Pola godine prije isteka roka za povrat privatne imovine vlasnicima (rok je 31. prosinca ove godine), pitamo Lovru Pejkovića, pomoćnika ministra javnih radova, obnove i graditeljstva i čelnog čovjeka Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice je li to moguće ispoštivati? Je li povrat imovine Srbima danas politički ili tehnički problem?

– Za međunarodnu zajednicu to je i dalje političko pitanje, a za nas, Vladu i ostale koji sudjelujemo u rješavanju problema to je tehničko-financijsko pitanje. Konkretno to znači da sada točno znamo koliko je imovine zauzeto, definirano je kad je treba vratiti, zna se tko je unutra smješten i kakve su naše obveze - stvarnim vlasnicima imovinu vratiti, a onima koji su unutra osigurati alternativni smještaj. Gdje se mi sada nalazimo? Imamo oko 3900 neriješenih zahtjeva za povrat imovine. Privremenim korisnicima moramo osigurati zamjenski smještaj, ali kao trajno rješenje i zato nam treba još 600 milijuna kuna. Nastojat ćemo da se rok ispoštuje, da se svima, pa i onima koji nisu podnijeli zahtjev za povrat, imovina vrati do kraja godine. Možda će za neke fizički povrat imovine formalno-pravno potrajati i do polovine slijedeće godine, i to za slučajeve gdje privremeni korisnici trebaju iseliti iz kuće čiji vlasnici nisu podnijeli zahtjev za povrat. Njihovo iseljavanje neće ugroziti vlasništvo jer vlasnik nije ni tražio imovinu, no naša je obveza da mu ju vratimo bez obzira na zahtjev.
 

• Kažete da je 3900 zahtjeva za povratom imovine, no kakva je struktura privremenih stanara? Kamo ih preseliti?
- U tom broju zahtjeva jest i više od tisuću osoba koje traže povrat, ali istodobno nude imovinu na prodaju državi. Sa svim tim vlasnicima APN razgovara kroz APN i da imamo novaca na raspolaganju u kratkom bi vremenu mogli otkupiti tih tisuću objekata pa bi nam za povrat ostalo 2900 objekata. No, u tih 3900 objekata je 500 obitelji kojima će se tijekom ljeta završiti obnova, 650 obitelji kojima su već didijeljene su u oštećene m obiteljske kuće što ih je otkupio APN ljudi su trenutno u procesu obnove tih objekata pa će tuđu imovinu napustiti čim obnovu završe. Imamo puno obitelji koje su korisnici tuđe imovine, a sami su kupili kuću ili građevinsko zemljište i donacijom građevinskog materijala grade ili obnavljaju vlastite kuće. Imamo osigurano 1600 građevinskih parcela i u tijeku je proces parcelizacije i izrade lokalnih prostornih planova. Očekujemo iseljenje onih kojima je obnova završena, a u tuđim su kućama. Poslali smo naloge za iseljenje i opomene pred tužbu no teško mi je sad špekulirati o brojkama. Činjenica je da se ljudi dnevno iseljavaju iz privatne, ali i iz državne imovine tako da ćemo kroz dva-tri mjeseca imati nekoliko stotina praznih stambenih jedinica u državnom vlasništvu. Očito je, dakle, da imamo razrađen model kako riješiti povrat 3900 kuća privatnim vlasnicima i sad je samo pitanje kako to izfinancirati.

• Jesu li krenuli pregovori o tome? Dogovori o kreditima?
- Jesu, postoji načelni dogovor s Razvojnom bankom Vijeća Europe za kredit nešto veći od 40 milijuna eura plus jednako toliko hrvatskog udjela. Naime, model je takav da 50 posto sredstava daje Razvojna banka Vijeća Europe, a s 50 posto sudjeluje naš proračun. To je ukupno 80 milijuna eura, krediti su povoljni, s velikim počekom i dugim rokovima otplate, niskom kamatom. Sad smo u fazi tehničkog završetka prethodnog kredita od 30 plus 30 milijuna eura - 30 daje Razvojna banka Vijeća Europe, a 30 hrvatski proračun. Čim to završi možemo zatražiti ovih 40 milijuna eura koje sam spomenuo, a to će se riješiti najkasnije početkom ljeta, možda već i ovih dana. I tih 600 milijuna kuna bit će dostatno za rješavanje spomenutih zahtjeva za povrat imovine i za preseljenje svih privremenih korisnika u alternativni ali trajni smještaj.

• Inzistira li međunarodna zajednica i dalje na tome da se imovina vrati vlasnicima prije nego li se pronađe zamjenski smještaj za ljude koji su u tuđim kućama?
- Da, međunarodna zajednica inzistira na tome da vlasnik dobije prioritet nad privremenim korisnikom. Dakle, vratiti imovinu pod svaku cijenu, dok mi smatramo da pritom nitko ne može završiti na ulici bez da mu se osigura trajni a ne privremeni smještaj. Ponekad međutim trajno rješenje nije moguće uskladiti sa željama vlasnika, premještanjem privremenih korisnika, vremenskim uvjetima, trajanjem građevinske sezone, pa mislimo da mora biti fleksibilnosti i sa strane vlasnika koji trebaju pričekati mjesec-dva da izađe privremeni korisnik koji završava obnovu svoje kuće, i obratno.

• Je li zaustavljen izbjeglički val iz BiH?
- Zasad jest, a ono što želimo da se te obitelji rješavaju prvenstveno unutar BiH i učinit ćemo sve da u tome pomognemo. No, u susjednoj državi alternativni smještaj je vrlo restriktivno riješen, pravo na njega nemaju oni čija je imovina neuseljiva, srušena i uništena i nikom ništa, a kad bi mi u Hrvatskoj primijenili takav model digla bi se velika galama.

• Koliko danas uopće ima Hrvata iz BiH koji ovdje žele ostati?
- U Hrvatskoj se lokalno već integriralo oko 120.000 bosansko-hercegovačkih Hrvata. Oni ovdje više nisu izbjeglice, a mi i one koji koriste tuđu imovinu smatramo lokalno integriranim jer oni će u Hrvatskoj ostati bilo u državnoj imovini ili u svojim kućama. Dakle, oni nisu izbjeglice već hrvatski državljani kao i ostali. Sigurno ćemo preciznije podatke o tome dobiti i nakon što se detaljnije obradi popis stanovništva, ali valja napomenuti da je u Hrvatsku doselilo i najmanje 30.000 Hrvata iz SR Jugoslavije, Srijema, Banata i Bačke. Oni su masovno razmijenili imovinu sa Srbima iz Hrvatske, a većina njih nikad i nije bila registrirana kao izbjeglice u RH.
Miroslava Rožanković