ZAGREB, 14. srpnja – «Vlade u državama Europske unije prihvate 99,9 posto, dakle gotovo sve prijedloge koje dogovore socijalni partneri u gospodarsko-socijalnim vijećima. Većina GSV-ova su bipartitni, pregovaraju samo poslodavci i sindikati, bez predstavnika vlade, a najčešće pokušavaju doći do punog konsenzusa da bi zajednički dogovor predložili vladi i parlamentu, »kaže u intervjuu Vjesniku Vitomir Begović, predstojnik Vladina Ureda za socijalno partnerstvo, koji se prošlog tjedna vratio s trodnevnog seminara u Bruxellesu, organiziranog za članove hrvatskog GSV-a.
Na »poduci« o socijalnom dijalogu bili su čelnici pet sindikalnih središnjica, Hrvatske udruge poslodavaca, a iz Vlade u ostavci ministri Davorko Vidović i Mato Crkvenac. Seminar je organizirala i financirala Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), uz potporu američke tvrtke za konzalting MSI i američke agencije World Learning. Članovi GSV-a upoznali su se s radom Europskog gospodarsko-socijalnog odbora (»europskog GSV-a«), koje će uskoro posjetiti Hrvatsku, zatim flamanskog i nacionalnog belgijskog GSV-a, te Nacionalnog vijeća za rad. Bili su gosti i Europske zaklade za unapređenje životnih i radnih uvjeta, koja odnedavno prati trendove i u zemljama kandidatima za pristup EU. Iako Hrvatska još nije u tom krugu, ministar Vidović je predložio da se u istraživanja uključi i naša država.
Begović, čiji je Ured inicirao odlazak na seminar, oduševljen je razinom kulture socijalnog dijaloga u zemljama EU-a, što mi tek učimo. Strpljenje i volja socijalnih partnera da se postigne konsenzus plod je pedesetogodišnje tradicije socijalnog dijaloga. Gdje je socijalni dijalog u Hrvatskoj gledano iz europske perspektive?
 

– U Hrvatskoj su stvorene takve normativne i institucionalne podloge kao da se socijalni dijalog vodi 50 godina. No, malo što i funkcionira, jer je kultura socijalnog dijaloga na niskoj razini, a nemamo ni razvijene odnose između poslodavaca i sindikata. Svaka strana gura svoje interese i nema odstupanja da bi se došlo do konsenzusa. Kod nas su dva ograničavajuća faktora. Prvo, nemamo tradiciju socijalnog dijaloga, a druga je kočnica aktualno okruženje u kojemu partneri djeluju. Mi smo u fazi reformi kad se zakoni donose turbo-tempom. Belgijanci neke zakone nisu mijenjali od 1948., a kod se mijenjaju svaki tjedan.

• Sad se mijenja i Vlada. Je li uz njen pad palo i socijalno partnerstvo?
– Nije. Vlada pada, ali ne i institucije, kao i svuda, primjerice u Italiji. Aktivnosti između socijalnih partnera su redovite. Prošli su tjedan razgovarali Vlada i sindikat carinika te javnih službi, a u ponedjeljak je sjednica GSV-a.

• Znači, GSV ostaje kakav je i bio. Hoće li dr. Goran Granić ostati predsjednik GSV-a?
– GSV apsolutno ostaje. Ne vidim zašto Granić ne bi ostao predsjednik.

• Hoće li nova vlada pregovarati o novom socijalnom paktu? Uostalom, sadašnji je na izdisaju, jer su iz njega istupili SSSH i URSH?
– Socijalni sporazum nije pao. Većina partnera je ostala u njemu, a pristupilo je još 15 drugih subjekata. Sporazum ide dalje, to nije sporno. Nova ga vlada nasljeđuje kao što nasljeđuje i zakone. Nova će vlada, kad preuzme dužnost, morati verificirati samo četiri aneksa uz sporazum i ne vidim razloga da to ne učini. Mislim da okosnica programa buduće vlade moraju biti aneksi, jer su usmjereni ka kvalitetnijem i učinkovitijem provođenju reformskih procesa. Sva četiri aneksa su dovršena, a u sporazumu o politici plaća predviđa se da plaće rastu jedan posto sporije od rasta realnog BDP-a.

• U našem GSV-u su i predstavnici Vlade. Je li to uobičajeno u zemljama EU-a?
– Od 15 država EU-a, 11 ih ima GSV-ove kao savjetodavna tijela bez prava veta na odluke vlade i parlamenta. GSV nemaju Švedska, Danska i Njemačka, a od onih 11 samo Finska i Portugal imaju tripartitni model GSV-a kao i mi, u kojemu uz poslodavce i sindikate sudjeluje i vlada, s tim da u Finskog jednog člana GSV-a imenuje kralj. U ostalih devet država – Španjolska, Austrija, Belgija, Francuska, Italija… – u GSV-u su samo poslodavci i sindikati. Za Hrvatsku je u ovom trenutku bolje rješenje da i vlada bude u GSV-u zbog bolje protočnosti dogovora, a i zato što je država još veliki poslodavac.

• Koja je uloga »krovnog« Europskog gospodarsko-socijalnog odbora?
– Europski gospodarsko-socijalni odbor je savjetodavno tijelo Europske komisije, Europskog parlamenta i Europskog vijeća, koji su obvezni konzultirati se s Odborom o prijedlozima zakona. Odbor ima 222 člana iz 15 država, a uz predstavnike sindikata i poslodavaca u njemu su i nevladine udruge – poljoprivrednika, potrošača, ekološke skupine... Cilj je Odbora uspostava civilnog građanskog dijaloga, a u Bruxellesu drže da je on most između institucija Europske unije i građana.
Odbor godišnje daje oko 150 mišljenja na projekte zakona, od toga 15 posto na vlastitu inicijativu, a većina se mišljenja usvoji. Za ministre je iznimno važno da znaju o čemu postoji suglasje predstavnika društva prije no što donesu neke odluke. Odbor nije političko nego stručno tijelo važno za postizanje kompromisa i konsenzusa između tih triju skupina kroz kulturu socijalnog dijaloga. To je, kako je rekao predstavnik poslodavaca, stroj za izradu konsenzusa između predstavnika triju grupacija, koji pokrivaju interese najvećeg dijela populacije.
Ljubinka Marković