Furio Radin |
|---|
 |
FURIO RADIN, PREDSJEDNIK SABORSKOG ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA I PRAVA NACIONALNIH MANJINA
To što sam optužen da bih htio uvoditi nekakve autonomije i federalizirati državu, smatram uvredom, jer se time implicira da nekome nešto radim iza leđa. Međutim, ni te me uvrede nisu impresionirale, jer ih ne smatram ozbiljnima * Kad se i zalažem za veću autonomiju, ne razmišljam samo o Istri, što mi neki imputiraju, nego prije svega o većim pravima za pojedince, a onda za sve lokalne i regionalne sredine, adekvatno njihovim interesima i potrebama. A i to ne znači da bi država izgubila svaku moć, već bi izgubila apsolutnu moć
"Još uvijek smo impregnirani poviješću i opterećeni autonomaštvom iz 19. stoljeća, a zaboravljamo da već živimo u 21. stoljeću"
tekst
Zašto ste protiv Vladinog Prijedloga promjena Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i pravima nacionalnih manjina?
- Priča je slijedeća: Vlada, odnosno njezino Ministarstvo pravosuđa i uprave osnovali su radnu skupinu, čiji sam i ja član, koja je trebala izraditi prijedlog promjena Ustavnog zakona. Među ostalim, radna skupina trebala je izraditi prijedlog novih članaka Ustavnog zakona, kojim bi se nadomjestili članci zakona koje je Hrvatski državni sabor suspendirao 1995. godine, a kojim su bili regulirani kotarevi sa srpskom većinom i proporcionalna zastupljenost srpske manjine u tijelima vlasti. Međutim, prije nego što je radna skupina završila s radom, Vlada je preko noći u saborsku proceduru pustila svoj prijedlog promjena Ustavnog zakona kojim suspendira suspenziju odredaba Ustavnog zakona, ali tako što ih naprosto ukida. Kako Vlada nije ništa drugo učinila, nego ono što se i HDZ nije usudio – ukida članke zakona koje je HDZ suspendirao, ne ostaje mi drugo nego konstatirati da je međunarodna zajednica pogriješila kad je kritizirala i sankcionirala HDZ-ove postupke.
* Što ste vi predlagali kao alternativu Vladinu rješenju?
- Predlagao sam da se saslušaju prijedlozi onih o kojima je riječ, dakle Srba koji su građani Hrvatske i koji participiraju u političkom i društvenom životu Hrvatske. Mislim da je potrebno s njima raspraviti i definirati zajednički model, pa ga ponuditi Saboru na usvajanje. Ako se to ne učini, nema mi druge nego glasati protiv predloženih promjena Ustavnog zakona ili se suzdržati od izjašnjavanja.
MITSKO ZNAČENJE
* Jeste li se doista žalili Venecijanskoj komisiji kako bi stvorili probleme Hrvatskoj i usporili njezino približavanje evropskim integracijama?
- Kad me je Mato Arlović optužio u Saboru da sam se žalio Venecijanskoj komisiji, nije bio konkretan, jer bi u suprotnom morao reći da član Venecijanske komisije s kojim sam razgovarao ne stanuje u Veneciji, nego na Pantovčaku. Riječ je, naime, o Stanku Nicku, savjetniku predsjednika Stjepana Mesića za vanjsku politiku, koji je i član Venecijanske komisije. Ako je, pak, problem što sam razgovarao sa savjetnikom predsjednika Republike, onda su odnosi u današnjem sustavu vlasti doista poremećeni.
* Zašto je vaš zahtjev da je potrebno saslušati prijedloge onih na koje se promjene Ustavnog zakona odnose protumačen i kao vaše zagovaranje autonomije, pa i federalizacije Hrvatske?
- Valjda zato što je nekome stalo da pobere jeftine političke bodove. No svatko ima pravo na svoju političku taktiku, pa tako i oni koji se služe takvim napadima. Sigurno je, međutim, da iza onoga što govorim nema nikakvih drugih namjera. To što sam optužen da bih htio uvoditi nekakve autonomije i federalizirati državu, smatram uvredom, jer se time implicira da nekome nešto radim iza leđa. Međutim, ni te uvrede me nisu impresionirale, jer ih ne smatram ozbiljnima.
* Zbog čega se u Hrvatskoj zagovaranje bilo kakve autonomije odmah kvalificira kao neprijateljsko djelovanje protiv državnih i nacionalnih interesa?
- Mislim da za to postoje dva bitna razloga. Prvi je da smo još uvijek impregnirani poviješću i opterećeni autonomaštvom iz 19. stoljeća, a zaboravljamo da već živimo u 21. stoljeću. Drugi je razlog taj što se još uvijek nalazimo u pretpolitičkom razdoblju, u kojemu se pojmovi upotrebljavaju u svojemu mitskom značenju, koje se odnosi prema onomu kako je nekada bilo i što se u glavama mnogih još uvijek doživljava kao nešto negativno, a ne u odnosu na ono što bi moglo biti i što u stvarnosti jest.
RIGIDNI NACIONALISTI
* Što za vas znači zagovaranje veće autonomije u politici i drugim sferama društva?
- Prije svega, o autonomiji ne želim raspravljati kad govorim o pravima nacionalnih manjina, jer smatram da su to vrlo osjetljivi prostori, u kojima se tim pojmom manipulira i u pravilu ga se povezuje s nekakvom vrstom lojalnosti, koju, pak, po uvriježenom mišljenju, pripadnici manjina navodno nemaju u odnosu prema državi u kojoj žive. Inače, autonomiju shvaćam kao sinonim za decentralizaciju političke moći, a pogotovo kao sinonim za decentralizaciju porezne politike. U prvom značenju, kao decentralizaciju političke moći, shvaćam je kao spuštanje moći odlučivanja što je moguće bliže pojedincu, što je stara ideja liberalne demokracije. Kao decentralizaciju porezne politike shvaćam je, pak, kao ostavljanje proizvedenih resursa što je moguće više tamo gdje su i proizvedeni, u lokalnim i regionalnim sredinama.
Pritom, kad se i zalažem za veću autonomiju, ne razmišljam samo o Istri, što mi neki imputiraju, već prije svega o većim pravima za pojedince, a onda za sve lokalne i regionalne sredine, adekvatno njihovim interesima i potrebama. A i to ne znači da bi država izgubila svaku moć, već bi izgubila apsolutnu moć. To je, dakle, jedan jednostavan oblik strukturiranja i organizacije društva, i ne vidim da bi on trebao nekoga smetati, osim rigidne nacionaliste, kojih na razini političkog projekta ne vidim u koaliciji šestorice, iako i među njima ima onih koji jesu malo veći nacionalisti nego većina njihovih članova.
Zoran Daskalović
|
|||
