnosti u Hrvatskoj?
- Nažalost, mora se konstatirati da se Hrvatska danas u političkom, gospodarskom, socijalnom i obrambeno-sigurnosnom smislu približava onoj razini i granici nacionalne nesigurnosti koja se može okarakterizirati kao razina društvenog i političkog raslojavanja i sukobljavanja koja graniči s dubokom društvenom krizom.

• Što biste najprije učinili u našim oružanim snagama?
- Davno smo se opredijelili da Oružane snage trebaju postati kompatibilne i interoperabilne sa NATO-om. Preduvjet za to je civilni nadzor i transparentnost u Oružanim snagama. Nažalost, danas se bez ikakvog nadzora i uvida Sabora, a često i Vlade, donose rješenja koja bitno utječu na smanjenje borbene spremnosti i snagu HV-a. Saborski Odbor za nacionalnu sigurnost ne funkcionira dijelom i stoga jer nema potrebnu infrastrukturu da bi donosio kompetentne odluke. Već dugo naglašavam da treba ili osnovati poseban odbor za oružane snage ili barem postojećem Odboru za nacionalnu sigurnost pridodati skupinu stručnjaka koji bi onda članovima tog odbora mogli pripremiti kvalitetne informacije na temelju kojih bi mogli donositi i dugoročno gledano, kvalitetne i stručne odluke To bi možda bio ne odlučujući, ali svakako prvi dobar korak ka konsolidaciji stanja u vezi s Oružanim snagama. Ostalo bi trebalo definirati suvremenijim i cjelovitijim prijedlozima strategije nacionalne sigurnosti, strategije obrane, zakonom o obrani itd. čije donošenje nema smisla ako se ne donese konsenzusom svih relevantnih čimbenika.
Ma rko Barišić