ZAGREB, 15. srpnja - Dr. Ivicu Maštruka, savjetnika predsjednika Mesića za vjerska pitanja, sreli smo uoči odlaska na ljetni odmor. Kako su posljednji dani prošli u znaku nekoliko značajnih vjersko-političkih događaja, bio je to povod za razgovor.

• Kako ocjenjujete prošlotjedni komentar »Glasa Koncila« da izbacivanje HSLS-a iz Vlade znači ponovni zaokret vladajuće politike nalijevo i anacionalni trend?
- Mislim da je to pretpostavka pogrešne teze da suvremena hrvatska ljevica ne vodi računa o nacionalnim interesima. Jer, ove stranke koje su samoidentifikacijom stranke lijevog centra, dosad su pokazale da vode računa o nacionalnim interesima. Svođenje stranačke politike na neke prošle povijesne odnose je vrlo upitno. Mislim da su danas podjele u Hrvatskoj više političke i stranačke oko programa razvoja, načina i metoda ostvarivanja tih ciljeva, a ne oko nekih shema i prijepora koji su bili aktualni 1945. ili 1971. godine.

• Što bi onda trebala značiti ta »Koncilova« poruka, a s njome i diskvalifikacija SDP-a kao reformiranih komunista, upravo uoči formiranja nove vlade, a možda i prijevremenih izbora?
- Mene pozicija Glasa Koncila ne iznenađuje. To je konstanta i nije normalno očekivati da Glas Koncila podržava bilo kakvu socijal-demokratsku opciju. Ništa neuobičajeno, ništa novo. No mislim da danas u Hrvatskoj imena stranaka ne govore ništa o njihovom političkom ponašanju, pa čak ni o njihovim ideologijama ili temeljnim političkim opcijama. Mislim da Glas Koncila polazi od pogrešnog stava da stranke procjenjuje prema nazivima, a ne prema njihovom ponašanju u praksi.
 

• Napokon je donesen novi zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica. Kakav je pomak donio u odnosu na stari zakon?
- Nikakav poseban pomak, osim što je potvrdio i dao zakonski placet dosadašnjoj praksi. Prihvaćanjem tog zakona reguliran je pravni status vjerskih zajednica što dosad nije bio slučaj, mogućnost njihove registracije i na neki način ozakonjenje, ne samo za Katoličku crkvu nego i za sve ostale vjerske zajednice, onog što je već utvrđeno međunarodnim ugovorima Svete Stolice i Republike Hrvatske.

• Je li Zakon dovoljno uvažio prava malih vjerskih zajednica kao i novih religioznih pokreta, koji još nisu ukorijenjeni u našem tlu, i je li ostavio prostora za osnivanje i djelovanje budućih vjerskih zajednica?
- Mislim da u osnovi jest, jer je tim zakonom zapravo otvorena mogućnost brojčano manjim vjerskim zajednicama da reguliraju svoj status i odnose s državom. Ne bih rekao da je Zakon sam po sebi riješio probleme manjih vjerskih zajednica ili ostalih vjerskih zajednica osim Katoličke crkve, nego da je samo stvorio pravnu mogućnost da te vjerske zajednice reguliraju svoj status. Zato očekujem da će dvije tradicionalne vjerske zajednice, Srpska pravoslavna crkva i Islamska vjerska zajednica, vjerojatno biti prve koje će posebnim ugovorima regulirati svoj status. A to na neki način znači da će država tim ugovorima stvoriti nove obaveze, identične ili slične onima koje ima prema Katoličkoj crkvi.
Kad je pak riječ o ostalim vjerskim zajednicama, očekujem da će se otvoriti mogućnost za sklapanje 'kolektivnog ugovora'. Može se očekivati da više brojčano malih vjerskih zajednica protestantske denominacije sklope neku vrstu 'kolektivnog ugovora' s državom.
Što se tiče novih i netradicionalnih vjerskih zajednica, kao što su Vaišnavska vjerska zajednica ili budisti koji tek počinju djelovanje, s obzirom na ograničenja koja postoje u Zakonu, mislim da oni već dovoljno dugo djeluju i da su prešli pet godina prisustva na ovim prostorima. Isto tako, ima i vjerskih zajednica koje odbijaju novčanu pomoć države za djelovanje svojih vjerskih službenika, jer nije u skladu s njihovom doktrinom da bilo tko drugi osim vjernika plaća njihove službenike odnosno svećenike. Te će vjerske zajednice vjerojatno prihvatiti pomoć države za kulturne manifestacije ili djelovanje svojih školskih institucija, ali ne i za ostale potrebe.

• Čini li Vam se spornom odredba da vjerska zajednica prije evidentiranja mora najmanje pet godina djelovati kao udruga građana?
- Osobno mi je ta odredba sporna i ne bih nikad uveo bilo kakav oblik vremenskog ograničenja za registriranje, jer se može pojaviti neki novi religijski pokret i sl. Zato to uvođenje vremenskog ograničenja ne smatram nužnim, no sad je tako prihvaćeno i vjerujem da će se one vjerske zajednice koje budu htjele djelovati i organizirati se na području Hrvatske morati, nažalost, strpjeti pet godina na »probnoj vožnji« do pravovaljane registracije.

• U cjelini, je li Zakon dobar ili ima ozbiljnih nedostataka?
- Prvo, ja ne pripadam onima koji smatraju da je potreban ikakav zakon o vjerskim zajednicama, jer smatram da je područje religije i vjere pitanje osobne duhovnosti i intime koju je vrlo teško staviti u bilo kakve juridičke okvire, pa i kad je riječ o religijskim institucijama. Međutim, očito je iz sasvim pragmatičkih, političkih i pravnih razloga taj zakon trebalo donijeti, već i stoga što postoje međunarodni ugovori Hrvatske i Svete Stolice. I bilo bi zapravo neprilično da taj odnos ima regulirana samo Katolička crkva a ne i ostale vjerske zajednice, pa je ovim zakonom na neki način omogućeno da i vjernici ostalih religijskih usmjerenja dobiju pravnu osnovu i pravnu sigurnost za svoje djelovanje.

Gordan Pandža