Mato Arlović, predsjednik saborskog Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav, za Vjesnik govori o nacrtu prijedloga novonastalim odnosima u koaliciji i novom izbornom zakonu, koji će se, kako kaže, do ljetne stanke naći na zastupničkim klupama.

• Kako komentirate novonastale odnose u koaliciji nakon što su odbačene Vladine izmjene Zakona o otocima?
– Ovo sad je mnogo ozbiljnije nego što je bila kriza prije nekoliko mjeseci. U Saboru je stvorena tiha koalicija naših partnera s HDZ-om. Nedopustivo je da zastupnici koalicije podilaze biračima ugrožavajući proračun. Naši partneri morali bi biti svjesni da su potrebni i nepopularni potezi da bi država funkcionirala. Složili smo se da moramo imati državu u kojoj će se trošiti koliko je zarađeno, a ovakvim neodgovornim potezima čini se potpuno suprotno.

• Što bi po Vašem mišljenju trebalo učiniti?
– Ako naši partneri žele tako nastaviti, neka formalno koaliraju s HDZ-om i zatraže raspravu o povjerenju Vladi. Ako se u Saboru zaključi da ova Vlada ne valja, onda idemo na izbore. SDP neće više prikrivati slabosti koalicijskih partnera.

• Najavili ste da će SDP zatražiti rebalans proračuna.
– Da, jer ne želimo da se prije izbora, bilo redovnih ili prijevremenih, dogodi da se mora donijeti odluka o privremenom financiranju. Proračun mora biti čist i ako dođe bilo koja nova vlast, mora naći čistu situaciju u državnoj blagajni.
 

• Kojim ćemo sustavom birati na slijedećim izborima i u koliko izbornih jedinica?
– Nemoguće je isključiti utjecaj stranaka i oko izbora kandidata i oko stvaranja političkih programa. No, svi građani nisu članovi političkih stranaka, ili nisu članovi stranaka koje uđu u parlament. Treba razmotriti kako da građani mogu više utjecati na kvalitetu i raspored onih koji će ih predstavljati.
U tom pogledu mene ne brine koncept ako se govori o proporcionalnom sustavu, ili ako govorimo o mješovitom sustavu u onom dijelu koji je dio proporcionalnog, treba biti i otvorenih lista. Time se otvaraju dvije stvari; stranke slažu kandidate, ali građani mogu odlučiti o konačnom redoslijedu izabranih kandidata. Građani time mogu korigirati eventualne stranačke pogreške. Što se tiče izbornih jedinica, mislim da ih je sasvim dovoljno pet, plus jedna za manjine. Tada bi se išlo na otvorene liste i na proporcionalni sustav, makar mi nije niti strana varijanta da se u jednom dijelu ide na tzv. većinski, odnosno da se napravi mješoviti izborni sustav. Kada bih ja prihvaćao zakon, ne bi imao ništa protiv te varijante, iako mislim da je ona moguća nakon što se u Hrvatskoj okrupni politička scena.

• Jedno od najvažnijih pitanja u izbornom zakonu je način na koji će glasati dijaspora i hoće li uopće moći glasati. Kako će to biti regulirano?
– Treba precizno reći da veliki dio dijaspore ne može glasati, jer nema hrvatsko državljanstvo. Dosadašnji model prema kojem je dijaspora s pravom glasa glasala u posebnoj izbornoj jedinici, sveo ih je na razinu nacionalne manjine, što nije u redu. Kada govorimo o posebnoj listi i posebnoj izbornoj jedinici za dijasporu, nikada nisam rekao da hrvatski državljani koji imaju dvojno državljanstvo, a borave izvan Republike Hrvatske, ne bi trebali glasati. Mislim da trebaju imati i pasivno i aktivno biračko pravo, ali se ne smiju razlikovati od drugih državljana u ovoj zemlji. Ukoliko su prijavljeni u Hrvatskoj, a što se određuje Zakonom o prebivalištu i boravištu, moći će se kandidirati na bilo kojoj stranačkoj listi, kao i svi ostali državljani. Isto tako će moći složiti svoju nezavisnu listu, ali za nju će moći glasati svi građani ove zemlje u izbornim jedinicama gdje se te liste pojavljuju, odnosno gdje državljani s dvojnim državljanstvom imaju prebivalište.

• Što se time mijenja?
– Predstavnici dijaspore, odnosno onog užeg dijela koje ima dvojno državljanstvo, su do sada birani s posebne liste u posebnoj izbornoj jedinici. Kome su oni ikada odgovarali? Nikome. Oni trebaju odgovarati državljanima koji žive u Hrvatskoj, a ne kao do sada da su provodili politiku stranke s čije su liste izabrani, od čega Hrvatska kao građanska zajednica nije imala nikakve koristi, kao niti dijaspora. To mogu i ilustrirati: u dva mandata od kako se na ovaj način biraju zastupnici dijaspore u Sabor, nikada se nije dogodilo da netko iz dijaspore postavi pitanje, gdje je novac koje je dijaspora poslala Hrvatskoj za pomoć u ratu i za borbu za samostalnost. Tek se sad otvaraju rasprave i to nakon što su građani koji su sami u tome sudjelovali zahtijevali istragu. Prema tome, ako se to pitanje nije moglo postaviti, koju je korist imala dijaspora s ovakvim svojim predstavnicima u parlamentu? Ne kažem da bivša vlast možda nije imala neke koristi od njih kao stranka, no birači zapravo nisu.

• Političko je pitanje i broj manjinskih zastupnika u Saboru. Čuju se razni prijedlozi kako ga riješiti.
– Broj zastupnika manjina u Saboru prije svega je pitanje Ustavnog zakona o pravima manjina, no to se pitanje također razrađuje i u izbornom zakonu. Ono što bih preferirao jest da u Hrvatskoj imamo sustav biranja predstavnika nacionalnih manjina po tzv. građanskom nacionalnom modelu. To podrazumijeva da zapravo svi predstavnici manjina mogu glasati za sve liste i za sve kandidate, ali i obratno - svi građani mogu glasati i za predstavnike manjina. To ne znači da predstavnici manjina trebaju dobiti glas više u odnosu na druge građane, već imati jednak broj glasova kao i svi drugi. Tada se, s obzirom da Ustav jamči neka prava manjinama, treba ustanoviti tzv. korektivni element u kojem se treba propisati da, ako s lista stranaka i nezavisnih lista ne bude izabran odgovarajući broj predstavnika nacionalnih manjina, koji bi otprilike trebao proporcionalno odgovarati broju predstavnika svih državljana Republike Hrvatske u parlamentu, primjerice dvije trećine ili tri četvrtine, ovisno koja će se kvalificirana većina uzeti, tada bi se morali raspisati dopunski izbori. U tim dopunskim izborima izabrao bi se preostali dio manjinskih zastupnika. Time bi se dobio i građanski i politički legitimitet svakog zastupnika, jer predstavnici nacionalnih manjina ne predstavljaju samo manjine, već i neku političku opciju, kao što je to sada slučaj. U tom pogledu oni posredno dobivaju dvostruki glas, jer djeluju i kao stranački ljudi u parlamentu, ali i kao zastupnici manjine.

• No čulo se i drugačijih prijedloga, kao na primjer primjena tzv. pozitivne diskriminacije.
– Ovo što predlaže SDP, je opcija za 21. stoljeće, ali svjesni smo da to još nije realno, zbog toga ćemo ići na drugu opciju, koju ne zagovaraju svi. Ne radi toga što to neće prihvatiti neki ljudi u opoziciji, jer za takav ustavni zakon treba dvotrećinska većina, nego se radi o tome da na interesnoj razini takav prijedlog neće prihvatiti niti predstavnici manjina. Radi se o tzv. pozitivnoj diskriminaciji. Ako bi se to prihvatilo, a to je SDP-u suvremenije od onog što smo do sada imali, onda ukoliko manjinski birači imaju dva glasa, tj. biraju i predstavnika manjina i stranačku osobu, onda predstavnika manjina treba biti manje u parlamentu nego što je sad. Jer ti predstavnici trebaju predstavljati sve manjine, a oni drugi, izabrani sa stranačkih lista drugim glasom, trebaju također predstavljati i manjine, ali i stranku. To neće proći jer bi bilo manje manjinskih zastupnika.

• Treća bi opcija ipak bila da manjine imaju 10 ili 11 zastupnika?
– To je ideja koja je najviše prisutna u javnosti. Ako se dogovori postignu, ona je pragmatična i realna, jer ako ima 120 zastupnika u Saboru i prema preliminarnom popisu stanovništva oni odgovaraju nacionalnoj strukturi, onda se unutar manjinskih zastupnika mora postaviti određeni okvir. Najveća nacionalna manjina, srpska, imala bi tri zastupnika, a također smatramo da neke manjine, nastale raspadom bivše države, kao što su slovenska i bošnjačka, trebaju imati odgovarajući status i trebaju imati svog zastupnika. Kao i Romi, Talijani, Mađari, itd. Kada se to zbroji, bilo bi 11 zastupnika. Predstavnici manjina su uglavnom za to rješenje, jer jedan dio članova manjina može izabrati te zastupnike, a drugi dio može glasati po stranačkim listama i to je prikrivena pozitivna diskriminacija. Negativna je strana toga što se građanin na biračkom mjestu mora nacionalno opredijeliti. Ono što bi SDP želio postići da se u Ustavnom zakonu o manjinama nađe neko rješenje koje zagovara prvu opciju, ali dok se ne steknu uvjeti, mogu se primijeniti i druge opcije, ovisno o dogovoru manjinskih predstavnika, Vlade, koalicije i stručnjaka u sklopu rješavanja pitanja manjina. Ako prođe treća varijanta, onda treba biti i posebna izborna jedinica za manjine.

• Koliko će zastupnika imati Sabor ukoliko budu usvojena vaša izborna pravila?
– Smatram da je Hrvatskom saboru dovoljan broj od 120 zastupnika. Mislim da taj broj zastupnika može sasvim dostatno prezentirati stanovništvo Hrvatske i velika masa ne mora biti uvijek operativna i efikasna, ali stranke moraju voditi računa o kvaliteti predloženih kandidata. Broju od 120 treba pribrojiti predstavnike manjina, a ako prođe onaj broj od 10 do 11 manjinaca, u Saboru bi broj zastupnika bio 130 ili 131. No, ukoliko prođe opcija o manjinama koju zagovara SDP, onda bi se broj zastupnika povećao s obzirom na proporcionalni sustav, a mogao bi biti 8 i 11 zastupnika, samo što bi bili drugačije birani.

• HSLS je predložio mogućnost glasanja putem Interneta, što je svakako novost. Što mislite o tome?
– Internet je zanimljiva opcija. Mnoge ju zemlje prihvaćaju kako bi motivirale građane da glasaju na jednostavan način, ne odlazeći od kuće. No, kod nas se još uvijek može postaviti pitanje kontrole. Treba se samo prisjetiti izbora za predsjednika SAD-a i svega što se događalo. Internet glasanje će biti realno i potrebno, i za desetak godina će biti sigurno dobro riješeno, no trebat će se prije toga zakonom zaštititi takav način glasanja.

• Godinama je tema vezana za izbore bila i njihova građanska kontrola.
– Utjecaj javnosti na kontrolu izbora mora biti pojačan - od utjecaja na kontrolu kampanje, glasanja itd. Važno je da se udruge građana koje se time bave mogu konkretno uključiti. Također, važno je, ali još nije zrela situacija, da se razmišlja da državna izborna komisija bude profesionalna.

• Hoćemo li na budućim izborima glasati po istom izbornom zakonu?
– Ne, jer ma koliko mi to htjeli ili ne, uvijek će politička većina o izbornom zakonu razmišljati na način što joj on donosi ili ne donosi. Trebalo bi se postići da dođemo do takvog izbornog sustava, koji bi sadržavao toliki stupanj pravednosti za sve sudionike u izborima, da ga nema razloga mijenjati, no to je teško očekivati u situaciji kada imamo puno stranaka koje se bore za vlast, ali i pokreta i udruga koji najavljuju da će izaći na izbore, što znači da politički djeluju. Zato mislim da bi recimo, bilo poštenije da se udruge, kao što je npr. Udruga za treću Hrvatsku, registriraju kao stranke, da se vidi što nude, a ne da se govori da će ići na treću Hrvatsku. Koju treću Hrvatsku? Bez političkih stranaka ako bi samo udruge bile na izborima? To smo imali. Zvalo se socijalističko samoupravljanje koje su nosile udruge građana, naravno samo s drugačijim ideološkim predznakom.
Dada Zečić