S ministrom javnih radova, obnove i graditeljstva u ostavci Radimirom Čačićem razgovarali smo »hvatajući« ga u njegovom užurbanom ritmu obilaska raznih dionica na autocestama, provlačenja kroz tunele i svakodnevnih nagomilanih aktivnosti. Osim što je poznat kao brz i efikasan u poslu koji radi, jednako je tako javnosti poznat i kao često »prebrz« i potpuno nediplomatičan u javnoj komunikaciji. Zacijelo ga takav neuobičajen nastup i čini jednim od najupečatljivijih članova Vlade Ivice Račana. No, Radimira Čačića takve kritike gotovo uopće ni ne pogađaju, jer, kako sam kaže, razmišlja isključivo o poslu kojega treba obaviti.

• Ministre u ostavci, hoćete li dalje ostati ministar?
– To se pitanje ni na kakav način nije otvorilo kao tema, iz više razloga. Ali, mislim da, ukoliko HNS ostane u Vladi, da ću i ja ostati kao ministar HNS-a. Naravno, to ne znači da će HNS ostati u Vladi.

• Imate li naznaka možda da mandatar Ivica Račan nije zadovoljan vašim radom?
– Nisam do sada stekao takav dojam. Nismo imali različite stavove o bitnim odlukama, niti problema u suradnji.

• Međutim, nije sigurno zapravo da će HNS ostati u Vladi?
– Kao što nije vjerojatno sigurno ni za jednu stranku, pa nije sigurno ni da će Vlada ostati. To nije neuobičajena situacija, kod svakog sastavljanja koalicijske vlade gotovo je kad je gotovo, ne postoji nikakva mogućnost da netko sa stopostotnom sigurnošću tvrdi da će to biti napravljeno. Ovisi samo do koje mjere pojedini partneri u razgovorima o budućoj vladi stavljaju svoje interese ispred općih. I ništa drugo.
 

• Da ste Vi, primjerice, mandatar Vlade, kako biste ju sastavili?
– Sastavio bih ju naravno na osnovnim principima na kojima to radi svaki mandatar koalicijske vlade, kao što to radi i Račan. Ne može se koalicijska Vlada sastaviti puno drukčije od načina kako ju formira premijer danas i način kako ju je formirao jučer. Ona je uvijek u velikoj mjeri stvar kompromisa. Takva Vlada ima značajne mane, ali i isto takve prednosti. Mane su jasne, a jedna od najvećih prednosti je nemogućnost da bilo tko nametne i provodi očigledno promašenu, štetnu pa i kriminalnu aktivnost.

• Mislite da je koalicijska Vlada dobro rješenje za Hrvatsku?
– Siguran sam da je dobro rješenje, neusporedivo bolje nego što je bila jučerašnja jednostranačka. I takva Vlada mora naći dovoljno energije u sebi da nametne brzo i energično rješavanje pitanja koja se drukčije ne mogu rješavati. Građani Hrvatske su izabrali jednu nedovoljno definiranu političku poziciju jer su tako htjeli. Kičma te Vlade su bili SDP i HSLS, jer je to 75 posto te Vlade, a 25 posto je četvorka. Tih 75 posto je suštinski raspolovljeno bilo u svojim osnovnim stavovima. To je bio izbor građana Hrvatske. Građani Hrvatske su htjeli raspolovljenu koaliciju.

• Ali činjenica je da HSLS nije isključivi krivac za raspad Vlade, budimo pošteni.
– Točno. U situaciji u kojoj je HDZ doveo do moralnog i civilizacijskog kraha te kraha pravne države i kraha gospodarstva, dobili smo Vladu, kao što sam već rekao, koju su građani htjeli, koja je s jedne strane bila Vlada promjene i nostalgije za osjećajem socijalne sigurnosti socijalizma, sa jednom socijalno-socijalnodemokratskom notom, s druge strane Vladu koja nosi u sebi jedan nacionalni naboj, sa malo glazure liberalnog, pa je tu bila HSLS-a komponenta. Građani su takvu vladu izabrali. Nova Vlada je došla i zatekla potpuno rasulo, a sama nije imala zaokruženu konzistentnu fizionomiju. I ta Vlada je ušla potpuno nespremna u jedan kaos. Rezultati koje je iz toga izvukla su i bitno bolji nego što sam ih očekivao. Zašto? Osobno i sebi dajem tu neke zasluge. U startu smo svaki pokušaj zamagljivanja i skrivanja pod tepih problema odmah presjekli u prvih dvije-tri noći rada. Ta Vlada je mogla završiti katastrofalno. Ona realno sada ima izvrsne makroekonomske rezultate.

• Kako objašnjavate ove nove trzavice na relaciji SDP-HSS? Kako građani mogu vjerovati da će ova Vlada biti efikasnija i bolja, kad je već u startu Račan opet pokazao oklijevanje?
– S razlogom to izaziva ozbiljno nepovjerenje. Ako dođe do toga da neki partneri u uspostavljanju vlade javno naglašavaju svoj stav da su programi i opći interes za njih primarni, a mali sitni kadrovski interesi potpuno beznačajni, a suštinski su stvari potpuno obrnute, to će se morati javno reći i preuzeti odgovornost. Mislim da će se to razriješiti. Naravno, da je bitno lakše postizati dogovor ovog trenutka bez HSLS-a, tu nema nikakve dileme, ali s druge strane je isto tako svakom jasno da nije HSLS jedini krivac.

• Izjavili ste i da ste spremni izaći iz Vlade ako premijer ne stane iza projekta poticane stanogradnje. Što ste time mislili?
– Premijer je odmah podržao proces poticane stanogradnje. U funkciji predsjednika svoje stranke zajedno s drugim predsjednicima stranaka potpisao je dokument kojim je ta stanogradnja stavljena u prioritete i ključne programske zadatke Vlade. Mi smo jedan takav dokument potpisali i na razini Zagreba. Sve je u tom pogledu potpuno jasno i čisto, a ono što sam rekao je nešto drugo: da tražim od premijera da realizira svoj prijedlog vlastitog uključenja i praćenja realizacije programa, posebno u Zagrebu. Naravno, smatram da je taj prijedlog dobar i da je ključan za interese zemlje u svakom pogledu što nije teško dokazati. Srećom, puno toga se danas može dokazati. Prije dvije godine smo se mogli sporiti, jer je cijeli projekt bio virtualan. Sad je sasvim konkretan i već sadašnje udvostručenje realizacije stanogradnje u Hrvatskoj uz obnovu i autoceste omogućava današnji rast od 4,6 posto bruto društvenog proizvoda na opće zaprepaštenje svih kabinetskih makroekonomskih stručnjaka. Razgovarao sam s premijerom neki dan i o tome i on i dalje stoji kod tog svog prijedloga. Dobio sam čvrsto uvjeravanje da će se to realizirati po završetku procesa formiranja Vlade.

• Imate li naznaka da se projekt poticane stanogradnje u Zagrebu namjerno blokira - u drugim je gradovima situacija puno lakša.
– Ne štima ni u Splitu, ali tamo ne štima ništa. Mi o Zagrebu govorimo kao o problemu, a Zagreb je organiziran i funkcionirajući grad u usporedbi sa Splitom koji je gotovo u totalnom rasulu. Zagreb ima Poglavarstvo, ima administraciju, ali istovremeno i toliko nataloženih problema i nerada. Ogroman interes za stambenim prostorom, snažna poduzetnička aktivnost, sve to skupa u potpuno nesređenim prostornim, imovinsko-pravnim, tehničkim okvirima. Uz te pretpostavke ne postoji nikakva mogućnost da se ona druga opcija, stanogradnja, funkcionirajuća, čista, jednostavna, predvidljiva, jeftina, masovna i brza za rješenje stambenih problema građana realizira. U Splitu je to kristalno jasno. U Zagrebu, koji je veći grad, koji malo bolje funkcionira, to je malo ublaženo. To je i problem ove vlade. Mi dobijemo takav odaziv građana, želju i interes građana da svoj novac, podržano od lokalne samouprave, ulože u projekt, dobijemo i promptnu reakciju bankarskog sustava. U roku od mjesec dana dobili smo reakciju banke na istoj razini: na 30 godina. Dakle, to nije bilo skok sa 25 godina na 30. To je skok sa standarda od 15 godina kao visokog standarda za otplatu kredita, na 30 godina. A isto tako i sa kamatnom stopom. Sve imamo što nam dodatno omogućuje cijeli taj model, sve imamo pred sobom i mi ne realiziramo loptu koja stoji na gol crti. Ne stoji na jedanaestercu nego stoji na gol crti! Treba je samo malo gurnuti nogom da izazoveš opće zadovoljstvo građana, da zaposliš dvadesetak tisuća ljudi, da zaposliš prateću industriju, da organiziraš stanogradnju istovremeno organizirajući gradogradnju... To daje prostora, i financijskog i svakog drugog da se odmah rade i vrtići i škole, prateći bazeni. Jednostavno, to sve dolazi jedno za drugim.

• Tko po Vašem mišljenju, opstruira?
– To sasvim sigurno nije gradonačelnica. To nisu ni članovi Poglavarstva u većini. To su niže strukture koje imaju i određene poticaje da to rade, kao i određena uvjeravanja da će stvari ostati kakve jesu.

• I razrađene mehanizme za opstrukciju?
– Da, razrađene mehanizme... Potpuno je jasno da se ovaj projekt mora napraviti. Do koje mjere on može biti radikalan, to je druga stvar. Ali da ga se mora napraviti, i na kraju krajeva, meni se čini, imam taj dojam, da grad to uopće neće biti u stanju realizirati. Od grada to ne treba ni očekivati. Rekao sam to i gradonačelnici: Ako ne možete, ne možete. Ali, pustite druge da to naprave. Dajte samo definirajte zone u kojima se to treba raditi. Mi ćemo to raditi. Poduzetnici cijele države će realizirati poticanu stanogradnju u Zagrebu. Odredite, napravite taj minimum koji trebate napraviti, donesite taj GUP, ali ne da to ostane trajni prostor ucjene od strane činovnika sa nedefiniranim zonama stanogradnje. Tada uz podršku države, poduzetnici koji hoće iz cijele Hrvatske i koji imaju interesa, tu se radi o stotinama milijuna kuna, dođu i investiraju novac u zemljište i infrastrukturu. Grad mora reći što su pravila igre i ne mijenjati u tijeku. Ako želi podržati svoje građane, neka gradovi puste poduzetništvo da radi.

• Zašto je nastao sukob između Vas i ministra zaštite okoliša Bože Kovačevića? Nije li neozbiljno da se opet dva ministra javno prepucavaju putem medija, a sjede u istoj Vladi?
– Naravno da je neozbiljno, neodgovorno, štetno, neprimjereno. O tome nema nikakve dileme. Međutim, imate uvijek situacije i trenutaka gdje se mora stati. Ovo je jedan takav trenutak u kojem je administracija procijenila, a ministar prihvatio, ili u najmanju ruku nije spriječio da se pokazuje moć, bahatost i bezobraznost. I to prema ključnim projektima Vlade. Ne treba uopće objašnjavati što se radi prosječnim građanima ili prosječnim tvrtkama ako se na projektu koji su usvojili i Sabor i Vlada uspješno vježba opstrukcija. Ovdje se radi o tome da se, ne slučajno, upotrebljava uhodani birokratski mehanizam da bi se napravila šteta politici Vlade i građanima Hrvatske. To naravno ne znači da se zakoni ne moraju poštivati kao i da nema propusta i na strani investitora i projektanata, ali svakako znači da se u općem interesu mora djelovati pozitivno i koordinirano.

• Hoće li gradnja autoceste Zagreb-Split biti gotova u roku? Vjerujete li u to?
– Sve će autoceste biti gotove u roku. I Zagreb-Goričan i Zagreb-Rijeka i Zagreb-Split... Jedina prava opasna točka koju ovog trenutka imamo na autocesti Zagreb-Split je velebitska dionica, a gdje smo sami sebi ponovno zabili nož u leđa, nekoliko mjeseci otežući i natežući jednu potpuno suludu situaciju, ne znam je li za to kriva geodetska uprava, ili katastar, tko je što donio ili nije, za nekakav komad zemlje po svim pravnim ekspertima potpuno jasna situacija, uzurpirano zemljište za koje su ljudi koji su ga uzurpirali tražili da im se plati. Sve je to jasno. I što je najinteresantnije u cijeloj toj priči, to uopće nije problem ni platiti. Ali, ovdje se ne radi o novcu. Problem je u tome što je ipak ovo pravna država i mi ne možemo platiti kao država privatnim osobama nešto za što nema osnova. Ne možemo nikome. To se nije moglo, a kad se već ne može onda pravna država mora djelovati brzo, energično, raščistiti sve u sedam dana, proći sve procedure i pustiti da se radi. Mi smo izgubili mjesece i sad na jednoj onako užasnoj dionici, napetoj, s golemom količinom iskopa, s tri tunela, mi imamo jednu točku gore, baš na početku, gdje ćemo morati uvesti kopanje tunelskih cijevi s obje strane, što će, naravno, bitno biti skuplje. To pokazuje da takvih stvari ima stotine, tisuće... Građani, jednostavno, ne mogu razumjeti.

• I dalje o Vama u javnosti postoji mišljenje kako ste možda najkreativniji, ali i najbahatiji ministar u Vladi, ali to znate, zar ne?
– Gledajte, ja sam došao iz drugog miljea. Svatko ima svoje profesionalno odrastanje, nekakav život koji ga je formirao. Formirao sam se na način da brzo i jasno kažem što hoću. Svjestan da to često zvuči tvrdo. To je teško mijenjati s pedeset godina.

• Slučaj Riječke banke i Vaših dionica?
– Cijela se priča sastoji u tome da moj broker već godinama ima nalog za kupnju i prodaju dionica. Suština poslovanja na burzi je da se dionice kupuju kad su povoljne, jeftine, a prodaju kad su skupe. Dakle, ništa ja nisam prodavao ni kupovao, nego postoji institucija koja to najslužbenije, najotvorenije, najjavnije radi. Prodaja tih dionica je počela u prvom mjesecu i trajala je kontinuirano te prodavane sve do trenutka kad je javno objavljeno da je došlo do kraha Riječke banke, pa čak i tada, i jedan veliki dio tih dionica 3700 odnosno 3695 nije prodan. Suština je dakle u tome - da je više godina moj broker u vremenu kad je Riječka banka imala tretman apsolutno vrhunske poslovne financijske institucije, kupovao i prodavao te dionice. Dakle, više godina. Posljednjih nekoliko mjeseci broker prodaje i ta prodaja se događa sve do tog dana. U ta tri sporna dana o kojima se govori, prodano je 800 dionica, a 3700 nije prodano. Da se htjelo špekulirati tim dionicama naravno da bi ih sve prodali. Stvar je potpuno logična i čista.
Najinteresantnije u cijeloj priči je to da se moglo dogoditi, recimo, da te dionice budu prodane. A ja naravno o tome niti imam pojma niti imam takav nalog i kako bih mogao u javnosti objasniti da ja nemam insiderske informacije i da nisam znao da se prodaje? Najnormalnije bih mogao biti proglašen odgovornim za nešto što nije, doduše, nije napravljeno protuzakonito, ali je nekorektno i amoralno i to se ne može raditi. To samo pokazuje kakva smo mi vrsta društva. Igrom slučaja se moram naći u poziciji da izgubim 670.000 kuna, da bi možda netko mogao pomisliti da ja funkcioniram na jedan pošten i korektan način. Tužit ću Riječku banku, zajedno sa drugim malim dioničarima, jer je ona s privilegiranom brokerskom kućom za vrijeme tih revizija, ispitivanja napravila transakcije i time direktno, kao uprava i većinski vlasnik, oštetila male dioničare.
Andrea Latinović