Goranko Fižulić, član Kluba nezavisnih liberala, koji na jesen postaje stranka, bivši ministar gospodarstva i bivši član HSLS-a, za Nedjeljni Vjesnik govori o uzrocima razlaza u HSLS-u, o čuvanju fotelja i liberalnim strankama u Hrvatskoj, kao i o izgledima za uspjeh nove Vlade Ivice Račana.

• Na vijest da se Klub nezavisnih liberala transformira u stranku, Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a je kazao da ste svi vi produžena ruka SDP-a, koji će vas koristiti za obračune s preostalim strankama koalicije. Kako to komentirate?
- Ta je izjava ne samo neutemeljena, već je toliko besmislena koliko pokazuje razloge zbog kojih je do svega došlo. Budiša vjerojatno nije ni svjestan koliko je sam sebi naštetio takvim definiranjem razlaza koji je trenutačno na djelu u HSLS-u. Ja sam jedan od utemeljitelja stranke i ovo mi teško pada, kao i svima ostalima koji su se do nedavno deklarirali kao HSLS-ovci. Nakon svega što smo prošli i ugradili u HSLS, normalno je da je teško suočiti se s činjenicom da je zapravo sve što smo mi radili za budućnost HSLS-a, bilo uzalud. No, da ne zvučim patetično, takve su stvari česta pojava u liberalnim strankama u Europi, a osim toga, to nije prvi raskol HSLS-a. Međutim, svaki se, po mom mišljenju, događao po istoj razdjelnici: u HSLS-u postoji dio ljudi koji su tamo zbog Dražena Budiše i svega onog što je nekada značio ili sada znači u hrvatskoj politici. Dio ljudi je tamo zbog toga što je HSLS trebao biti liberalna stranka.
 

Ja sam od početka u stranci upravo iz navedenog razloga, jer sam jedan od utemeljitelja stranke, kada Budiše nije ni bilo, što znači da nisam mogao ni doći radi njega. Na toj liniji se stalno u HSLS-u događaju podjele. HSLS ne može biti autoritativna stranka, ne može biti stranka u kojoj bi se njegovao bilo kakav kult ličnosti koji uključuje i nepogrešivog vođu na vrhu piramide. Umijeće velikih političara, državnika, ali i managera jest da se pokušaju okružiti s ljudima koji su prema njima kritični i koji su sposobniji od njih bar u nekim segmentima. Ako se okružuju samo klimavcima koji im povlađuju i koji pod njihovim repom nalaze mogućnost za vlastita uhljebljenja, onda takvi ljudi, kao i cijeli projekt, završavaju loše. U takvim okolnostima treba gledati sve što se događalo u HSLS-u.
No, za nas je HSLS prošlost i očekujem da će cijeli niz ljudi iz te stranke otići na ovaj ili onaj način. U krajnjoj liniji, za Jozu Radoša je na prošlom Saboru glasala trećina delegata i na taj način, ako gledamo matematički, se kreću i postojeći odnosi. HSLS je skrenuo i otišao u vode u kojima mnogi ne žele više plivati. Poslužio bih se nečim što je bilo jako popularno u vrijeme pada Vlade - legitimitetom i legalitetom. Nitko nikada nije osporavao legalitet postojećeg vodstva HSLS-a, niti to nekome pada na pamet. No oni nemaju legitimitet biračkog tijela koje ih je izabralo i kojeg bi HSLS trebao predstavljati.

• Dražen Budiša naglašava da HSLS nije skrenuo nikamo i da je to i dalje stranka centra. Također se može čuti da je jedini motiv zbog kojeg je došlo do razlaza, čuvanje fotelja u Vladi.
- Pa ja ne čuvam svoju fotelju u Vladi, jer je nemam. Ta je optužba smiješna, a ako mogu sa sadašnje distance govoriti o mom iskustvu ministra, mogu kazati da je propust HSLS-a bio u tome što nije znao uzeti svoj komad vlasti ili nije znao adekvatno u njoj sudjelovati. Taj problem je nastao u početku, kada sam i sam sudjelovao u sukobima s nekim ministrima iz ostalih koalicijskih stranaka, što su prolazili i ostali HSLS-ovi ministri. No ni klub zastupnika, ni sam predsjednik stranke nisu shvaćali da je ta borba zapravo borba za uspješnost Vlade. Kada danas analiziram sve ono što se događalo, imam osjećaj da su nas koje su poslali u izvršnu vlast, unaprijed otpisali, da su unaprijed, a ne želim biti indiskretan, za to postoje osobna iskustva, cijelu vladu proglasili neuspjehom. Dio stranke je već tada, znači u ranoj fazi koalicijske vlasti pokazao da smo mi samim tim što smo srušili HDZ obavili sve što smo trebali, a da je sve nakon toga razdoblje koje treba što prije proći, dok HSLS treba postaviti na jedan drugi politički način. Neću pasti u zamku i njih optužiti da su oni produžena ruka HDZ-a, jer to na taj način nije točno, ali da objektivno rade i da su od početka radili da Vlada i koalicija bude neuspješna, da bi se stvorila nova politička kombinacija u kojoj bi SDP bio negdje u oporbi, to je sigurno.
Pozicija nas koji smo sudjelovali u izvršnoj vlasti i koji smo prezentirali stranku, čiji jedan dio nije želio uspjeh te iste vlade, bila je čudna. Mi smo znači svaki dan trebali biti u konfliktu sami sa sobom, a naša se uspješnost valjda mogla mjeriti samo javnim denunciranjem neuspjeha Vlade i izazivanjem javnih konflikata i protivljenja. Naravno da to sve nakon nekog vremena postaje opterećujuće za javnost, koalicijske partnere i da Vlada stvarno postaje neuspješna. Ali ta neuspješnost se onda odražava na sve stranke u Vladi, ne samo na najjaču. Ne govorim jesu li svi odnosi u koaliciji bili dobri, je li bilo podmetanja i prokazivanja ministara po tome tko je najneuspješniji, stvaranja rang-lista itd. Naravno da je toga bilo, ali je HSLS trebao sebe naći u tome i izboriti se za svoj komad vlasti, postaviti se čvrsto i jasno i kazati - ili će koalicijska vlast raditi na određeni način s našim dionicama koje imaju svoju vrijednost, ili mi odlazimo.

• Jeste li o tim problemima razgovarali s vodstvom stranke, jer su se i ranije mogle čuti optužbe da su HSLS-ovi dužnosnici zaboravili na stranku?
- Ja sam bio i potpredsjednik HSLS-a i po funkciji član Malog vijeća. Održan je cijeli niz sastanaka na kojima su ti problemi raspravljani. No, rješenje koje je trebalo biti potaknuto od samog predsjednika stranke, je izostalo. U prvo vrijeme kada je Budiša izgubio predsjedničke izbore, bio je u šoku, što je i ljudski shvatljivo. No dio stranke je javno govorio da je za njegov neuspjeh kriv SDP, koji nije pozvao i animirao svoje birače da glasaju za njega. Što je po meni, notorna neistina i besmislica. Znači, sama ta klica iznimno loših odnosa između SDP-a i HSLS-a pojavila se u prvim tjednima nove Vlade i ona se produbljivala i nastavljala dalje. Ali loši odnosi nisu bili temeljeni na političkim razlikama, na našem zahtijevanju provođenja liberalne politike. Mi se s koalicijskim partnerom nismo razilazili na različitom promišljanju rješavanja nekih problema, već na nečemu što ni ja kao potpredsjednik stranke nisam mogao razumjeti - na kadrovskim rješenjima i svađama, koje su više bile svađe na placu, nego što su bile svađe koje su mogle biti objašnjene javnosti ili političkim analitičarima. Tu je HSLS izgubio svoju prepoznatljivost i vjerodostojnost, bio je doživljen kao remetilački faktor koalicije, a jasno je da je bio u najtežem položaju, jer je druga po snazi koalicijska stranka uvijek ta na koju je, s jedne strane, vrlo lako adresirati sve neuspjehe, a s druge joj je teško priskrbiti pozitivne bodove. Stoga nije uopće upitno je li HSLS u protekle dvije godine izgubio na svojoj liberalnoj orijentaciji i svom liberalnom programu. Naravno da je tako, jer ničim nije dokazao da se za takva uvjerenja bori.

• Hrvatska ima od četvrtka četiri liberalne stranke. Ima li uopće prostora za toliko liberalnih opcija?
- Jasno da nema. Na raskolničkom saboru 1997. rekao sam da Hrvatska ne treba dvije liberalne stranke, a pitanje je treba li joj i jedna. I neke druge stranke, koje se formalno ne zovu liberalne, pokušavaju propovijedati liberalne ideje i kretati se u urbanom, građanskom prostoru. Osnovna karakteristika tog prostora jest da je on najviše apstinentski. To je biračko tijelo rezignirano i na trenutačnoj političkoj sceni ne prepoznaje nikoga. Do kakvog će sve okrupnjavanja političke scene i preslagivanja kockica doći, u ovom trenutku nije razvidno. Potez Dubrovačkih liberala treba gledati u istom svjetlu kao i potez nezavisnih liberala, jer je cijela županijska organizacija rekla »ne« današnjem vodstvu stranke. Sigurno će doći do ponovnog preslagivanja, no bitno je da napokon građanska Hrvatska nađe svog političkog reprezenta koji će na adekvatan način biti zastupljen i u Vladi i u parlamentu. Hoće li do toga doći već na slijedećim izborima, nadam se da hoće, ali nije baš tako sigurno.

• Jeste li razgovarali s Dubrovčanima o nekom udruživanju?
- Ne, nije moje da govorim u bilo čije ime. No sigurno je da je HSLS pred velikim potresima. To što su Dubrovački liberali napravili nije posljednje što se može očekivati u županijskim i gradskim organizacijama. No bitno je da liberalni prostor bude očišćen od svega što u njega ne spada. Nikome ne branim da u mojoj bivšoj stranci propovijeda najljevija ili najdesnija, ili najpopulističkija opredjeljenja, jer je to kod liberala više-manje uobičajeno. No kada se s populizmom pretjera, onda svatko treba sebi postaviti pitanje je li vrijeme da promijeni adresu gdje se to odvija, ili će i dalje nastaviti zbunjivati birače i političku javnost propovijedanjem krivih ideja pod liberalnom egidom.

Dada Zečić