ZAGREB, 27. ožujka - Dr. Slobodan Uzelac već je šest godina predsjednik Srpskog kulturnog društva »Prosvjeta«. Zašto u tom razdoblju nije uspio vratiti oduzetu imovinu te o povijesti i ulozi »Prosvjete« u očuvanju srpskoga identiteta u Hrvatskoj, dr. Uzelac odgovara na pitanja u ovom razgovoru.

• Kolika je imovina »Prosvjete« i gdje se nalazi?
- Nepokretna imovina »Prosvjete« je velika. Radi se o zgradama, stanovima i ostalome, najviše u Zagrebu, ali i u Daruvaru, Osijeku i Gospiću. Izvorno, radi se o nekadašnjoj imovini Srpskog privrednog društva »Privrednik« i Srpske dobrotvorne udruge »Srpkinje« iz Zagreba. Većina te imovine oduzeta je nacionalizacijom, a dio je naprosto otet uzrupacijom raznih podstanara i njihovih zaštitnika. Dakle, Zagrebačke tiskare u stečaju, sudaca koji iza toga godinama stoje i stečajnog upravitelja koji, osim što godinama ubire ogromnu plaću, čini sve kako bi dobio zgrade za sebe, nekog tajkuna, vlasnika Zagrebplasta, javnosti poznatog i po vlasništvu nekog otoka kod Rogoznice, koji se hvali kako je on svu tu »Prosvjetinu« imovinu uredno platio (kome?) i registrirao na sebe (na temelju čega?)...

• Što je uzrok nevraćanju te imovine?
- To s povratom »Prosvjetine« imovine već postaje primjerom na kojemu bi se mogli donijeti brojni zaključci o odnosu vlasti prema Srbima u Hrvatskoj: zakonodavne, sudske i izvršne. Hrvatski državni sabor, onaj u kojemu je HDZ bio većina, donosi zakon koji uvodi negativnu diskriminaciju, a Hrvatski sabor, dakle ovaj u kojemu većinu ima petočlana koalicija, unatoč brojnim obećanjima, ne čini i ne vidi se ni da namjerava činiti išta da taj zakon izmijeni. Svih ovih godina ministri pravosuđa daju ljubazna obećanja, kojima je teško ne vjerovati. Obećanja su dala i oba predsjednika Republike, svi dosadašnji predsjednici Vlade, ali - ništa.
 

• A sudstvo?
- Sud u Zagrebu, na primjer, otvara stečajni postupak nad »Prosvjetinim« podstanarom Zagrebačkom tiskarom i vodi ga s jasnom namjerom da ga što više oduži da taj podstanar može i dalje davati »Prosvjetin« prostor u skupi podnajam.

• Tko onda mora odlučiti?
- O tome se mora donijeti politička odluka kako bi se izmijenio diskriminacijski zakon. I, to je jasno, ali nije jasno zašto baš mora biti donesena i politička odluka da se primjenjuju drugi, inače dobri zakoni. Pravno se ne može regulirati ništa dok se ne uklone političke blokade kako bi pravna država funkcionirala jednako za sve građane i njihove asocijacije. Na prije nekoliko dana održanom okruglom stolu u Zagrebu, koji su organizirali Vijeće Europe i Vladin ured za nacionalne manjine, bilo je tužno gledati potpredsjednicu Vlade Željku Antunović kako se vidljivo muči iznaći opravdanja za stvari koje nije moguće opravdati.

• »Prosvjeta« je osnovana i kao brana velikosrpstvu. Kada je to bilo, poslije kojega događaja?
- Pa, sa stajališta tadašnjeg hrvatskog političkog rukovodstva, a radi se o 1944. godini u Glini, trebalo je Srbima dati makar kakvu nacionalnu instituciju i zato što su bili u opasnosti da izgube baš sva nacionalna obilježja. Jer su tada Srbi u Hrvatskoj, napose na Kordunu i Baniji, bili mahom uz Narodnooslobodilački pokret. U njemu su, a pod parolom o bratstvu i jedinstvu, dominirale anacionalne i ateističke ideje i politike, pa su tako srpstvo i pravoslavlje, pa makar bili i jedva primjetni i na programu antifašističkog pokreta, u tom pokretu postali nepoželjni. O tomu i o tome vremenu danas dobro svjedoči knjiga Čedomira Višnjića »Kordunaški proces«. Tim, očito montiranim političkim procesom, likvidirano je i nekoliko najuglednijih Srba iz toga kraja. To je objektivno moglo otvoriti prostor za radikalnije srpske nacionalne programe. Danas je sasvim jasno da se takvi programi tamo nisu razvili, a tome je svakako prodonijela i »Prosvjeta« time što je makar dijelom pružila priliku Srbima da iskažu i svoj nacionalni identitet. S pravoslavljem je to išlo mnogo teže.

• Koje su sadašnje aktivnosti »Prosvjete«?
- Prosvjeta se obnavlja već desetak godina u namjeri da postane respektabilna kulturna institucija Srba u Hrvatskoj. U tom smislu, ona razvija svoju izdavačku i informativnu djelatnost, nastoji očuvati posebnosti svog folklora, otrgnuti od zaborava djela vrhunskih pisaca, slikara, kompozitora, znanstvenika... Nastoji osvijetliti neosvijetljene, a važne povijesne događaje. Tome valja dodati i »Prosvjetinu« brigu o tome da srpska djeca u Hrvatskoj ovladaju makar osnovama ćiriličnog pisma koje je, kao što je poznato, odstranjeno iz redovnog hrvatskog obrazovnog sustava. Mi smo uvjereni da je očuvanje i razvoj kulturne dimenzije identiteta Srba u Hrvatskoj na korist i Srbima u Hrvatskoj i hrvatskoj državi i napose hrvatskom društvu u toj državi, kojemu Srbi žele biti konstruktivan dio.
Andrija Tunjić