Vujić Antun

06.05.2000

Feral

Tweet

ANTUN VUJIĆ, MINISTAR KULTURE, GOVORI O IMENOVANJU NOVOG RAVNATELJA DUBROVAČKIH LJETNIH IGARA I FINANCIRANJU FILMA ANTUNA VRDOLJAKA

 

U zagrebačkom HNK-u ima puno problema, posebno onih financijskih, riječ je o velikim dugovima te kuće, pa mi se čini da Restović tu može iskoristiti mnoga svoja znanja, ne samo kazališno-intendantska, da se riješi taj čvor, a i da se izradi jedan novi zakon o kazalištu uopće l Za razliku od nekih sugovornika u vašim novinama, recimo od Izeta Hajdarhodžića, za kojeg je Šuvar najbolji ministar kulture, a Novak loš izbor za ravnatelja Dubrovačkih ljetnih igara, ja mislim da je Novak dobar izbor l Kažete da Novak nije nevin u slučaju “vještica iz Rija”? Ako ćemo o tome tko je nevin, a tko kriv, onda bismo mogli govoriti o nevinosti i krivici mnogih vaših sugovornika. Ne znam dokle bismo tako došli. Pa Novak je jedan od onih koji su izgubili svoje radno mjesto. Njega su optuživali da je mason, jugonostalgičar i četnik! Uopće ne želim to dalje komentirati! * O Slobodanu Šnajderu kao intendantu nisam razmišljao

 

 

tekst

- Postojale su barem dvije hrvatske kulture. Jedna je bila ta manifestacijska, koja je u bivšem režimu bila protežirana od države i koja se ponajprije temeljila na obilježavanju rođendana, na režijama obljetnica i sl. Druga bi bila ova, nazovimo je alternativna. Mene je, zapravo, iznenadilo da smo mi u ova tri mjeseca lako otvorili prostor za tu drugu kulturu, jer je ona stalno postojala, a sada je i potpomažemo. Ipak, valja reći da se vara svatko tko misli da samo jedan tip kulture ima pravo legitimiteta, jer alternativna kultura nije jedina koja treba postojati. Svaka generacija mora imati priliku vidjeti “Labuđe jezero”, “Aidu”, “Toscu” i slične predstave. Uvijek će postojati nacionalna kazališta s klasičnim repertoarom, u čijem financiranju, nažalost, treba sudjelovati i država.

 

- Afirmacijom kulturnih vijeća upravo se smanjuje utjecaj države. Davanjem struci prilike da sama odlučuje, mi zapravo deetatiziramo kulturu. U prethodnoj vladi imali smo povjerenstva koja su bila samo konzultativnog karaktera i odluke tih povjerenstava ministar kulture nije morao uvažavati. Naša kulturna vijeća neće biti samo savjetodavna nego će donositi i konkretne odluke, koje će nâs u Ministarstvu obavezivati. S druge strane, doista ćemo morati poraditi na tome da se o kulturi sve više odlučuje na razini općina i gradova, putem stvaranja mješovitih fondova u koje će ulaziti oni koji će kulturu i financirati i zato biti oslobođeni poreza. I u takvim će fondovima trebati netko odlučivati. Moja je ideja da o svemu ne odlučujem ja kao ministar - od mjesta selektora za Venecijanski bijenale do distribucije sredstava na lokalnoj razini. Neki će se vjerojatno buniti i protiv takvog sustava, jer će se bojati da na lokalnoj razini ili u strukama ne zasjednu lokalni bogovi. No i po cijenu mogućih nesporazuma taj iskorak prema pluralizmu u odlučivanju moramo učiniti. Ponavljam, određene programe država će i dalje morati sufinancirati, kao primjerice rad kazališnih kuća, zaštitu baštine i sl. Trenutačno financiramo oko 2500 različitih programa. 

- U Vladi smo odlučili da ministri nisu policajci, ako na to mislite, a ako je bilo kriminala, o tome će voditi računa policija i sudstvo. Želim samo reći da na rad ovoga ministarstva ni u prijašnjim nalazima revizije nije bilo primjedaba, a mi smo u posljednja tri mjeseca učinili mnogo promjena, kadrovskih i drugih.

 

 

- Prije nekoliko dana dao sam intervju NIN-u,u kojemu sam rekao da je glavni problem odnosa između RH i SRJ, osim političkog, i problem nepostojanja platnog prometa. Dok se to ne riješi, teško je bilo što konkretizirati na razini kulturne suradnje među tim zemljama. Ipak, do nas su i prije dolazili odjeci tamošnje kulturne scene, recimo, putem knjige; stizali su akviziteri na sajmove s knjigama tamošnjih izdavača, organiziran je Tjedan srpskog filma i sl. Problem je u tome što se danas većina kulturnih stvari iz SRJ krijumčari, a to nikako ne može biti temelj buduće suradnje. Hrvatsko-srpski kulturni odnosi prošli su kroz različite faze. Dugo je dominiralo razumijevanje i prožimanje među tim kulturama. Uskoro ćemo ući u fazu koja će biti kvalitetnija nego što je bila ova dosadašnja. Kultura je, uostalom, uvijek bila antecedent političkih promjena. Ministarstvo kulture, to želim posebno naglasiti, ima jednu administrativnu nesreću. Naime, moramo izdavati nekakva mišljenja za nastup kulturnjaka iz Beograda i Jugoslavije. Smatram da je to glupo, jer ne želim vrednovati Ramba Amadeusa, Partibrejkerse, Električni orgazam i Lepu Brenu. Ja naprosto ne znam gdje tu prestaje kultura, a gdje počinje nešto drugo. Tko god dolazi u Hrvatsku na poziv organizatora, neka o tom gostovanju vodi računa taj organizator. Ako netko iz Srbije gostuje dva-tri dana, onda, barem kako ja to vidim, oni ne ugrožavaju sindikalne interese domaćih kulturnjaka. Ali postoje i totalno besmislene stvari. Neki dan je tako do Ministarstva stigao i zahtjev za odobrenjem nastupa koji traži nekakva grupa iz BiH za gostovanje u noćnom klubu u jednom gradu. Doista ne znam kakve bi veze to imalo s Ministarstvom kulture. Ako se takvim stvarima netko treba baviti, onda neka to budu estradne sindikalne i strukovne udruge. Ne želimo biti nikakav cenzor nad takvim i sličnim gostovanjima.

 

 

- Odobreni su njemu, kao i dvojici njegovih kolega, Bruni Gamulinu i Tomislavu Radiću, jer su prije potpisani ugovori pravomoćni. Dugo sam tražio savjet u vezi s time, razgovarao sam s Povjerenstvom za film, s ljudima iz struke. Mnogi su iz javnosti prije imali velikih povika na eventualno odobravanje sredstava, ali kad se trebalo odlučiti, onda su se svi ti glasni povukli. Slično je bilo i s imenovanjem Vesne Kusin za selektoricu Venecijanskoga bijenala. Najprije je u javnosti bila povika na to imenovanje, a potom smo od AICA (udruženje likovnih kritičara) dobili potvrdu za to imenovanje. U svakom slučaju, svaki od ova tri filma dobit će po milijun maraka, kako je stajalo i u ugovorima koji su oni sklopili s Ministarstvom, dakako na temelju provjerenog troškovnika. Ja sam javno kazao da nisam sretan zbog takva ishoda, ali da će im se novci ipak odobriti, a da se oni na kraju moraju suočiti sa svojom savješću i sa sudom javnosti. Čak sam ih i pozvao da svoje scenarije dadu na novi natječaj, kako bi otklonili svaku sumnju u regularnost njihovih ugovora, ali se tako nije postupilo. Inače, ubuduće se neće davati toliki iznos za filmove, pogotovo ne na temelju nekog šturog sinopsisa napisanog na nekoliko stranica. Pitajte dramske pisce ili likovnjake koliko oni dobivaju za svoj rad. Osim toga, ubuduće nećemo financirati samo igrane filmove nego i dokumentarne, eksperimentalne i crtane filmove. Ove ćemo godine sufinancirati još dva igrana filma, ako ih bude, a nastojat ćemo pomoći oko duga filma Dejana Aćimovića. Što možemo, moramo pomoći i u onim projektima na koje prvotno nismo računali.

- Pula će i dalje u jednom dijelu biti nacionalni festival, ali postoji ideja, koju je inicirao Rajko Grlić, da se od Pule napravi i međunarodni festival glazbenog filma. To bi trebalo biti vezano i uz žive nastupe pjevača. Ne bježimo od toga da kulturu integriramo s turističkom ponudom. Možda to zvuči vulgarno, ali takvo se rješenje naprosto nameće.

- On je najozbiljniji kandidat i još ćemo o tome razgovarati. Što se tiče starog intendanta Georgija Para, on je bio korektan u ovom interregnumu. U HNK ima puno problema, posebno onih financijskih; riječ je o velikim dugovima te kuće, pa mi se čini da Restović tu može iskoristiti mnoga svoja znanja, ne samo kazališno-intendantska, da se riješi taj čvor, a i da se izradi jedan novi zakon o kazalištu uopće.

 

 

- O njemu kao intendantu nisam razmišljao. Ako mislite na njegovo nepotvrđivanje za riječkog intendanta od prije dvije godine, onda morate znati da sam se u to vrijeme i osobno zalagao da on postane intendant riječkog HNK. No, jedno je intendant u Rijeci, a drugo ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara. Što se tiče Dubrovačkih ljetnih igara, koje će se opet tako zvati, Slobodan P. Novak ima puno veze i s Dubrovnikom i cijelim teatarskim životom. Tražio sam čovjeka kojeg će i u Dubrovniku prihvatiti. Za razliku od nekih sugovornika u vašim novinama, recimo od Izeta Hajdarhodžića, za kojeg je Šuvar najbolji ministar kulture, a Novak loš izbor za ravnatelja Igara, ja mislim da je Novak dobar izbor. Uostalom, za Hajdarhodžića je najbolji ministar kulture onaj u čije su vrijeme neki pisci bili i po zatvorima ili na stranicama Bijele knjige. Svašta! Da se razumijemo, Šuvaru dužno poštovanje, ali da znamo o čemu govorimo.

- Ako ćemo o tome tko je nevin, a tko kriv, onda bismo mogli govoriti o nevinosti i krivici mnogih vaših sugovornika. Ne znam dokle bismo tako došli. Pa Novak je jedan od onih koji su izgubili svoje radno mjesto. Njega su optuživali da je mason, jugonostalgičar i četnik! Uopće ne želim to dalje komentirati!

- Pa čekajte, molim vas! On je ostao i bez radnog mjesta, a što su drugi radili u vrijeme kad je on ostajao bez posla?

- Meni nije bio persona non grata, o njemu u ovom smjeru naprosto nisam razmišljao. I što navaljujete s tim Dubrovačkim ljetnim igrama? Novak je dobar izbor, zna sve o kazalištu i Igrama, između ostaloga je i odličan organizator. Ako mu za godinu-dvije taj posao dosadi, to će vrijeme ipak biti dovoljno da Igre postavi na prave noge. To je tip angažmana koji je teško spojiv sa Šnajderovim.

 

 

- Ne, to ne mislim. Kritizirao sam situaciju u kojoj imamo Vijenac i Zarez, a da publika jednog lista ne čita drugi i obratno, te da se razlike natežu do besmisla. Istodobno, nemamo jedan jaki i utjecajni kulturni list kakav je bio nekadašnji Telegram, koji je i meni, još kao srednjoškolcu, puno značio. Mogao bih reći da me je uveo u kulturni život, kao i mnoge druge. Postoji puno dobrih časopisa, poput Frakcije, ali naklada svih tih publikacija je minimalna. Postoji čitav niz rasutih inicijativa, ali žalosno je da su naklade svih tih časopisa beznačajne. Što se tiče Hrvatskog slova, te su se novine same izdvojile iz kulture time što su se izdvojile i iz Društva hrvatskih književnika i rigidnošću političkog obrasca. Volio bih kad bi u nas postojao jedan konzervativni kulturni list. Stav Hrvatskog slova danas je, na neki način, stekliški, pa te novine ne spadaju u društvo ova dva prije spomenuta lista. Inače, Zarez je prema meni bio, blago rečeno, nepristojan, ali to nije bio razlog da ga ne podržim.

- Bio sam tamo, među ostalim i zato što je to bila moja dužnost. Meni je sve to izgledalo vrlo žalosno. Htio bih poručiti našim piscima da ne misle kako će im se problemi riješiti tako što će apstinirati od dolazaka u DHK. Pogrešno je očekivati da će država riješiti problem pisaca, sami moraju rješavati svoje probleme. Moraju se okrenuti novom senzibilitetu, a ovo sada je živi očaj.

- Taman posla, pa da onda svi na mene skoče. Iskreno, loše bi se gledalo na takvu moju odluku u ovoj proračunskoj godini. Ukupno u kulturi izdvajamo 700 tisuća kuna za sve moguće nagrade. U svakom slučaju, ništa od toga, barem ne ove godine.

 

 

- Oni još uvijek dobivaju više novca nego neki drugi izdavači, ali ipak manje nego prošlih godina. Moj koncept je bio da se oni moraju preustrojiti tako da funkcioniraju kao bilo koji drugi izdavač. Drugo je pitanje da se za posebne programe koji uključuju izdanja koja su nam potrebna, daju dodatna sredstva. Samo u ovoj godini dat ćemo više od 50 milijuna za knjige i časopise kroz otkup. Izdavači ne mogu živjeti bez ovakve vrste potpore i ne smijemo prekinuti taj lanac.

- Te su središnje kulturne ustanove doista nastale prije 150 godine, kao svojevrsni odjek prosvjetiteljstva. Činjenica je da su takve institucije unatoč svemu opstale i ostale i u drugim zemljama. Uvijek će postojati potreba za nekom vrstom reprezentativnosti u kulturi, pa onda mora biti i takvih institucija. Međutim, problem je u tome da bismo trebali biti sposobni razlikovati krunu od kraljičine glave. Ako nam treba kruna, pitanje je kakva nam treba glava i hoće li ta glava, osim nošenja krune, nešto stvarati. No, ionako sam došao na loš glas kad sam govorio o potrebi moderniziranja tih ustanova, pa ne bih htio dalje povišeno komentirati.

- Pa zato što sam kritizirao njihov rad. HAZU nam nije prisutna u javnom životu koliko bi to trebalo.

- Teško mi je govoriti o Zavodu, jer sam i sâm tamo radio i znam tamošnju situaciju. “Hrvatski leksikon” koji sam napravio radio sam izvan Zavoda, ali ne zato što sam ja tako htio, nego je rukovodstvo Zavoda smatralo da je takva edicija rizična, pa mi je preporučila da to radim izvan Zavoda. Uz izuzetak Hrvatskog biografskog leksikona i još nekih drugih edicija, nije jasno koje su to knjige koje je LZ proizveo, a za koje je dobio nemalu količinu novca u posljednjih desetak godina.