Može li Hrvatska, poput ostalih zemalja svijeta izboriti svoju mučnu bitku s problemom narkomanije? Mogu li uopće bilo kakve mjere, pa čak i preventivne, barem ublažiti taj problem u Hrvatskoj? Odgovore na ova pitanja pokušali smo saznati razgovarajući s dr. Antom Barbirom, predstojnikom nedavno osnovanog Vladina Ureda za suzbijanje zloporabe opojnih droga. Još donedavno Ante Barbir je bio pomoćnik ministra zdravstva, a s tog je mjesta došao na ovu vruću i nimalo lagodnu poziciju.

• Kako ste se uopće odlučili stolicu pomoćnika ministra zamijeniti ovim mjestom?
– Vlada RH je donijela odluku da ja kao pomoćnik ministra preuzmem u listopadu 2000. i mjesto predstojnika Vladine Komisije za suzbijanje zloporabe opojnih droga koju sam vodio do formiranja Ureda, a prema preporuci Ministarstva zdravstva. Osobno sam insistirao da obavljam jedan posao. Jer, ne može se paralelno raditi i posao pomoćnika ministra, koji uključuje niz aktivnosti, a i biti nacionalni koordinator za suzbijanje zloporabe opojnih droga. U dogovoru s ministrom odlučio sam preuzeti taj Vladin Ured, jer iskustva od godinu i pol su mi dala poticaj da stanem na sklisko tlo i pokušam uspostaviti jedan sustav koji bi konačno imao, nadam se, rezultata.

• U kakvom ste stanju zatekli taj Ured?
– Zatečeno stanje je jednim dijelom vidljivo i iz izvješća za 2000. g. koje je podnešeno Hrvatskom saboru. Obzirom na nejasnoće podataka, vođenja evidencije ovisnika u centrima, do niza drugih aktivnosti, zatečeno stanje govori da definitivno nije bilo nikakve koordinacije, ni ustroja ni na jednoj razini.
 

• Na čelu tog Ureda godinama je bio dr. Slavko Sakoman?
– Da. Raniji se rad uglavnom svodio na rad kroz zdravstveni sustav, isključivo bolnički. Ali, zacrtani program iz Strategije definitivno se nije provodio, već su se više na inicijativu nekih ministarstava, ali i ministara pokretani neki postupci. Rekao sam i u Saboru da komisija u kojoj sjede ljudi iz određenih ministarstava ne može imati učinkovitost, ako to nije podignuto na najvišu razinu.
O radu i aktivnostima prethodnog predsjednika Komisije ne mogu ja donositi ocjene, ali sigurno je da odluka Vlade nije bila spontana, već je bila utemeljena.

• Dr. Sakoman je godinama simbolom liječnika koji se bavi problemom narkomanije. No, imate li spoznaje zašto je on smijenjen s tog mjesta? U javnosti su se tada odmah pojavile svakojake špekulacije...
– O tome zbog čega je smijenjen i zašto sam ja postavljen odlučila je Vlada RH. Detalje smjene zna Vlada, ali sigurno je, da smjena nije politička. Jer, Vlada želi operativno provoditi svoje programe kroz ministarstva i traži koordinaciju ministarstava koja će biti usklađena. Zato je sada i osnovan ovaj Ured. Treba dati mjesto struci i u ovom sustavu ima mjesta za svakoga. Rekao sam još u tadašnjem Županijskom domu Hrvatskog sabora da struku apsolutno vodi dr. Sakoman. Svi programi koje je vodio u Vinogradskoj bolnici također su ostali, ni jedan nije prekinut. Nažalost, i nakon toga prof. Sakoman stalno medijski tuče po meni!

• U nekoliko javnih istupa dr. Sakoman je pokazao da nije zadovoljan time što je razriješen, a Vi ste došli na njegovo mjesto, ocjenjujući Vas nekompetentnim za taj posao. Govorilo se da ste na to mjesto došli zato što ste iz HSLS-a... Zašto je prof. Sakoman protiv Vas?
– Ne znam zašto je protiv mene, i ja bih to volio znati. Njegov nastup i njegove aktivnosti kao stručnjaka uopće nisu dotaknute i ništa mu nije oduzeto i njegova stručnost nije upitna. Sada, formiranjem Ureda i viđenjem stanja na terenu, vidjeli smo da nije bilo kontrole rada na terenu. Rekao sam mu da konačno treba osnovati zajednički Centar za suzbijanje zloporabe opojnih droga. Također, na jednom sam sastanku liječnika, pred svjedocima, kazao Sakomanu da će dobiti mjesto predsjednika stručnog vijeća Zavoda za prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti. Rekao sam mu i da u Uredu i stručnom savjetu ima svoje mjesto i da će dobiti Centar u Vinogradskoj bolnici, a ja ću to tražiti od ravnatelja bolnice. To su svi čuli. I zato mi nije jasno zašto mu smetam?

• Što Vam on najviše zamjera?
– Kad sjedimo zajedno i kad je sa psihijatrima, onda šuti. Čim izađe van, govori protiv mene i traži ljude koji će ga podupirati u tvrdnji da ja nisam stručan. Moja struka, napominjem, nije psihijatrija i ja ne kanim tražiti ništa u psihijatriji što je vezano za pojam droga. Ali, moj temeljni cilj je napraviti sve što je moguće da proradi državni zavod za prevenciju bolesti ovisnosti sa mrežom županijskih centara kao i da na državnoj razini postoji transparentni rad i zavoda i svih centara, a da su unutar svega stručni i ekspeditivni ljudi koji će raditi s ovisnicima na cijelom terenu. Mene se proziva, a istovremeno nitko ne vodi računa da su ranije i nevladine udruge koje su se željele baviti ovim problemom, ali i terapijske zajednice bile potpuno zapostavljene. Primjerice, bivša sestra Bernardica je samo svojom zaslugom uspjela formirati centar koji se skrbi za narkomane, i za to je samo ona zaslužna i nitko drugi. Druge terapijske zajednice su se formirale isključivo zahvaljujući roditeljima ovisnika ili nekim drugim ljudima. Ali, takva vrsta skrbi prema ovisnicima potpuno se zanemarila. Treba imati jasno organizirani sustav od Zavoda za prevenciju bolesti ovisnosti i liječenja ovisnika u bolnicama do uspostave specijaliziranih centara koji će voditi računa o ovisniku kroz zdravstveni sustav. Moramo imati razvijeni i terapijski sustav, odnosno, skrb ovisnika kroz terapijske zajednice i komune. A one su raštrkane, negdje samostalne na terenu i nemaju nikakvu financijsku podlogu. Cijeli taj sustav treba uspostaviti.

• Koliko politika utječe na rješavanje problema narkomanije?
– Taj problem treba podići na najvišu razinu, a u njegovom rješavanju važnu ulogu trebala bi imati posebna koordinacija ministara, koju bi vodio potpredsjednik ili sam predsjednik Vlade. Onda bi to značilo da Vlada želi maksimalno rješavati ovaj problem.

• Znači da bi Vašem Uredu zapravo trebale biti potpuno odriješene ruke i nelimitirana financijska sredstva?
– Vlada ima svoj proračun i novac namijenjen za određene potrebe i toliko se može potrošiti. Mogu reći da se s postojećim sredstvima, ako ne i s manjim, ali uz bolju organizaciju može provesti puno više.

• Koliko je narkomana u Hrvatskoj?
– U Centrima je registrirano oko 5000 ovisnika, ali tu brojku treba pomnožiti s najmanje tri prema uputama WHO-a. Još uvijek se ne zna točan broj jer većina ovisnika nije nigdje registrirana. Nema ni jedne studije u Hrvatskoj koja točno utvrđuje koliki je broj ovisnika. U podacima za 2000. g. nailazili smo na slučajeve da su pojedini centri pisali i po dva različita izvješća za heroinske ovisnike! Provedena je inspekcija i utvrđen niz nepravilnosti u vođenju centara, kao i njihovom financiranju. Županije izdvajaju svoja sredstva, Vlada svoja, a nikad se ta sredstva nisu objedinila, i nije se radio godišnji plan tako da su se sredstva trošila prema planu Centara. Poseban je problem što nije stvorena mreža liječnika i psihijatara koji bi znali provoditi programe. Ne može dvoje-troje ljudi provoditi nacionalnu strategiju borbe protiv zloporabe droge, već to mora raditi čitav tim stručnih osoba.
Glavna zadaća Zavoda je da utvrdi činjenično stanje u postojećim centrima, broj djelatnika, plan i program te potrebe prema specifičnosti svakog područja. Treba uskladiti evidenciju ovisnika iz svih Centara, vidjeti koliko je ovisnika prema ispunjenim Pompidu listićima i to uskladiti s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo kako bi se napravio konačni registar ovisnika. Prvi puta smo dobili i podatak koliko je ljudi u terapijskim zajednicama.

• Koja je najraširenija droga u Hrvatskoj?
– Ne želim ulaziti u struku, ali prema mojim spoznajama mladi najviše eksperimentiraju s marihuanom i tzv. rekreacijskim drogama poput ectasyja, dok je heroin trajni problem i jedna je najopasnijih droga.

• Koje je najefikasnije rješenje problema narkomanije?
– Svatko treba raditi svoj posao i za njega odgovarati. Doći će vrijeme kad će se morati odgovarati za ono što nije godinama učinjeno, kao i za propušteno u struci i organizaciji.
Propusta više ne smije biti i treba uspostaviti sustav s nizom stručnjaka koji će se baviti rješavanjem ovog problema. Znate, roditelje ne interesira kako će Vlada to riješiti i tko će biti na čelu ovoga ili onoga, već ako mu se taj problem dogodi, kome se obratiti za pomoć i na koji način izaći iz svijeta ovisnosti i na koji način spasiti svoje dijete i obitelj od sigurne propasti.
Andrea Latinović