I dok iz redova vlasti stižu najave o početku revizije pretvorbe i privatizacije, oporbeni HDZ u čije je vrijeme sve i počelo, optužuje vlast za prodavanje floskula i predizbornu kampanju. Vladimir Šeks decidirano tvrdi da ova vlast neće ni zagristi u taj problem svjesna da ga - riješiti ne može.

• Vaša stranka žestoko se opire reviziji pretvorbe i privatizacije, tvrdi uz ostalo da današnja vlast revizijskom hajkom pokušava naći pokriće za privatizaciju Ine, Janafa, HEP-a, Croatia osiguranja? Imate li eksplicitne dokaze za to?
- To je samo dio istine koju je u raspravi iznio kolega Dario Vukić u ime Kluba zastupnika HDZ-a. Jedan od motivacijskih razloga Vlade da krene u reviziju je da kroz posebnu interpretaciju izvješća o reviziji pretvorbe i privatizacije nađe alibi za svoju politiku temeljite rasprodaje nacionalnog dobra. 1998. godine »šestorka« je, kao jedan od svojih temeljnih načela iznijela da traži zabranu rasprodaje javnih poduzeća strancima. U razdoblju od 3. siječnja 2000. godine uspjeli su većinom ili rasprodati, ili otvoriti put rasprodaji velikih nacionalnih sustava, Ine, HEP-a, Janafa, Poštanske banke, Croatia osiguranja. Taj posao još nije izvršen ali je taj veliki potez isplaniran i odvijat će se postupnim etapama. I zacijelo jedan od razloga zašto je Vlada dala takvu intonaciju Izvješću državne revizije je da stvori kontra psihološki efekt i odvrati pozornost javnosti od svih poteza koji upućuju jednoj specifičnoj vrsti privatizacije kojom se omogućuje inozemnom kapitalu preuzimanje kontrolnog paketa cjelokupnog nacionalnog bogatstva.
 

• Što mislite u čemu je razlika između privatizacije iz vremena vladavine HDZ-a i ove koju, kako kažete, u etapama priprema sadašnja vlast.
- Razlika se ogleda u tome što je jedna od temeljnih načela privatizacije rađene u HDZ-ovo doba bilo to da poglavito domaći kapital ovlada svim nacionalnim bogatstvom i resursima. A sada je riječ o tome, što je daleko opasnije, da strani transnacionalni kapital ovlada svim ključnim potencijalima hrvatskog gospodarstva. Zoran primjer je privatizacija banaka. U svim tranzicijskim zemljama, nigdje osim u Hrvatskoj, nije došlo do eksproprijacije cjelokupnog bankarsko financijskog kapitala. Kreditna politika inozemnog transnacionalnog, multinacionalnog kapitala vidljiva je posebno u tome što se ne odobravaju kreditne linije i krediti za razvijanje gospodarske aktivnosti malog i srednjeg poduzetništva, obrtništva, seoskih obiteljskih gospodarstava, stimuliranje otvaranja proizvodnih linija, nego u stimuliranje kredita koji služe za kupnju automobila, inozemne tehničke robe. Na taj se način štednja hrvatskih građana i depoziti hrvatskih tvrtki koriste za stimuliranje uvoza inozemnih proizvoda.

• Vi dakle tvrdite da je za vladavine HDZ-a smišljen dobar model privatizacije jer se stimulirao domaći kapital. No, ne možete poreći da su, kako je to simbolički točno rekao Zlatko Kramarić, neki u Vaše u vrijeme dobili metak a neki imetak?
- Hrvatska demokratska zajednica, od predsjednika Republike na dalje, u svojim je izjavama brojnim poslanicama Hrvatskom saboru i hrvatskoj naciji neprekidno ukazivala na negativan refleks u postupku privatizacije. Jer je privatizacija obavljena na taj način da su potencijalni vlasnici preuzimali vlasništvo i upravljanje propulzivne dijelove hrvatskog gospodarstva i tvrtki, i to tako što su u sprezi s financijsko bankarskim krugovima dobivali ili vlasništvo ili udjele u poduzećima ili tvrtkama koje su se privatizirale tako što su u zalog za ono što nazivamo pežorativno managerskim kreditima, davale ono što će kupiti. A ne treba zaboraviti da su po saveznom tzv. Markovićevom zakonu, dok je Hrvatska bila u sklopu SFRJ, vrlo iskusni i pronicljivi direktori propulzivnih tvrtki elegantno iskoristili priliku da procjene najprofitabilnija poduzeća kojih su postali vlasnici ili većinski dioničari. Radili su to u sprezi sa šefovima banaka a uprave su u svim bankama do 1991. bile su složene tako da su stvarni i formalni dioničari bila različita poduzeća čiji su direktori istodobno bili i upravama banaka. Pa su putem svojih predstavnika elegantno iskoristili priliku da postanu većinski vlasnici najprofitabilnijih poduzeća jer su od tih banaka dobili velike kredite a u zalog dali imovinu koju su kasnije na brzinu kupili.

• A vi to i dalje smatrate dobrom modelom?
- Teorijsko stajalište nema dobrih i loših modela. Ključni efekti ogledaju se u tome je li neka tvrtka zadržala razinu zaposlenosti, ostvarivanja dobiti i razvoja ili su novi vlasnici i dio managementa isisavali kapital. A takvih je niz slučajeva. Kad su novi vlasnici počeli samostalno raspolagati kapitalom, i kupovati dionice malih dioničara država nije mogla imati kontrolu i nadzor, to je proces na koji je vlast vrlo malo mogla utjecati.

• Hoćete reći da je HDZ-ova vlast izgubila kontrolu nad privatizacijom?
- O tome poglavito i govorim. Kontrolni zaštitni i nadzorni mehanizmi politike u to vrijeme nisu bili djelotvorni, oni nisu uspjeli predvidjeti, blokirati i zaustaviti negativni aspekt privatizacije koji se ogleda u tome da se isisavao i prebacivao kapital iz jedne u drugu tvrtku a za posljedicu je to imalo tečajeve i velika otpuštanja. Država nije imala djelotvorni učinkoviti način za praćenje i promptnu reakciju na socijalnu dimenziju privatizacije.

• Ali to nikako ne može biti alibi za privatizacijske greške u doba vlasti vaše stranke?
- Da, to nije alibi. Ali zašto nije? Izabrani model bio je pionirski put privatizacije u Hrvatskoj. S različitim negativnim oblicima privatizacije suočile su se sve tranzicijske zemlje, jer promjena vlasničkog sustava u zemljama realnog socijalizma, s državnog vlasništva u različite oblike dioničarskog privatnog vlasništva, a u Hrvatskoj s amorfnog društvenog vlasništva na druge vlasničke oblike i teorijski empirijski bio je put s puno nepoznanica .

• Da ste ostali na vlasti, kako bi se nosili s revizijom? Djelotvornije, tvrdite od aktualne vlasti?
- Mi smo i 99. godine zauzeli stajalište da je najveći politički interes HDZ-a skinuti nametnutu kolektivnu stigmu HDZ-a da je cijeli projekt pretvorbe i privatizacije obilježen kriminalom. I zbog toga smo tražili, ako dobijemo ponovno povjerenje da ćemo daleko djelotvornije politički djelovati kako bi državni represivni aparat utvrdio odgovorne nositelje svih oblika različitih kaznenih djela počinjenih u pretvorbi i privatizaciji.

• To sad tražite od ove vlasti ali tvrdite da se s tim nositi ne mogu? Zašto dosad nisu počeli reviziju, što mislite?
- Mislim da nedostaje iskrene i istinske političke volje. Jer, već na prvom zasjedanju novog Sabora 2000. godine Račan je najavio da će donijeti Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije. Uporno se čekalo dugo vremena, odbijen je prijedlog HDZ-a za cjelokupnu reviziju pretvorbe od prvog do zadnjeg poduzeća. Mislim da razlog izostanka motivacije da se efektivno uhvati u koštac s poništenjem pretvorbi privatizacije leži u spoznaji da je zbog različitih promjena vlasničkih odnosa, koji su nastali tijekom svih godina, reviziju i pravno i praktički nemoguće učiniti jer se time diraju prava trećih osoba koje nisu uopće odgovorne a koje su u različitim transakcijama stjecale i dionice i udjele u poduzećima. Tu su inozemni kapital i inozemne investicije. To je nerješiv problem kojeg ne smiju istinski zagristi.

• Drugim riječima mislite da ova vlast odugovlači s revizijom svjesna da nema izlaza ni rješenja?
- Točno, a ovo što sada rade je iskorišteno da se poluči politički efekt kako bi se globalno optužio cijeli projekt pretvorbe i privatizacije kao rezultat kriminalnog plana stvorenog u političkom vodstvu HDZ-a, u vrhu Hrvatske a ozakonjenog u Saboru.

• Vi mislite da ste im sad doskočili zahtjevom da se dostavi popis svih managerskih kredita? Cilj vam je pokazati da je puno takvih kredita otišlo predstavnicima sadašnje vlasti a ne HDZ-ovcima?
- To je jedan od ciljeva. Naime, najminimalniji postotak korisnika managerskih kredita koji su omogućili stjecanje vlasništva u velikom broju tvrtki i pretvorbi i privatizaciji je u bilo kakvoj vezi s HDZ-om. Bit će to vrlo teška borba za popis jer će Vlada i državna revizija nastojati to osujetiti, pozivajući se na bankovnu tajnu. Ali s time će istovremeno ponovno pokazati - kao i kad je Vlada odbila dostaviti imovinske kartice 200 najbogatijih obitelji - da je to samo bila promidžbena floskula koja se koristila do 2000. godine, da je to bio latinsko-američki model privatizacije koji je trebao na 200 obitelji iz HDZ-a ili bliskih HDZ-u distribuirati sav nacionalni kapital. Mislim da će i sada upotrijebiti sve moguće mehanizme da opstruiraju i blokiraju i ovaj zaključak Hrvatskog sabora kojim se traži popis managerskih kredita. Ali mi ćemo razrađenim pravnim i ustavnim instrumentarijem dokazati da takva opstrukcija nema uporište u zakonu.

Miroslava Rožanković