S predsjednikom Hrvatskog sabora i HSS-a Zlatkom Tomčićem razgovarali smo u četvrtak poslijepodne, u danu u kojem su se u Saboru potvrđivali novi članovi Vlade. Iako se očekivalo da će izglasavanje i potvrđivanje novih ministara biti samo procedura, na koncu se sve pretvorilo u višesatno dramatično događanje. Na koncu tog prilično mučnog dana, u koalicijskim redovima osjećalo se olakšanje.

• Nije li i ovo zadnje »natezanje« između Ivice Račana i Dražena Budiše oko izbora novih ministara dokaz da će koalicija teško izdržati do kraja mandata?
- Nije, iz jednostavnog razloga što sam na početku znao da će, kada dođe do zadnje runde utvrđivanja kandidata za ta dva ministarska mjesta, biti određenih različitosti na strani Budiše i Račana oko toga tko bi trebao ući u Vladu. Svaki razgovor, koliko god je težak i dugotrajan, a možda ponekad sliči i na stvaranje neke nove afere, ako je dobro završio, onda ono što je bilo prije toga, treba zaboraviti. Ako su se njih dvojica dogovorili, jedan u ime stranke, a drugi u ime Vlade, onda ja to prihvaćam.

• Razgovarate li Vi s građanima? Slušate li što Vam govore i na što se žale? Imate li dojam da je zbog ove posljednje afere koalicija izgubila povjerenje?
- Dakako da komuniciram s ljudima i imam vrlo česte kontakte. Ljudi su čak uspjeli »prokljuviti« moj broj telefona i mobitela pa me vrlo često i zovu, a u Saboru primam i pojedince i skupine građana. Odlazim vrlo često, posebno vikendom, na teren, uglavnom radim stranački. I ne samo da imam dojam, nego sam posve siguran da je ova afera u javnosti narušila ugled koalicije. Naša javnost je vrlo senzibilna na bilo kakvu neozbiljnost, sebičnost, artikularnost i bavljenje marginalnim temama, a ne onim za koje su građani životno zainteresirani. To nam se, dakako, zamjera, kao i određena neprincipijelnost i dužina ove krize. Ljudi su skloni tumačiti da se sve dogodilo zbog nekoliko fotelja i nekoliko imena. Dakako da ih pokušavam razuvjeriti da to nije bilo u samim temeljima ove krize, jer, u njenim su temeljima ipak bili nedovoljno definirani odnosi unutar koalicije, ali i želja premijera odnosno Vlade da definiramo suglasnost kako bismo ubuduće izbjegli bilo kakve nesporazume.
 

No, svako naše objašnjenje ne dolazi ovog časa na dobar prijem, izgubili smo dio povjerenja. Ipak, imamo šansu - ako se održi stabilnost koalicije i ako ćemo uistinu na programskim načelima koja smo dogovorili raditi i zaboraviti bilo kakve marginalne, kadrovske teme, sporedne za naše građane - u nekoliko sljedećih mjeseci povratiti to povjerenje.

• Doista tvrdite da nije bila riječ o »foteljaškoj krizi» koalicije? Vjerojatno biste mi jedno rekli kao političar, a drugo kad bih Vas pitala za Vaše osobno mišljenje.
- Uvijek imam isti odgovor, i kao čovjek i kao političar, i reći ću da ovo nije bila »foteljaška kriza«. Ona je možda u jednom dijelu mogla imati taj epitet zbog određenih problema u HSLS, čiji su ministri podnijeli ostavku i onda u razgovoru sa svojim predsjednikom prihvatili povlačenje ostavki i nalaženje kompromisnog rješenja s premijerom. No, držim da je, uz rješavanje kadrovskih pitanja generiranih iz HSLS-a činjenicom da su ministri podnijeli ostavku, puno važnije bilo doći do redizajna koalicijskog ugovora koji će postaviti međusobne odnose stranaka na realniju osnovu nego što je bilo do tada, već samom činjenicom da jedan član koalicije ne postoji. Tako narušenim brojčanim odnosima jedna je stranka praktički mogla donositi sve odluke, konkretno SDP koji ima većinu u koaliciji, što je bio ključni zahtjev i HSS-a i drugih. Taj dio smo uspješno riješili, a riješili smo i pitanje odlučivanja u užem kabinetu. Nije nikakva tajna da uži kabinet koncipira dio pitanja, utvrđuje dnevni red sjednice Vlade, nekad brzo, nekad sporo, nekad sustavno, nekad pod pritiskom tema koje »melju« Vladu, ali dakako, nismo željeli ovog trena izgubiti mogućnost da utječemo i na odluke koje će Vlada donositi na način da nedovoljno pripremljene odluke naprosto ne mogu doći na sjednice Vlade i u Sabor. To smo osigurali kroz mjesto u užem kabinetu i kroz pravo svakog člana kabineta da zahtijeva da pojedine teme ne idu izravno na Vladu već prije toga na dogovor koalicijskih partnera. Osim tog načina odlučivanja, funkcioniranja i kandidiranja novih tema, postigli smo potpunu suglasnost na programskoj razini.

• To je onaj materijal kojega ste najavljivali prije nekoliko dana?
- To je dokument na dvije stranice koji govori o svim elementima politike Vlade i postupcima u koje će Vlada ulaziti u budućem razdoblju. Konkretno, kako i koje reforme treba nastaviti, a u koje treba ući, kakva stajališta imamo u odnosu prema susjedima, Haaškom sudu i niz drugih pitanja. Za mene je mnogo važnije da se na tim osjetljivim pitanjima ubuduće ne događa razdor. Radni materijal je sad pročišćen i on je cjeloviti dokument. On, uz ovaj redizajn koalicijskog ugovora, daje realnu osnovu da izbjegnemo slične situacije kakve smo imali kod ove krize.

• Kako su uopće koalicijski partneri prije nekoliko godina radili program, a da pritom nisu točno utvrdili mehanizam odlučivanja? Po zamišljenom, i novi se ljudi u Vladu biraju tek uz suglasnost premijera, bez obzira što bi partneri trebali imati pravo predlagati svoje kandidate. I premijer ima pravo, recimo, veta - ako nekoga ne želi, a stranka treba imati autonomnost u odlučivanju. Nedorađeno, čini mi se.
- I ova kriza, ali i drugi nesporazumi koji su se javljali u koaliciji bili su izravna posljedica nedovoljno definiranog koalicijskog ugovora. Nije nikakva tajna da smo mi svi skupa u to ušli nedovoljno pripremljeni i bez prethodnog iskustva u funkcioniranju koalicijske vlasti. Takva vlast svuda u svijetu funkcionira na temelju vrlo detaljno utvrđenih parametara međusobnih odnosa koalicijskih partnera. Znam neke koalicijske ugovore, u ono doba ih nisam znao, koji imaju po nekoliko stotina stranica detaljno razrađenog prava pojedine stranke na zastupanje svojih ideja, na veto za neku temu za koju je ta stranka posebno zainteresirana i apsolutno je izbjegnuta mogućnost supremacije samo jednog, pa i najjačeg koalicijskog partnera. Kao što se sprečava i tortura malih partnera koji bi bili ponekad skloni zavlačenju, ali ne govorim o nama, da se ne bi krivo razumjelo. U tim ugovorima su detaljno razrađeni svi mehanizmi pa unatoč tome i te koalicijske vlasti često zapadaju u krizu, ali to su krize koalicijske vlasti, a ne jednostranačkih vlasti. Mi smo ušli nedovoljno spremni u taj posao. Mislili smo na početku, možemo to nazvati političkom naivnošću, da je dovoljno nekoliko članaka koji će definirati odnose. Pokazalo se brzo da to nije dovoljno. Moram reći da od početka nije bilo mogućnosti ultimatuma, tj. veta, kako ste to nazvali, jer je tada u koaliciji još bio i IDS koji je ostalima davao prevagu u odnosu na SDP pa smo imali natpolovičnu većinu. Makar je teoretski postojala mogućnost da se ne može izvršiti supremacija jedne stranke. Moram iskreno reći da taj nedostatak nismo osjećali u prvih godinu dana i da smo dosta skladno funkcionirali. Nakon ustavnih promjena i drugačijeg pozicioniranja Vlade, Sabora i Predsjednika, počeli su se javljati problemi. Nije tajna da bi najbolje bilo kad bi se moglo na jednom mjestu o svemu odlučivati. No, to onda nije demokratski višestranački parlamentarizam.

• Već Politbiro, zar ne?
- Ne, to ste Vi rekli. Dakle, uočili smo nedostatak, morali smo ga mijenjati, ali naša je mana što nismo uspjeli to brzo i efikasno riješiti.

• Vrlo često se od strane vladajućih, a i Vi ste rekli, čuje tvrdnja da bi na prijevremenim izborima rezultati bili slični sadašnjima. Zašto ste tako uvjereni? Zašto mislite da se mišljenje birača nije promijenilo? I da bude ranijih izbora, HSS bi, sigurno, bolje prošao od ostalih partnera...
- To svoje uvjerenje izričem na temelju egzaktnih i kvalitetnih istraživanja javnog mišljenja od kojih neka čak nisu ni došla u javnost. Usuđujem se reći da su istraživanja koja se često publiciraju u našim tiskovinama obično metodološki čisti provizorij i ne obuhvaćaju sve dijelove biračkog tijela, ne rade se po temeljnom principu ozbiljnih anketa, znači »licem u lice» sa sugovornikom, nego telefonom. U tim anketama se često dobivaju, i to praksa javnog istraživanja jasno govori, posve krivi rezultati. HSS ima pravo to tvrditi jer dosad je na izborima uvijek prolazio makar dvostruko ili trostruko bolje nego što su takve ankete pokazivale. Ali, i u ono vrijeme smo uvijek imali različita ispitivanja koja su metodološki bila ispravna i korektna s dovoljnim brojem ispitanika i pitanja, s izravnom komunikacijom i točno po tim anketama je HSS postizao rezultate. U posjedu smo i danas jedne takve ankete koju neću publicirati jer nisam ovlašten, a koja uistinu pokazuje daljnji trend rasta HSS-a.

• Ja i kažem da bi HSS sigurno dobro prošao na prijevremenim izborima...
- No, taj trend rasta HSS-a ne bi bio dovoljan za bitnu preinaku ukupnih političkih odnosa. Nije nikakva tajna da se i u ovoj anketi govori da su SDP i HDZ vrlo blizu, ali ne tako daleko od HSS-a da bismo mogli govoriti o HSS-u kao stranci zanemarivog rejtinga. Otprilike smo na 50 posto njihovih vrijednosti, a njihova vrijednost je gotovo identična. To je već bitno promijenjen odnos prema stanju u siječnju 2002. Ali, dozvolite da znam računati i politički i matematički. Taj trend rasta HSS-a nije dovoljan za preokret situacije. Dakako, neke stranke su porasle, a neke pale, ali u globalu se odnosi ne bi bitno promijenili, osim ako ne bi došlo do nove kombinacije s obzirom da HSS ovog časa uistinu nije raspoložen ni govoriti, a kamoli prakticirati novu kombinaciju s obzirom na nesređeno stanje u nekim strankama. Zato tvrdim da se zapravo ništa bitno ne bi promijenilo.

• Promijenilo bi se možda to da bi HDZ na izborima pobijedio! Uostalom, tvrdim da će baš HSS imati odlučujuću ulogu. Siguna sam da ste i Vi toga svjesni. Mene zanima jeste li svjesni da birači HSS-a još uvijek vjeruju svojoj stranci, možda više negoli, primjerice, birači HSLS-a ili SDP-a svojim strankama?
- Ja sam potpuno svjestan toga, kao i HSS, i sto puta sam rekao, puno puta i Vama, da HSS nije stranka koja je spremna na manipulacije i sitne političke kalkulacije. Naše opredjeljenje je zasad ovakva koalicija. Dakako, ne odbijamo pomisao da se u budućnosti hrvatske politike mogu dogoditi i drugi odnosi. Ali, za te druge odnose bitna je promjena i u drugim strankama. Ja sam posve siguran da je Vaša konstatacija da se HSS-u vjeruje točna. Ako detaljno pratite komentare onda se upravo iz razloga što se HSS-u vjeruje, sve češće pojavljuju razne provokacije u raznim komentarima kojima se pokušava erodirati ugled HSS u javnosti. Tih pokušaja je bilo i u samom Saboru od naših koalicijskih partnera. Ali znate, politika je takva i u njoj se ponekad naprosto moraju trpjeti i takvi potezi.
Nisam bio nimalo sretan kad se raspravljalo o poticajima o poljoprivredi, pa kad je »puknula» šećerna afera, potpuno nepotrebno i improvizatorski, sračunata samo da se nekako destruira sustavna HSS-ova politika i politika Ministarstva poljoprivrede o ulasku i razvoju agrarnih reformi. I to je bio gorak kolač. Na taj način vrlo jasno govorim, da ne vuče takve poteze SDP kao najjača stranka, nego i ostali. Poljoprivreda će biti najteža i najbolnija reforma, ali smo uvjereni da za hrvatsko selo i hrvatskog seljaka radimo dobro. Dakako da bismo bili sretniji kad bi hrvatska Vlada mogla odvojiti više sredstava, kad bi reforme bile manje bolne, no držimo da je u tim reformama pitanje privatizacije poljoprivrednog zemljišta ključno i s obzirom na vrlo jasne stavove i HSS-a i Ministarstva poljoprivrede. S obzirom na prihvaćenost te strategije privatizacije poljoprivrednog zemljišta u ovoj koaliciji i Vladi RH, vjerujem da ćemo i te negativne natruhe koje idu s aspekta poljoprivrednih reformi brzo odagnati. Ljudi će brzo shvatiti da onaj tko se želi baviti poljoprivredom, tko sutra želi biti konkurentan europskoj poljoprivredi, prije svega mora doći do temeljnog resursa, a to je poljoprivredno zemljište. Tu su kriteriji kvalitetni, tu apsolutnu prednost ima seljačko obiteljsko gospodarstvo, i to za kupnju pod povoljnim uvjetima, s, nadam se povoljnom cijenom i dugim rokom otplate. Dakle, stvorili smo okolnosti da seljak uistinu može postati posjednik zemljišta. Ako će se pojaviti neke druge natruhe ili pokušaji revitalizacije u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji kombinata, tada ćemo sasvim sigurno na toj temi jako zaoštriti situaciju i biti nemilosrdni.

• Razgovarala sam s nizom sabornika iz vladajućih stranaka, ali svi su frustrirani činjenicom da Sabor praktički ništa ne odlučuje i doima se kao dekor, jer zapravo petorka najprije sve dogovori, a onda Sabor služi samo kao glasačka mašina...
- Bit ću malo sarkastičan: kamo lijepe sreće kad bi se petorka više dogovarala, kad bi stranke uistinu disciplinirano provodile ono što petorka dogovara. Ovo sam sve rekao sarkastično i pod navodnicima. Saborski zastupnici koji tako govore moraju preuzeti i svoje zastupničke odgovornosti. Sabor ima ovlasti, on ih vrlo rijetko koristi, zato što je za određena rješenja u zraku ili premalo ili previše ruku. Jedan od dobrih primjera u zadnje vrijeme je Zakon o privatizaciji Ine i HEP-a. Način i rješenja ponuđena iz Vlade bila su uistinu s potpunim isključivanjem Hrvatskoga sabora iz bilo kakvog odlučivanja. Ne mislim da sad imamo idealan zakon, ali ipak u oba zakona imamo postavljene jake kočnice da ova ili neka druga Vlada, svejedno, ne mogu bez Sabora napraviti ništa. Ovo govorim samo kao ilustraciju da se često u Saboru može upravo to napraviti, da se u određenim zakonskim projektima koji dolaze iz Vlade kao predlagatelja bitno popravi situaciju u korist Sabora. Zašto bi onda saborski zastupnici bili frustrirani ako nisu iskoristili svoju mogućnost i popravili određene zakonske projekte.

Andrea Latinović