ZAGREB, 2. lipnja - O problemu revizije pretvorbe privatizacije, očekivanom izvješću HNB-a o nadzoru banaka i o prigovorima MMF-a na financijsku politiku Hrvatske za Vjesnik govori Jadranko Mijalić, predsjednik saborskog Odbora za financije i državni proračun.

• Saborska je sjednica završila usvajanjem prijedloga HDZ-a prema kojem bi se objavili korisnici menadžerskih kredita. Slažete li se s time?
- Protiv sam tog prijedloga jer će ga bilo tko u državi teško provesti. Takav zaključak nema uporište u zakonu, jer Zakon o bankama propisuje tko može i pod kojim uvjetima doći do poslovne tajne, u što ulaze i krediti. Bez pristanka komitenata to može učiniti sud ako se vodi postupak, porezna uprava u slučaju provjere podataka koji su joj potrebni i Ured za sprečavanje pranja novca u skladu sa zakonom koji regulira način ispitivanja tijeka novca, te devizni inspektorat. To može, radi nadzora, napraviti i HNB koji, kao i ostali, ne može dati podatke u javnost.
Čak i kada bi se to moglo napraviti, bilo bi krajnje upitno je li dobro takav popis javno obznaniti. Naime, na njemu bi se našli i brojni menadžeri koji su kvalitetno iskoristili novac, ali bi automatski bili izloženi kritici javnosti jer su na listi s nekima koji su se kompromitirali. Zato je bolje da se tijek novca i način njegova korištenja istražuje redovnim putem u trenutku kada Državno odvjetništvo od državne revizije dobije naznake kaznenog djela kod pojedinih pretvorbenih i privatizacijskih procesa.
 

• Mislite li da će država ikada uspjeti pronaći novac nestao pretvorbom i privatizacijom?
- Mislim da će ono što je nestalo biti vrlo teško otkriveno i vraćeno. Tim više što u vrijeme kad su se ti procesi zbivali nije bilo nekog instituta koji bi to u skladu sa zakonom i radio, kao što je to uz Poreznu upravu današnji Ured za sprječavanje pranja novca. No, taj ured nije dovoljno ekipiran i opremljen da bi mogao raditi i u budućnosti, a kamoli da bi radio nešto retroaktivno. Zato sam skeptičan da će se učiniti nešto u smislu povratka novca. Mislim da se moramo okrenuti budućnosti i da se, na žalost, uvijek moramo sjetiti one američke poslovice: »Za prvih milijun dolara me ne pitaj, a za sve ostalo imam papire«.

• Znači li to da je rasprava i u javnosti i u parlamentu o reviziji pretvorbe i privatizacije bila izlišna i da je izgubljeno vrijeme, jer se bavimo istraživanjem kriminala u prošlosti, a ne otkrivanjem onih koji sada rade kriminalne radnje?
- Rasprava dijelom nije bila izlišna, no kriminalci postoje i među fizičkim i među pravnim osobama, kao i među ljudima koji su radili ili rade u državnim institucijama. Naravno, sve to potpomaže dio političke elite i jasno je da je vlast već u vrijeme početka procesa pretvorbe i privatizacije - da je htjela - mogla početi istraživati i sankcionirati, ponajprije u državnim institucijama kao što su fondovi, koji su sudjelovali u privatizaciji. Pokrenuto je vrlo malo takvih postupaka, neki su obustavljeni, neki još nisu ni procesuirani, a neki su ušli u zastaru. Netko bi za to morao politički odgovarati.

• U Saboru bi se uskoro trebalo naći izvješće HNB-a s posebnim naglaskom na nadzor poslovnih banaka, što je vezano uz slučaj Riječke banke. Imate li kakvih spoznaja o tome?
- Službenih spoznaja još nemam, no u Saboru iščekujemo izvješće HNB-a s posebnim osvrtom, kao što to proizlazi iz zaključaka Odbora za financije, na rad sektora nadzora. Tim više što je u raspravi na Odboru pokrenuto i pitanje odgovornosti tog sektora jer u Riječkoj banci, kao što je poznato, nije na adekvatan način reagirano na događaje. Tu je riječ, što je teže vjerovati, ili o neznanju onih koji su rukovodili službom nadzora, ili o namjernom prikrivanju, za što bi netko od mjerodavnih morao snositi odgovornost. Sabor neće tolerirati međusobnu solidarnost guvernera i viceguvernera HNB-a jer netko nije dobro radio. U ovom se slučaju radi o viceguverneru Čedi Maletiću, koji je praktički odgovoran za sektor nadzora. Pošto guverner HNB-a nije reagirao na adekvatan način, očito je da se u HNB-u kreće linijom manjeg otpora.

• Guverner i viceguverner, kao i ostali vodeći ljudi HNB-a, prijetili su kolektivnom ostavkom kad je spomenuta njihova odgovornost u slučaju Riječke banke. Ako to ponove, kako bi Sabor trebao reagirati?
- Sabor može smijeniti guvernera samo u slučajevima koje propisuje zakon. To je, među ostalim, grubo narušavanje zacrtane politike stabilnosti cijena, a sve ostalo, odnosno kadrovske promjene unutar HNB-a, su u ovlastima guvernera i Savjeta HNB-a. No, mušketirska solidarnost kojom se štiti netko unutar Savjeta HNB-a, zato jer nije dobro radio svoj posao, sigurno ne vodi efikasnijem i boljem radu narodne banke, pogotovo ne sektora kontrole i nadzora poslovnih banaka, što je prema viđenju mnogih problematičan sektor u HNB-u. Stoga još od guvernera očekujemo efikasne korake.

• HNB se protivi i ulasku štedno-kreditnih zadruga u sustav platnog prometa.
- Glavni je problem što HNB pritišće predlagača, tj. Ministarstvo financija. Od početka se tvrdilo da se štedno-kreditne zadruge, kao i male financijske institucije s hrvatskim kapitalom, a ponajprije se misli na obrtničke štedno-kreditne zadruge, moraju tehnički opremiti da bi zadovoljile sve zakonske uvjete za obavljanje platnog prometa, te da se uključe u sve sustave kako bi platni promet morao kontrolirati HNB. Platni je promet neutralna transakcija i da bi je se obavljalo, ne treba zadovoljiti sve uvjete koje zadovoljavaju banke. Također, njihova bi cijena bila prihvatljivija od one u bankama. To je jedna vrsta diskriminacije obrtnika i malih poduzetnika koja će negativno utjecati i na širenje institucija s privatnim hrvatskim kapitalom u odnosu na dominantne velike banke koje podržava strani kapital.

• U petak je u Saboru održan sastanak s predstavnicima MMF-a, koji su stavili prigovor na osnivanje dva izvanproračunska fonda.
- U vrijeme kad smo donosili zakon i financijske planove za ovu godinu bio sam jedan od protivnika osnivanja tih dvaju fondova, bez obzira što tada nisam razgovarao ni s kim iz MMF-a i što se, kao i mnogi građani Hrvatske, ne slažem s nekim njihovim stavovima. Mislim da su, kada govorimo o izvanproračunskim fondovima, u dobrom dijelu u pravu i to zato što oni koštaju i smanjuju transparentnost. I, u krajnjoj liniji, nije trebalo osnovati dva fonda nego eventualno jedan, koji bi se zvao fond za zapošljavanje i regionalni razvoj. No, fondovi ne funkcioniraju jer nedostaje redovit priljev novca i kvalitetni programi koje bi trebalo financirati, kao i institucije koje bi procijenile ekonomsku opravdanost tih programa.
Istaknuo bih još veći problem: Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste koje se financiraju iz trošarina, što je proračunski prihod. Treba pronaći bolji način da se uspostavi kontrola Sabora nad njima. Takva poduzeća troše mnogo novca i uvijek postoji opasnost da postanu financijski centri moći.

Dada Zečić