ZAGREB, 7. travnja - O obnovi Vukovara, ali i ostatka Hrvatske razgovarali smo s načelnikom Uprave za obnovu Ministarstva javnih radova dr. Ljudevitom Hercegom.

• U središtu pozornosti i dalje je obnova Vukovara. Zašto županije nisu uplatile novac obećan za obnovu 29 vukovarskih objekata?
- Bilo bi to najbolje pitati pojedine županije od kojih su mnoge i same suočene s neimaštinom. Neke od njih uplatile su preuzete obveze, među njima je i dio onih koje su stradale u ratu, poput Osječko-baranjske ili Zadarske županije, koja je uplatila tri milijuna kuna za vodotoranj.

• Upravo je ta uplata u Vukovaru izazvala najviše kontroverzi, jer vodotoranj nije bio predviđen za obnovu. Tvrdi se i da je nestao novac koji su uplatili Zadrani.
- Točno je da je Zadarska županija uplatila tri milijuna kuna za obnovu vodotornja koji nije bio u funkciji. Vodotoranj nije bio ni na listi prioriteta koju smo mi dobili od vukovarskog Gradskog poglavarstva. Dakle, njegova obnova nije bila nužna za povratak prognanika. No, vukovarski vodotoranj, kao simbol stradanja grada Vukovara, bit će konzerviran i novac uplaćen za njega bit će namjenski utrošen.

• Je li Vukovar dobio obećani novac od prodaje predsjedničkog zrakoplova »challenger«?
- Taj novac nije sjeo na račun Ministarstva, no odlukom Vlade iz 2000. godine utvrđeno je da se za obnovu objekata javne namjene u Vukovaru, do prodaje predsjedničkog zrakoplova »challenger«, može koristiti novac iz državnog proračuna namijenjen obnovi.
Koliko smo potrošili pokazuju najnoviji podaci. Do 31. siječnja 2002. godine za obnovu vukovarskih objekata realizirano je 136 milijuna kuna, a donatori su uplatili 77 milijuna kuna. Razlika je dakle oko 50 milijuna kuna.
 

• S koliko novca raspolaže Fond za razvoj Vukovara?
- Fond raspolaže sa 25 milijuna kuna, što će se povećati kad na račun sjedne novac od prodaje »challengera«. Procjenjujemo da će za završetak započetih radova u Vukovaru trebati još oko 30 milijuna kuna.

• U javnosti je često kritiziran postojeći, za bivše vlasti etablirani model obnove, čiji je cilj, tvrde kritičari, bila kvantiteta nauštrb kvalitete i infrastrukture. Kako to komentirate?
- Zakon o obnovi donesen za mandata prošle vlade, a potom potvrđen izmjenama zakona o obnovi, previđa obnovu prema standardima koji prvom članu obitelji predviđaju 35, a svakom sljedećem po 10 četvornih metara stambene površine. Standard obnove podrazumijeva da se kuće dovode u stanje useljivosti, s nužnim unutarnjim uređenjem. Što se kvalitete tiče, ona je sve bolja.

• Ipak, na početku obnova i nije bila kvalitetna?
- Na samom početku obnova nije imala sadašnju kvalitetu iz posve razumljivih razloga. Krenulo se naglo, ali napominjem, s dobrim namjerama.
Dosad je u obnovu utrošeno oko 11 milijardi kuna, koliko otprilike košta i izgradnja autoceste od Bosiljeva do Splita. Jednu smo autocestu, dakle, utrošili u obnovu. Sadašnja je kvaliteta obnove, za razliku od one na početku, kad je bilo propusta ponajprije zbog neiskustva nekih izvođača radova, na mnogo višoj razini.

• Najčešće se kritike odnose na nekvalitetnu infrastrukturu koja je dosad pratila obnovu.
- Dobar dio u ratu stradalog područja je, po stupnju izgrađenosti komunalne infrastrukture, bio na vrlo niskoj razini. Mnogo naselja prije rata nije imalo vodovod, riješenu kanalizaciju, čak ni dovod struje. Zajedno s Hrvatskim vodama, na primjer, idemo u investicije u naseljima koja prije rata nisu imala riješenu vodoopskrbu, i to na godišnjoj razini od 50 milijuna kuna. No to, dakako, nije dosta novca.

• Gradonačelnik općine Gvozd Mile Jerosimić tvrdi da država, gotovo sedam godina nakon »Oluje«, u njegovoj općini nije obnovila ni jednu stradalu kuću građana srpske nacionalnosti. Tvrdi da je slično i na drugim područjima. Obnavlja li država na područjima posebne državne skrbi podjednako i kuće hrvatskih državljana srpske nacionalnosti?
- Naravno da obnavlja, međutim, nakon stupanja na snagu Zakona o obnovi, svaka kuća ide u obnovu tek kad županijski ured, na temelju zahtjeva, izda rješenje o pravu na obnovu. Zahtjev podrazumijeva da je korisnik 1991. godine na adresi objekta čiji je i vlasnik, imao prebivalište, te da će se tamo vratiti. Građani srpske nacionalnosti te su zahtjeve podnosili zaključno sa 31. prosincem 2001. godine. Oko 70 posto tih zahtjeva došlo je u zadnja tri mjeseca lani, pa se još obrađuju, izdaju se rješenja i ide se s obavijestima onima koji trebaju kompletirati dokumentaciju.

• Imate li procjenu o broju takvih rješenja, odnosno koliko će se takvih kuća i kada obnoviti?
- Vjerujem da će iduće godine veći broj kuća čiji su vlasnici građani srpske nacionalnosti biti u obnovi, jer pretpostavljam da će se do sredine ove godine izdati već oko 4000 rješenja, koja će se realizirati sljedeće godine.
Bitno je naglasiti da Ministarstvo obnove ne vodi evidenciju o tome jesu li kuće koje ulaze u obnovu vlasništvo građana srpske nacionalnosti, drugih nacionalnih manjina ili Hrvata.
Milan Jelovac