ZAGREB, 17. srpnja - Najnoviji skandal, u kojem je potpredsjednica HSLS-a i predsjednica saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost u ostavci Đurđa Adlešić optužena da je u vrijeme HDZ-ove vlasti bila suradnica SIS-a, ponovno je dokazao spregu politike i obavještajnih struktura u državi. To je i povod za razgovor sa saborskim zastupnikom i potpredsjednikom IDS-a Damirom Kajinom, koji je uvijek otvoreno ukazivao na delikatan problem obavještajne zajednice i potrebe »generalnog pospremanja« njenih redova.
• Kako objašnjavate »aferu Adlešić« i tvrdnju da je bila tajna agentica SIS-a?
- Nemam spoznaja da je ta tvrdnja točna, ali je Đurđa Adlešić vjerojatno iskorištena samo kao puki objekt. Netko tko se predstavlja njenim prijateljem to je poznanstvo pretvarao u obavještajne bilješke. Ona je bila predmet obrade, kao i mnogi drugi političari, novinari i djelatnici nevladinih udruga. Kad to ne bi bilo tako, bio bih iskreno iznenađen, iako ne treba bježati od istine. Mnogi naši kolege iz politike radili su za hrvatske obavještajne službe, a neki i za jugoslavenske prije 1990. godine.
• Kome odgovaraju ti obračuni i afere, posebice kad je situacija u državi ovako nestabilna?
- Činjenica je da je politička situacija nestabilna i nedefinirana, izvršna vlast je u vakuumu, a prilike u HDZ-u podvojene, pa je moguće očekivati da će na površinu izlaziti čitav niz bilo podmetanja, bilo poluinformacija, bilo istinitih činjenica s ciljem da se kompromitiraju pojedinci ili rastaču pojedine parlamentarne opcije ili destabilizira izvršna vlast. Za ovakvo stanje u velikoj mjeri odgovornost snosi sadašnja garnitura na vlasti.
|
Nemam spoznaja da je Đurđa Adlešić bila tajna agentica - ona je vjerojatno iskorištena samo kao puki objekt. Netko tko se predstavlja njenim prijateljem to je poznanstvo pretvarao u obavještajne bilješke
Promjene u ovoj zemlji trebalo je početi od obavještajne zajednice, za što je vlast imala puni konsenzus, ali zato je trebala imati i hrabrosti
Obavještajni aparat nije bio kontroliran u većoj mjeri od 3. siječnja naovamo, ali to ne znači da je postupao protuzakonito kao do 3. siječnja, kad je to bio standard ponašanja obavještajne zajednice, kaže Damir Kajin
|
• Zašto nova vlast još prije dvije godine nije uspjela riješiti problem obavještajnih službi?
- Ne dirajući obavještajni ustroj, za koji smo svi znali kako je funkcionirao 10 godina, vlast je sama sebi ostavila kukavičje jaje koje se sad, nakon dvije trećine mandata, počelo aktivirati. A možda se to i svjesno učinilo, da pojedinci koji su bili iznimno dobro informirani o svima nama ne bi te spoznaje iskoristili za nečiju političku kompromitaciju.
• Što to konkretno znači?
- Promjene u ovoj zemlji trebalo je početi od obavještajne zajednice, za što je vlast imala puni konsenzus, ali zato je trebala imati i hrabrosti.
• Je li koalicija na početku mandata trebala provesti lustraciju, odnosno vrlo oštro »pročistiti« i obavještajne službe?
- Apsolutno! Pa znalo se da su obavještajne službe godinama zloporabljale svoje ovlasti. Svi smo i nakon 3. siječnja znali da su nadzirale i samog v. d. predsjednika Republike Vlatka Pavletića, da su nadzirale nekoliko bivših premijera, niz ministara i novinara.
To što su obavještajne službe radile više je nalikovalo postupcima neke vojne hunte nego strogo nadziranoj i kontroliranoj, delikatnoj službi od nacionalnog interesa. Sadašnja je vlast sve to znala, no poigrala se povjerenjem građana i ništa nije promijenila. Dapače, neki su pojedinci iz obavještajnih službi i nakon 3. siječnja na krajnje neshvatljiv način napredovali u službi, što je gotovo nalikovalo na njihovo unapređenje zbog onoga što su radili prošlih 10 godina!
• Kome doista odgovara ovakvo kaotično stanje u državi i izvlačenje novih obavještajnih afera?
- Pitanje je kontrolira li ova vlast obavještajnu zajednicu ili ta zajednica na neki način počinje kontrolirati dijelove vlasti, s mogućnošću ucjenjivanja!
• Zašto još nisu imenovani šefovi obavještajnih službi?
- S jedne strane zbog činjenice da te strukture imaju iznimnu moć koja se sastoji u tome da posjeduju informacije na temelju kojih je moguće utjecati na nečije ponašanje. A s druge strane, zbog nemogućnosti dogovora koja će stranka dati svog čovjeka na čelo tih institucija, što je automatski stavlja u položaj koji valja respektirati. U međuvremenu se dogodila i svađa unutar partnera novoga smjera i dogovor nije bio moguć, što najbolje potvrđuje i činjenica da je predsjednik Mesić potpisao imenovanja novih čelnika obavještajnih zajednica, ali to još nije učinio i premijer.
Možemo reći da čitav obavještajni aparat nije bio kontroliran u većoj mjeri od 3. siječnja naovamo, ali to ne znači da je taj aparat postupao protuzakonito kao do 3. siječnja, kad je to bio standard ponašanja obavještajne zajednice. Nakon promjene vlasti obavještajna se zajednica ipak nije usudila postupati mimo naloga pojedinih ministara, a to najbolje potvrđuje činjenica da na svjetlo dana danas izlaze njihove rabote koje su radili do 3. siječnja 2000.
Lustracija ne mora značiti revanšizam
• Kako riješiti taj zapetljani problem obavještajnih službi, o čemu se u Hrvatskoj mjesecima govori?
- Potrebna je parlamentarna istraga da se konačno vidi tko iz tog aparata podmeće informacije, tko skriva pojedine dokumente, a vlast mora objasniti tko je sve radio za te službe, koji su sve ljudi bili predmeti istrage. Treba provesti i »obavještajni« nadzor ljudi koji su vezani uz taj aparat, imenovati šefove obavještajnih službi, a svakako ne treba zaboraviti lustraciju. Doduše, ona bi nakon sadašnje dvije trećine mandata ove vlasti doista mogla nalikovati revanšizmu, ali ne ako se pojedincima dokažu postupci koje ne bi tolerirao ni jedan demokratski sustav.
|
Andrea Latinović
|
