Pijete li kavu?
- Prosječno dvadesetak tijekom cijelog dana. No, sada sam malo smanjio i kombiniram kavu i kamilicu.

Čini se da je Državni inspektorat u proteklih nekoliko tjedana imao pune ruke posla ?
- Nakon napravljene revizije Državnog inspektorata (čime su sve državne inspekcije uključene u centralno tijelo Državnog inspektorata) dosadašnji su prioriteti postali izraženi. Provedena je revizija propisa, jer, iako su neki od njih učinjeni sa najboljom namjerom, nemaju životnu snagu. Što se tiče sadašnjih akcija u koordinaciji sa MUP-om, ne radi se o hajci na nekog, nego novoj činjenici da se poslom koji je dosada obavljalo nekoliko ljudi, sada bavi njih šest stotina. Razumljivo, rezultati postaju vidljivi i impozantni. U ovom trenutku, u središtu našeg zanimanja su rad i poslovno vrijeme, a cilj je da se zakon provede. Ne želimo osujetiti ničije pravo na zabavu i izlaske, dok god se poštuju propisi. Najsvježiji podaci govore kako je više od 50 posto zaposlenih u kafićima koje smo posjetili bilo zaposleno na crno. Naime, ovdje se često radi i o neznanju. Ljudi su zalutali, zaslijepljeni mogućnostima lake zarade i pod imperativom »imanja« zaboravljaju na osnovne parametre ponašanja. Znate, upravljanje sa autom od 300 konjskih snaga pitanje je iskustva i kontinuiteta, gotovo da zahtijeva dozvolu za nošenje oružja.

Mijenja li se time i posao državnog inspektora. Nerijetko ste govorili o tome kako su vam često svezane ruke, kako ne možete ići do kraja?
- Posao inspektora više ne funkcionira na modelu »inspektora Vinka«, u vlastitom kraju, okruženog prijateljima, susjedima i rođacima. Sada se djeluje na razini države, a revizijom je prevladana dosadašnja usitnjenost i pripadnost različitim dijelovima Uprave. Uz izuzetno poštovanje ministarstva, postoje i inspekcije koje prate njihov rad. Iako smo Porges i ja dobri prijatelji, moj posao je da stalno sa strane zvocam.

Zbog čega u javnosti dominira pogrešna slika o radu inspektora ?
- Ne postoji dovoljna edukacija, transparentnost, a niti informiranost o radu takvih službi u inozemstvu. U našoj svijesti još ne postoji od - do. Veš mašinu ne možete kupiti u 3 sata ujutro. Tako ni kafići ne mogu raditi duže nego za što imaju dozvole. Kada oko devet navečer padne intenzitet gradske buke, ljudi čuju zvukove koje dotad nisu čuli i oni ih počinju smetati. Tada počinju i prijave, a onda tu dolaze čudni ljudi poput Jordanića.

U javnosti se može čuti kako će takve akcije trajati do kraja godine ?
- Ne samo do kraja godine. Stalno. Tešemo probleme dok se ne riješe. A pratnja policije nije izmišljotina nego ustaljena praksa u svijetu. Sustav će samo po sebi profunkcionirati, bombastični naslovi su nepotrebni. Često u šali kažem, doći će dan kada će se čovjek doći sam prijaviti.

Razumljiv je otpor javnosti prema racijama i zatvaranju kafića. Kako to komentirate ?
- Bilo bi farizejstvo da ne priznamo da se »mora« izlaziti. No, u tom kontekstu predlažemo strogo kontrolirana i određena mjesta u Tkalčićevoj, Podsljemenskoj zoni, Jarunu....Ako treba, tamo se može raditi i 24 sata. No, tamo gdje ima više stanara nego posjetioca (npr. Super Andrija u Sigetu) ne možemo tolerirati galamu dugo u noć. Istovremeno, i meni nije po volji kada sam na piću, da izađem ranije nego što mi se ostaje. No, radi se o tom dualizmu kojeg je teško preskočiti. Sa dvocjevke moramo prijeći na jednocijevnu pušku.

Državni inspektorat jedna je od instanci koja ima najviše upliva na problem zaštite potrošača. Koliko brzo možete reagirati na slučajeve poput »dioksina«, »kravljeg ludila« i sl ?
- Niti jedna služba ovog profila nije do sada imala veću aferu. Tome je tako jer reagiramo na prve naznake o mogućim nekvalitetnim robama. Umreženi smo u veće baze podataka, pratimo Internet....

Ostaje li vam što slobodnog vremena?
- Ovo je preozbiljan posao u kojem ne možete oko tri sata zatvoriti ladicu i otići doma. Radimo puno, a i nakon toga se moramo upustiti u iščitavanje mase dokumenata koje ne možete odraditi u regularnom dijelu dana. No, predsjednik sam Auto i karting Saveza Hrvatske i u tom dijelu »odrađujem« svoje slobodno vrijeme. (Vedran Horvat)