U resoru ministra pravosuđa Ivana Šimonovića nikad nije mirno jer pravosudne teme sustižu jedna drugu. Slučaj Žužić, antikoruptivne mjere i gužva u Remetincu neka su od pitanja kojima je ministar zauzet proteklih dana, a nema naznaka da će u tom ministarstvu skoro zavladati zatišje.

• Jeste li zadovoljni napretkom borbe protiv korupcije i kako biste sadašnju situaciju usporedili s onom otprije godinu dana?
- Ima razloga za optimizam, ali još ne i za zadovoljstvo. Kad usporedimo broj osuda za korupciju i organizirani kriminal, 2008. godine imali smo 206 osuđenih, a 2009. godine 491. No, te presude nisu uključivale korupciju na najvišoj razini. Sada su otvoreni i neki takvi postupci, ali treba čekati hoće li se završiti pravomoćnim presudama.

• Što podrazumijevate pod tom najvišom razinom?
- Zar ne vidite kakve se sve istrage pokreću? Mislim da one jasno pokazuju da danas u Hrvatskoj više nitko nije iznad prava. Naravno, do pravomoćne presude vrijedi pretpostavka nevinosti.

• Kako komentirate tvrdnje da su posljednja velika uhićenja zapravo promidžbeni potezi, a da ćemo tek morati pričekati prave poteze u borbi protiv korupcije?
- Niti govora. Ne puca se u unaprijed zadane mete, niti je njihov izbor politički motiviran. Naprosto, ne samo da se svugdje gdje postoje elementi ide u pokretanje kaznenih postupaka, nego se i aktivno traži i provjerava sve što je sumnjivo. Uskočka vertikala koja obuhvaća specijalizirane dijelove policije, Državnog odvjetništva i sudstva postala je učinkovita. Utjecaj pravosuđa je da osigura instrumente: učinkovite zakone i organizaciju, ali nema ovlasti za postupanje u pojedinačnim slučajevima. To je stvar policije i Državnog odvjetništva, koje je po Ustavu neovisno, te sudstva.
 

• Imate podršku u suzbijanju kriminala za uskočke slučajeve. Na koji način se to odražava u vašem radu i što se promijenilo?
- Definitivno se promijenilo dosta toga, još više za policiju i Državno odvjetništvo nego za Ministarstvo pravosuđa. Osobito mnogo učinilo se u pogledu korupcije na visokoj razini, i to u smislu otkrivanja i kažnjavanja, ali i u smislu prevencije, odnosno smanjenja korupcijskih rizika. Ipak, glavna prekretnica je nastupila u praktičnim učincima: danas korupcije u Hrvatskoj ima bitno manje nego prije godinu dana. Društvena atmosfera je takva da se korupcija ne tolerira, lakše se prijavljuje i učinkovitije procesuira. Naravno da i politička volja ima veliku ulogu u tome da se stvori takva društvena klima. Premijerka Jadranka Kosor i osobno se zalaže za to da se korupcija percipira kao jedan od ključnih društvenih i gospodarskih problema te da se učini sve potrebno da se spriječi ili kazni.

• Je li dovoljno jak zakonodavni okvir za suzbijanje korupcije?
- Apsolutno. Razvili smo doista dobre instrumente za suzbijanje tog društvenog zla. Istaknuo bih mogućnost da se osuđenima za korupciju i organizirani kriminal plijeni cjelokupna imovina ako ne mogu dokazati njeno zakonito podrijetlo. Tu je i novi Zakon o kaznenom postupku koji daje veće mogućnosti aktivnog progona Državnom odvjetništvu. Ono gdje očekujem daljnji iskorak je bolja regulacija zapljene, odnosno upravljanja zaplijenjenom imovinom. Nadam se da će zaplijenjene imovine biti sve više.

• Kako će se to preciznije riješiti?
- U sklopu Zakona o zapljeni i upravljanju oduzetom imovinom koji očekujem da će biti donijet tijekom ove godine.

• Oduzimanje imovine moguće je otprije godinu dana, ali zasad imamo samo jednu takvu nepravomoćnu presudu. Kakva su vaša očekivanja, hoćemo li uskoro vidjeti više?
- Sasvim sigurno. Jasno je da do pravomoćnih presuda o zapljeni treba čekati neko vrijeme jer se mora raditi o kaznenom djelu iz nadležnosti Uskoka, počinjenom nakon 1. siječnja 2009. godine. Naravno da se ta djela procesuiraju postupno i da to traje određeno vrijeme. No, mogu reći da se provode postupci za takva djela te da će, ako uslijede i neke pravomoćne presude, i državni proračun biti podebljan.

• Je li nešto konkretizirano oko upravljanja oduzetom imovinom?
- Tu ima različitih komparativnih rješenja koja smo proučili. Vjerujem da će Vlada na kraju izabrati rješenja koja jamče učinkovitost, a da pri tome previše ne koštaju.

• Nećemo kaskati i za Srbijom, gdje je imovina već oduzeta i gdje se novac uplaćuje u državni proračun?
- Kod njih postoji ustrojstvena jedinica koja upravlja oduzetom imovinom u sklopu ministarstva pravosuđa. Vjerojatno nećemo uspostaviti takav model. Trenutno se reformira Ured za upravljanje državnom imovinom i čini mi se da je vjerojatnije da će se Vlada odlučiti da se u sklopu tog ureda specijalizira dio koji će se baviti upravljanjem oduzetom imovinom.

• Postoji nezadovoljstvo stanjem u pravosuđu. Nedavno smo imali slučaj u kojem je Državno sudbeno vijeće oslobodilo sutkinju Vesnu Žužić, što je u javnosti jako loše primljeno. Vi ste tu povukli jak potez kad ste prije odluke DSV-a smijenili predsjednicu velikogoričkog suda Irenu Kvaternik. Kako sada gledate na to?
- Riječ o ozbiljnom problemu. Naime, jedna od ključnih tekovina reforme pravosuđa je jačanje neovisnosti sudstva od utjecaja politike. No, autonomija podrazumijeva i preuzimanje odgovornosti. U tom smislu je ova odluka DSV-a zabrinjavajuća. Spomenuo bih i da je ne samo na razini vladajuće koalicije, nego i opozicije, dogovorena promjena Ustava u pogledu načina izbora i sastava DSV-a. Za to je potrebno promijeniti Ustav, a nakon toga i zakon o DSV-u. Potom treba DSV ustrojiti prema novim pravilima, što će definirati Ustavni zakon o provođenju ustavnih promjena. Smatram da ne bi trebalo čekati s izborom DSV-a prema novim kriterijima, jer bi se time osnažio njegov legitimitet i potencijalno vratilo povjerenje u to, za autonomiju sudstva ključno tijelo.

• Uskoro ćete u Sarajevu potpisati sporazum o izvršenju odluka u kaznenim stvarima s predstavnicima bosanskohercegovačkog ministarstva pravosuđa. Što očekujete od tog potpisivanja?
- Očekujem kraj sramotne prakse da se bijeg preko granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine koristi za izbjegavanje služenja kazne. Taj dodatak sporazumu omogućit će da oni koji su pravomoćno osuđeni u jednoj, budu obvezni odslužiti dosuđenu kaznu u drugoj državi. Neka pitanja trebat će dodatno dogovoriti s kolegom Barišom Čolakom prigodom potpisivanja 10. veljače u Sarajevu. Bilo bi humano da oni na koje se sporazum odnosi, a osuđeni su primjerice u Hrvatskoj, sami mogu odlučiti žele li kaznu služiti u BiH ili Hrvatskoj. Biraju gdje, ali u zatvor moraju.

• Je li potpisivanje sporazuma s BiH uvertira u europski uhidbeni nalog koji će se uvesti ustavnim promjenama?
- Sporazum s BiH se odnosi na izvršavanje pravomoćnih presuda, dok se europski uhidbeni nalog primjenjuje na izručenja drugim državama da bi se u njima proveo cjelokupni kazneni postupak. Pretpostavka našeg članstva u Europskoj uniji je uzajamnost izručenja sa svim članicama. No, kad već u tom smislu mijenjamo Ustav, zalažem se za to da se otvori mogućnost uzajamnog izručivanja ne samo s članicama Unije, nego i s drugim državama ako su s njima zaključeni odgovarajući sporazumi. S tim se slažu i vladajuća koalicija i oporba.

• Međudržavni sporazumi bili bi osobito važni za zemlje u regiji?
- O tome sam već razgovarao s kolegama ministrima. Najlakše će o tome biti postignut sporazum sa Srbijom, jer ona nema ustavnih smetnji za izručenje svojih državljana. Zato sam s kolegicom Snežanom Malović postigao dogovor da, čim otklonimo ustavne prepreke, sa Srbijom zaključimo sporazum o uzajamnom izručivanju za kaznena djela korupcije i organiziranog kriminala. Razgovarao sam i s ministrima Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Postoji dobra volja za zaključenje sličnih sporazuma, ali i interne pravne prepreke za njihovo zaključivanje, pa treba pričekati da se one otklone. Sa Srbijom očekujem potpisivanje sporazuma prije ljeta, a s ostalim državama u regiji čim to bude moguće.

• Neće li biti neravnopravnosti među osumnjičenicima na način da će oni koji se terete za uskočka kaznena djela biti tretirani bolje nego oni terećeni za »klasični« kriminal?
- Probacija je sustav koji treba čvrsto držati na oku kako bi svi bili dovedeni u ravnopravan položaj, da neki ne bi bili privilegirani i uživali blagodati sustava probacije, a drugi neopravdano morali izdržavati klasične zatvorske kazne. Otvaranje mogućnosti nadzirane slobode je sigurno i potencijalni korupcijski rizik, no ako smo ga svjesni, možemo ga i izbjeći. Ono što je ključno jest da je sustav probacije istodobno i humaniji i jeftiniji, te smanjuje vjerojatnost ponovnog počinjenja kaznenih djela. Naravno, ako uspostavimo dobar i učinkovit probacijski sustav, a čvrsto vjerujem da hoćemo. Kroz probacijske urede pružat će se i pomoć i podrška žrtvama i svjedocima, te tamo gdje je to moguće poticati mirenje između žrtava i počinitelja.

• Što u ovom trenutku vidite kao prioritet u radu?
- Neki od prioriteta, poput borbe protiv korupcije i jačanja neovisnosti sudstva, dobro napreduju. Glavni izazov u ovom trenutku je skraćivanje trajanja sudskih postupaka i rješavanje zaostataka. I tu imamo nekih rezultata, ali ima još mnogo mjesta za napredak. Lani smo broj neriješenih predmeta smanjili za osam posto. Mnogo očekujem od akcijskih planova za Općinski građanski sud u Zagrebu te u Splitu, jer je upravo na njima većina zaostataka. Te programe uskoro ćemo zajedno predstaviti predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin i ja, a onda i pažljivo kontrolirati njihovo provođenje. Napokon, veliki izazov je i da Ministarstvo pravosuđa prilagodimo uspješnom funkcioniranju u uvjetima punopravnog članstva u Europskoj uniji. U tijeku je preustroj ministarstva čija bi prva faza trebala biti provedena već u ožujku. U odlučivanju o preustroju sudjelovali su strani stručnjaci, ali i svi djelatnici ministarstva.
Druga faza preustroja uslijedit će nakon zaključenja ugovora o pristupanju Uniji, dakle krajem ove godine. Revidiramo i strategiju informatizacije pravosuđa kako bi se bolje povezali različiti projekti. Pri tome je novost uvođenje savjeta korisnika, gdje će sami suci, odnosno državni odvjetnici, dobiti veći utjecaj na pravac i tijek informatizacije pravosuđa. Ograničena novčana sredstva treba najbolje iskoristiti. Pored toga, za dobru strategiju lakše je dobiti i stranu pomoć.

Biljana Bašić