Počela je dugo najavljivana reforma poljoprivredne politike koja treba povećati konkurentnost hrvatske poljoprivrede.
Njome se ujedno planira pojednostaviti sustav potpore, ujednačiti visina poticaja, povećati sjetvene površine na tri hektara u sustavu poticaja i još mnogo toga. Proizvođači hrane koji se odluče proizvoditi za tržište, morat će, nadalje, ući u sustav PDV-a, dok će, s druge strane, nekomercijalni proizvođači, uz cenzus od, primjerice tri krave, 20 ovaca ili koza, pola hektara vinograda, primati nacionalnu mirovinu u iznosu od 600 kuna.
Krajnji cilj reforme je povećati proizvodnju hrane, ali u skladu pravilima igre unutar WTO-a, odnosno EU-a. Hrvatska, naime, proizvodi samo pet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dovoljnih za svoje potrebe. Bio je to povod za razgovor s Božidarom Pankretićem, ministrom poljoprivrede i šumarstva.

• Što donosi novi model potpore u poljoprivredi i ribarstvu?
- Predložena reforma sustava poticaja tek je prvi korak u procesu stvaranja konkurentnog poljoprivrednog sektora.
Zato je nužno stvoriti preduvjete za strukturne promjene, koje ne podrazumijevaju samo uspostavu stabilnog gospodarskog okruženja i pristupa komercijalnim kreditima, već i otklanjanje prepreka gospodarskom rastu.
Strukturne promjene također će ovisiti o razvitku tržišta zemljištem, odnosno modernom katastarskom sustavu. Važniji dio reforme je utvrđivanje razlika između komercijalnih ili potencijalno komercijalnih obiteljskih gospodarstava koja proizvode za tržište, i onih koja su nekomercijalna, koja imaju slabe mogućnosti za profitabilnu proizvodnju.
 

• Što bi nova poljoprivredna strategija trebala značiti osiromašenim poljoprivrednicima?
- Mala nekomercijalna gospodarstva moći će se prijaviti u model potpore dohotku, dok će modeli namijenjeni komercijalnim poljoprivrednicima biti model kapitalnih ulaganja i model poticanja proizvodnje. Potpora za ruralni razvitak bit će dostupna komercijalnim, a u pojedinim programima i nekomercijalnim gospodarstvima.
Primjerice, kad je riječ o držanju autohtonih hrvatskih pasmina. Poljoprivrednici će sami moći odlučivati o razvrstavanju u »komercijalne« odnosno »nekomercijalne« proizvođače, ovisno o svojim planovima poslovanja.
Nadalje, jednom će moći i promijeniti izabrani model potpore.

• Koliko će koštati reforma?
- Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izradilo je projekciju proračuna za 2003. godinu u iznosu od 2 milijarde i 250 milijuna kuna.
No, teško je sada reći koliko će se seljaka, primjerice, opredijeliti za skupinu komercijalnih proizvođača? No, kako je to od nas bilo traženo, u prvom redu iz Ministarstva financija, izišli smo s ovom projekcijom proračuna.
Direktne subvencije iz proračunskih transfera neće premašiti naše obveze prema WTO-u. No, hoće li biti više novca za tzv. kapitalna ulaganja, potporu dohotku ili ruralni razvitak, ovisi o spremnosti ukupnoga gospodarstva za punjenje državnog proračuna. Očekujem da će svi naši socijalni partneri, HUP, sindikati i drugi, podržati sveobuhvatnu reformu.

• Koji problemi stoje na putu približavanja hrvatske poljoprivrede onoj u EU?
- Hrvatska poljoprivreda suočava se s mnogim problemima od kojih su kao posljedica nasljeđenog stanja najznačajniji niska razina efikasnosti, visoki troškovi proizvodnje i nekonkurentnost kod najvećeg broja proizvoda.
No, članstvo u WTO-u te gotovo 30 sporazuma o slobodnoj trgovini, otvaraju vrata domaćim proizvođačima hrane, uz uvjet da su oni konkurentni. Najznačajniji je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU koji pruža slobodan carinski pristup za gotovo sve domaće poljoprivredne proizvode najvećem jedinstvenom tržištu u ovom dijelu svijeta. Hrvatska ima povoljne prirodne resurse za razvitak poljoprivrede, odnosno proizvodnju zdrave hrane i njih svakako treba iskoristiti.

• Kakva su iskustva drugih zemalja u tranziciji glede približavanja EU?
- Zajedničko je obilježje svih ovih zemalja da su bile suočene s posebnim teškoćama u poljoprivrednom sektoru, u kojem je potrebno poduzeti bolne reforme. Na nedavno održanom Forumu ministara poljoprivrede na Brijunima, predočena su različita iskustva. No, sve su zemlje izrazile nezadovoljstvo prijedlogom Europske komisije koji se odnosi na visinu ponuđenih poticaja, a bile su i jedinstvene u zahtjevima za povećanjem proizvodnih kvota u odnosu na ponuđene.
Na Forumu je ukazano na pogreške koje su učinjene u Poljskoj kad se radi o približavanju Uniji. Mađarska je, primjerice, odustala od prodaje zemljišta strancima itd.

• Hoće li se ovoga proljeća zasijati sve planirane površine u sustavu poticaja?
- Do sada je posijano 20 posto od planiranih 375.500 hektara za proljetnu sjetvu. No, sa stabilizacijom vremena, odnosno sa porastom temperature, krenut će i sjetva naše najvažnije žitarice - kukuruza, koja je i najzastupljenija u proljetnoj sjetvi i uljarica.
Sve druge proljetne žitarice već su posijane. To se odnosi na sjeme jarog ječma, jare zobi, raži i dr. Sjetva šećerne repe je pri kraju i od planiranih 25.000 hektara zasijano je 21.215 ha u sustavu poticaja. Držim da će od planiranih površina u sustavu poticaja biti isplaćeno, odnosno posijano, 99 posto.

• Zašto je kasnila isplata poticaja za proljetnu sjetvu?
- Istina je da je isplata jednim dijelom kasnila, ali ona nije utjecala na realizaciju plana za proljetnu sjetvu. Od ukupno predviđenih 247 milijuna kuna do 10. travnja je isplaćeno 230 milijuna kuna ili 93 posto. Korisnici novčanih poticaja imali su dovoljno vremena nabaviti repromaterijal jer, kako je poznato, tek je započela sjetva najvažnijih kultura. Do kašnjenja je došlo iz razloga što dio županija nije na vrijeme Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva dostavio zahtjeve za isplatu poticaja.
Primjerice, Sisačko-moslavačka i Brodsko-posavska županija to su učinile tek koncem ožujak. No, moram reći da su zahtjevi u Ministarstvu promptno obrađivani i isplaćivani.
Privatizacija milijun hektara nije naš najveći problem

• Kako će država privatizirati više od milijun hektara poljoprivrednog zemljišta?
- To nije, iako ga neke interesne skupine nastoje staviti u prvi plan, najveći problem hrvatske poljoprivrede. Sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jedinice lokalne samouprave (općine i gradovi) dužne su do 25. travnja donijeti program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države za svoja područja. Ministarstvu je program gospodarenja poljoprivrednim zemljištem dostavilo ukupno 14 jedinica lokalne samouprave, a ovih dana potpisana je i prva suglasnost Ministarstva za davanje državnog zemljišta u zakup, prodaju, koncesiju i povrat. No, devet programa je vraćeno na doradu, dok su dva programa u postupku obrade, a dvije općine su nas obavijestile da nemaju državnog zemljišta.

• U kojim slučajevima se može očekivati veto Ministarstva na raspolaganje državnim zemljištem?
- Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva ne može dati suglasnost na program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, ako program nije u skladu sa Strategijom gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države te s Mjerilima i uvjetima za provedbu privatizacije poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. Isto vrijedi i ako nije postignuta suglasnost u omjerima za sve oblike raspolaganja zemljištem kako bi se zadovoljili interesi tvrtki i obiteljskih gospodarstava. To znači da će obiteljska gospodarstva, koja su nositelji poljoprivredne proizvodnje, imati prednost prilikom prodaje i davanja u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, a tvrtke (kombinati) prilikom davanja zemljišta u koncesiju.

• Hoće li Hrvatska ostati zemlja »GMO free«?
- Strateško opredjeljenje Hrvatske je proizvodnja ispravne hrane visoke kakvoće, kao i ekološki prihvatljivih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Zbog globalizacije međunarodne trgovine i potrebe uključivanja naše zemlje u europske i međunarodne integracije, vrlo je teško oduprijeti se uvozu hrane, pa tako i one proizvedene pomoću moderne biotehnologije. To je osjetljivo područje potrebno zakonski regulirati, a valja opremiti i odgovarajuće laboratorije za detekciju genetički modificiranih organizama.
Četiri ministarstva su predložila donošenje zakona o privremenoj zabrani uvoza, stavljanja u promet odnosno proizvodnju GMO i proizvoda.

Marinko Petković