SOCIOLOG, PROF. DR. SLAVEN LETICA: O STRANAČKIM ČISTKAMA, KRIMINALIZACIJI ODBAČENIH, LOVU NA VJEŠTICE I SUMRAKU BOGOVA NA HRVATSKOJ POLITIČKOJ I VLADAJUĆOJ SCENI...

Sociolog, prof. dr. Slaven Letica prekinuo je višemjesečnu šutnju i progovorio o najnovijim političkim događajima. Recentni su događaji za njega poznati društveni fenomen koji se u povijesti ciklično ponavlja, pa cijelu pojavu opisuje kao nešto što će tek s protokom vremena dobiti svoj naziv.

- "Brisanje" Ive Sanadera bez prava na saslušanje, obranu i stranačku presudu, kao i obračuni s "bandićevcima" i "sanaderovcima", tek čekaju svoje knjiške izraze. Zasad je poznato da je u prvoj polovini 1972. godine iz SKH očišćeno maksimalno 1.150 ljudi, a u siječnju i veljači 2010. godine iz HDZ-a, SDP-a i HSLS-a očišćeno je i izbrisano više od 4.000 stranačkih članova.

Kako to da javnost pristaje na progone i prihvaća ih kao društveno pravedne i spasonosne, pa čak i u slučajevima, kao negdje vani, kada se ljude odvodi u logore smrti?
- Objašnjenje se sastoji u značenju pojma moralne i/ili društvene panike. Pojam moralna panika dugujemo američkom politologu Stanley Cohenu i njegovoj knjizi "Narodni vrazi i moralna panika" iz 1972. godine. Evo kako je definira: "Čini se kako se u svim društvima ponekad pojavljuju razdoblja moralne panike. Javlja se neko stanje, epizoda, osoba ili skupina osoba koje se definiraju kao (smrtna) prijetnja društvenim vrednotama i interesima. Masovni mediji prirodu tih stanja, epizoda, osoba ili skupina osoba prikazuju na stiliziran i stereotipan način. Medijski urednici, biskupi, političari i drugi podobno-misleći ljudi tada podižu moralne barikade."
Kad se neka osoba, primjerice Branimir Glavaš, u medijima proglasi "narodnim vragom", odmah se javljaju ratoborni moralisti, moralni poduzetnici i moralni križari koji zahtijevaju linč. Pritom ne treba smetnuti s uma da su imenica "linč" i glagol "linčovati" nastali prema prezimenu stvarnog čovjeka, Charlesa Lyncha, američkog revolucionara i plantažera iz Virginije koji je utemeljio prijeki sud na kojem su uz odobravanje rulje likvidirani britanski lojalisti u Američkom ratu za neovisnost.
Internet je idealan medij za stvaranje nečega što bismo mogli nazvati "virtualnom ruljom" ili "virtualnim linčem". Na Facebooku ili Twitteru može se danas osnovati skupina "Idemo Sanaderu odsjeći glavu". Siguran sam da bi ona vrlo brzo dobila nekoliko tisuća članova.

Tamno lice nacije

U nedavnom televizijskom nastupu govorili ste o zarobljavanju države kao najtežem obliku političke korupcije, koji je u nas nepoznat i nekažnjiv?
- Točno. Godine 2006. Saboru sam predložio izmjene Kaznenoga zakona koje bi dovele do preinaka kaznenog djela veleizdaje, ali i uvođenje novih kaznenih djela: zarobljavanje države i trgovanje utjecajem. Moji prijedlozi, nažalost, nisu prihvaćeni od pozicije, ali ni od opozicije. Ukratko ću objasniti o kakvim se nepropisanim (!) kaznenim djelima radi. Kod zarobljavanja države imamo dvije situacije. U prvoj situaciji moćne korporacije koriste svoj novac ili moć da bi korumpirale političke elite i najviše državne dužnosnike kako bi donijeli zakone, predsjedničke uredbe, vladine i sudske odluke koje ih stavljaju u privilegirani tržišni i poslovni položaj. Druga je situacija kod nas manje-više prihvaćena kao dio opće kulture i "normalnog" ponašanja. Nakon pobjede na izborima pobjednička stranka ili koalicija na tajnim sastancima šefova stranaka, bez pisanog traga (ne vode se bilješke i zapisnici), dogovara se oko podjele plijena: vodećih položaja u državi, gospodarstvu i civilnom društvu. Na tim se tajnim sijelima odlučuje koji položaji pripadaju HDZ-u, SDP-u, HSLS-u, HNS-u, HSSS-u, IDS-u i inim strankama. Odlučuje se u tajnosti, zaplotnjački i štetočinjski tko će biti na čelu Ine (ne više, jer danas o tome odlučuju Mađari), Poštanske banke, Hrvatskih voda, Hrvatskih šuma i još o dvije-tri tisuće položaja. Stranački poslušnici i aparatčici tako bivaju imenovani da odlučuju o našim sudbinama.

"Hvala" Sanaderu

Spomenuli ste još jedno potencijalno kazneno djelo, prodaju utjecaja, koje kod nas nije uopće zakonski kažnjivo?
- Točno je i to. Čak su i Srbi u procesu proglašavanja trgovine utjecajem kaznenim djelom, za koje predviđaju zatvorsku kaznu od jedne do deset godina. Radi se o kaznenom djelu koje je u emisiji "Nedjeljom u 2" pred milijunskim gledateljstvom priznao Stipe Mesić. Kazao je da je u dva navrata nekoga "nazvao telefonom" raspitujući se može li se financijski pomoći tvrtkama koje su imale "programe koje ja podržavam: izvozna i razvojna orijentacija". U prvom je slučaju nazvao bivšeg predsjednika uprave Podravke Šestaka pitajući ga bi li mogao dati 70 milijuna kuna tvrtki svog prijatelja i financijera njegove izborne kampanje Srđana Mladinića. U drugom je slučaju nazvao bivšeg predsjednika uprave Poštanske banke Protegu moleći ga da sa 150 milijuna kredita pripomogne "razvoju" tvornice keramike iz Orahovice. To su klasični primjeri trgovine utjecajem, koji su kod nas dio "normalnog" ponašanja mnogih političara.

Često, pola u šali, a pola zaozbiljno, Franju Tuđmana nazivate pokojnim diktatorom. Kako biste iz današnje perspektive nazvali dr. Ivu Sanadera?
- Tuđmanove ustavne ovlasti, titula vrhovnika i način vladavine opravdavaju moju ironijsku oznaku dr. Franje Tuđmana. Mogli bismo kazati da su rat i ratne smrti osnažili njegovu diktatorsku, nažalost, neprosvijećenu ili nedostatno prosvijećenu, moć. Pitate kako bismo, ex-post, mogli teorijski odrediti praksu vladavine dr. Ive Sanadera? Slijedeći teorijsku logiku klasičnog teoretičara demokracije Roberta A. Dahla za Ivu Sanadera mogli bismo kazati da je bio tiranin (danas možemo kazati da je "odbjegli despot") i da je oblik njegove vladavine bio tiranski. Pojam tiranije kojim se koristi Dahl posuđen je od izvorne Medisonove definicije: "Skupljanje (akumulacija) svekolike vlasti i moći - zakonodavne, izvršne i pravosudne - u istim rukama". Kad despot jednom padne, većina onih koje je držao u strahu, koje je ponižavao i ucjenjivao - bez obzira na sve blagodati i beriva kojim ih je obdarivao - postaju zakasnjeli osvetnici. Pogledajmo tko baca najveće kamenice na lik i djelo Ive Sanadera? Oni kojima je najviše dao! Tu je, prije svega, Stipe Mesić, kojem je omogućio kraljevski dokoličarski život. Povećao mu je proračun za 100%, a time i mogućnosti da sa svojom svitom putuje po svijetu bez polaganja računa. U broju putovanja po svijetu približio se Papi putniku, a nije mu daleko odmaknuo ni Josip Broz Tito. Sanader je naredio saborskoj većini da izglasa zakon o "predsjedniku u miru", koji Mesiću osigurava položaj koji nemaju drugi svjetski državnici.
Milorad Pupovac i SDSS: uveo ih je u Vladu, osigurao ima praktičnu kohabitaciju, napravio niz gesti tipa "Hristos se rodi", a Milorad ga je u Novinarskom domu pozdravom "Dragi Ivo" javno ismijao.
Njegovi namjesnici i baštinici njegove posljednje političke volje, Jadranka Kosor i dr., kao i Andrija Hebrang, peru danas ruke od Sanadera, stvarajući dojam da je njegovo utamničenje čin velike, božanske pravednosti i milosti.
Ninoslav Pavić i cijeli propadajući EPH medijski imperij, kojem je praktično poklonio Slobodnu Dalmaciju, stvaraju kulturnu, medijsku i javnu klimu u kojoj je njegovo, Sanaderovo uhićenje samo pitanje trenutka i - dobro djelo.

Zakasnjeli osvetnici

Bili ste jedan od rijetkih kritičara prakse vladavine dr. Ive Sanadera. U knjizi "Let iznad kukavičjeg gnijezda", objavljenoj 2007. godine, o njemu ste napisali radikalno kritični esej pod naslovom "Putnik bez prtljage". Nakon njegova pada-bijega ne koristite rezultate tog minulog kritičarskog truda, nego kritizirate njegove bivše obožavatelje koji se pretvaraju u "zakasnjele osvetnike"?
- Ne pripadam ljudima koji bi slijepcu podmetnuli nogu i palom moćniku zabili posljednji čavao u lijes. Nakon što je postao politički nemoćnom i metaforično nepostojećom, izbrisanom političkom činjenicom, na Sanadera se usmjerio zastrašujući, maligni i opaki bijes dojučerašnjih slijepih i gluhih medijskih i pučkih obožavatelja. Zakasnjelih osvetnika! Taj neobični soj opasnih, bipolarnih tvoraca i rušitelja kulta ličnosti Vaclav Havel ovako je opisao: "U našoj suvremenoj povijesti često se pojavljuju zakašnjeli osvetnici koji odrađuju vlastita poniženja i kolaboracije. U vrijeme rata ponizno su povijali vratove, silno se bojeći da slučajno ne bi došli u kontakt s nekim članom pokreta otpora, koga bi kasnije morali otkucati. Nakon rata, baš su oni, a ne antifašistički ratnici, vješali Nijemce po stupovima. Nešto slično može se primijetiti i danas kada se u publicistici pojavila skupina osvetnika koja stalno zahtijeva lustraciju (dekomunizaciju)". Novinari i stranački podanici koji su Sanadera uzdizali u nebesa, pred njim padajući na koljena i klanjajući mu se do poda, danas ga valjaju u blatu i političkom smeću, kao apsolutnu ljudsku i političku nulu, prizivajući njegov politički i pravosudni progon i utamničenje. Najiskusniji i najbezobzirniji među njima, bivši konfident UDBE i SDS-a, kodnog imena "Pilaš", u jednom dnevnom listu, javno moli i kumi Jadranku Kosor da hitno i bezobzirno provede "radikalne čistke", "diferencijaciju" i "opću desanaderizaciju". Zato sam u jednom eseju Sanadera proglasio kraljem Lirom, tražeći da ga se ostavi na miru, a da se kritička pažnja usmjeri prema novim moćnicima koje možda tek čeka njegova sudbina.

Vesna KLJAJIĆ