S predsjednikom HSS-a i potpredsjednikom Hrvatskog sabora Josipom Friščićem razgovarali smo o novim mjerama za pomoć posrnulom gospodarstvu, što i jest, uz borbu protiv korupcije i dovršetak pregovora s Europskom unijom, prioritet Vlade Jadranke Kosor. Nezaobilazna tema bili su i odnosi u vladajućoj koaliciji, ali i Podravka, zbog koje Friščić ovih dana oštro polemizira s nekim poznatim biznismenima zainteresiranim za kupnju te tvrtke.

• Vlada je donijela vrlo važne mjere za oporavak gospodarstva i očuvanje radnih mjesta. Prošli tjedan je održana i prva aukcija HBOR-a za dodjelu kredita poduzetnicima. Kad se mogu očekivati prvi učinci tih mjera?
- Bez novca nema pomaka u gospodarstvu. Dobro je što je Vlada uspjela stvoriti financijski okvir i dobro je što se nije išlo na izmišljanje novih agencija, na čije bi se formiranje trebalo čekati, nego je HBOR ušao u te poslove. Prednost trebaju imati izvoznici, tvrtke s već zaključenim ugovorima i narudžbama, ali koje imaju problema s osiguranjem sirovina i s rokovima plaćanja. Prvi učinci tih mjera mogu se očekivati u svibnju ili lipnju, ali se na tome ne smije stati.
Ono na što Vlada najizravnije može utjecati jesu tvrtke čiji je država stopostotni ili pretežni vlasnik. Zato očekujem da sada stave na stol svoje projekte i Hep i Janaf i Hrvatske vode, da se raspišu natječaji i da se krene u ostvarivanje tih programa. Na taj će se način pokrenuti i građevinska operativa, ali i njihovi kooperanti, a to su srednja i mala poduzeća, mnogi obrtnici, oni koji nemaju ugovorene poslove i u poziciji su da moraju otpuštati radnike.
 

• Nakon dugo vremena mjere za spas gospodarstva zajednički potpisuju Vlada, monetarna vlast i poslovne banke. Je li osigurano dovoljno novca na financijskom tržištu za očuvanje poslovanja tvrtki koje su posrnule zbog krize?
- Posrnule tvrtke su nešto drugo. Za njih se formira poseban fond, a najvjerojatnije će se njihovi vlasnici morati odreći i dijela vlasništva. Slažem se s time da se i s njima razgovara, da se i za njihov spas osigurava dio novca, ali prednost moraju imati oni koji već imaju tržište, proizvod i kupca, već ugovorene poslove i narudžbe. U bankama ima dovoljno novca da se svi ti programi prate.

• Što je s cijelim industrijskim granama, poput tekstilne i drvne industrije? Hoće li se i njima pomoći?
- Naša drvna industrija dugoročno ima sirovinsku osnovu, jer se svake godine ruši od pet do sedam milijuna kubika drvne mase. Pitanje je samo hoće li ta masa biti sirovinska osnova drvnoj industriji drugih zemalja, ili će se od nje proizvoditi u Hrvatskoj i time očuvati radna mjesta. Te su tvrtke među prvima zahvaćene krizom i njima treba pomoći da premoste određene obveze. Drvna industrija ima perspektivu, a može i pronaći partnere za regionalna i šira tržišta. U tekstilnoj je industriji pak izgubljeno, čini se, najviše radnih mjesta. Tu je konkurencija nemilosrdna, vrlo često i nelojalna. Znamo za isporuke tekstilnih proizvoda iz azijskih zemalja, a znamo i pod kakvim se uvjetima tamo proizvodi. Za pomoć tekstilcima treba pripremiti posebne mjere. Koliko znam, na tome se već radi, a neke će mjere ubrzo biti predstavljene.

• Imaju li Vlada i premijerka Jadranka Kosor potporu svih koalicijskih partnera za te i druge poteze?
- Imaju punu potporu i o tome unutar koalicije nije bilo nikakvih prijepora. Da Vlada i premijerka nemaju podršku koalicijskih partnera, već bi oporba to iskoristila prizivajući prijevremene izbore i tražeći da Vlada odstupi. Na početku krize to su i pokušali, ali su uvidjeli da smo u koaliciji odlučni kad je riječ o prioritetima, među kojima je i gospodarski oporavak i razvitak. U HSS-u smo uvjereni u to da se vuku dobri potezi i da će se rezultati ubrzo pokazati. Kod svih je, naravno, prisutno nestrpljenje, svi želimo da sve ide što brže i da se učinci što prije vide. Ali, to je i dobro, jer i to tjera sve državne službe da daju svoj maksimum. Ono što je pozitivno, to je da Vlada na čelu s Jadrankom Kosor ne skriva pravo stanje, nego otvoreno govori - gospodo, za ovo novca ima, za drugo nema. Više nema podilaženja, nema obećanja bez pokrića.

• Kako gledate na Gospodarski savjet predsjednika Ive Josipovića?
- Sudeći po imenima tih ljudi, riječ je o timu poslodavaca. A poslodavci, naravno, imaju svoj interes koji je uvijek u sukobu s interesom radnika. Jedni uvijek misle da im više treba ostati, a drugi da premalo dobivaju. Ne postigne li se tu ravnoteža, nastave li se rasprave kakve smo i dosad imali, a dio tih ljudi je bio i u tijelima koja su, poput GSV-a, partner Vladi, bojim se da od toga neće biti neke koristi. Smeta mi i to što su dvije vrlo značajne institucije, sa stoljetnom tradicijom, stavljene u drugi plan. Malo se pita Hrvatsku obrtničku komoru i Hrvatsku gospodarsku komoru. One su već dulje zapostavljene, nestale su kao partneri.

• Za trajanja predsjedničke utrke, lideri nekih koalicijskih stranaka često su odlazili u SDP. Vi niste viđeni na Iblerovu trgu.
- HSS se nije svrstao ni uz jednog kandidata, pa ni uz SDP-ova Ivu Josipovića, pa nismo imali potrebe nikamo odlaziti. Neki su pohodili SDP-ov stožer, želeći i time možda osigurati sebi i svojoj stranci neke pozicije za sutra. To, međutim, nije HSS-ov stil. HSS tako ne funkcionira.

• Kako onda gledate na to što neki HDZ-ovi partneri već razgovaraju sa SDP-om o koaliciji za iduće izbore?
- Svatko traži poziciju za sebe. Uvijek ima onih koji prije izbora nemaju ni jasan stav, niti svoj program. A kad se formira vlast, kažu - mi smo pobijedili! Toga je bilo i bit će. I to je demokracija. Krajem 2010. i formalno počinje izborna godina za iduću parlamentarnu utrku, pa valjda neki već sad žele sebi osigurati mjesto negdje drugdje. Time se ne treba previše opterećivati, iako može zasmetati kad nekog imaš za partnera, ili se barem takvim prikazivao, dvije ili tri godine, a onda četvrte godine vidiš da je na nekoj drugoj adresi.

• U razgovorima o promjenama Ustava najveći je prijepor o glasovanju dijaspore. Kakvo je stajalište HSS-a o tome?
- Nitko ne može poreći da je dosad bilo promašaja i propusta u načinu glasovanja naših državljana izvan Hrvatske. Sigurno tu štošta treba mijenjati, ali moramo biti svjesni toga da smo narod s brojnom dijasporom koja treba primjereno biti zastupljena u Saboru. Nekad je bilo 12 zastupnika dijaspore, danas ih je pet. Nisam za to da se njihov broj dalje smanjuje i protivim se prijedlozima nekih iz oporbe da dijaspora ima jednog, najviše dva zastupnika.

• Pripadnici talijanske manjine u Hrvatskoj glasuju za talijanski parlament dopisno. Zašto to ne omogućiti i hrvatskoj dijaspori?
- Smatram da bi dopisno glasovanje potaknulo Hrvate u iseljeništvu da se u većem broju odazovu na izbore. Neke su države to uvele, i to dobro funkcionira. Kod nas su, međutim, kad je dopisno glasovanje spomenuto kao ideja, odmah krenule rasprave o tome kako će se puno varati, kako se to ne može kontrolirati, kako nismo dosegli potrebnu razinu političke kulture za tako nešto. Na tome je zasad zapelo.

• Ovih ste dana razmijenili oštre riječi sa šefom Atlantic grupe Emilom Tedeschijem, koji tvrdi da želite i dalje politički upravljati Podravkom.
- Podravka ima svoj Nadzorni odbor i svoje vlasnike, a ja samo želim dati doprinos kao koalicijski partner u Vladi, jer je država, s više od 26 posto, pojedinačno najveći vlasnik. Zagovornik sam toga da svi vlasnici, i država i fondovi, ali i mali dioničari, imaju svoje predstavnike u nadzornom odboru. Reagirao sam zato što su opet izigrani mali dioničari koji imaju više udjela nego svi fondovi zajedno. Prođe li ponuđeni prijedlog, fondovi bi od sedam članova NO-a imali četiri, što je nedopustivo, jer ne odgovara vlasničkoj strukturi.
Dvaput sam razgovarao s Tedeschijem, koji je izrazio interes za kupnju Podravke. Rekao sam da me to raduje, jer to znači da, unatoč svemu, vjeruje u Podravku. Rekao sam mu i da je tvrtka na burzi te da onaj tko ima novca može svakodnevno kupovati na burzi. Ali, njega to očito ne zanima, nego je zainteresiran za to da država proda svoj udjel. Tome se protivim, jer Podravka spada u ono što nazivamo obiteljskim srebrom, a nema ga još mnogo u toj škrinji.

• Namjerava li Vlada prodati svoj udjel u Podravci?
- Ne, zasad se o tome ne razmišlja. Ima u Hrvatskoj onih koji bi sve prodali, koji kažu da i Hep treba prodati, da i Hrvatske željeznice treba privatizirati. Lako je prodati! Ali, kad nakon prodaje iskrsnu problemi, rješenja se traže na Markovu trgu! Zagovornici prodaje svega tvrde da je država loš gazda. Jest, ali samo ako su uime države na čelu tvrtki neodgovorni ljudi. Podravka nije značajna samo za Podravinu, nego i za cijelu Hrvatsku. Da Hrvatska ima 10 takvih tvrtki koje više od 50 posto proizvodnje izvoze, drukčije bismo se nosili s krizom. Odluči li se Vlada jednog dana na prodaju, trebat će napraviti novu procjenu, a podaci će sigurno pokazati nešto sasvim drugo od rezultata procjena rađenih devedesetih prošlog stoljeća i za Podravku i za druge tvrtke. A onda će i puno više novca trebati pripremiti i gospodin Tedeschi i drugi zainteresirani.

• Otkud Tedeschijeva tvrdnja da se zauzimate za »kontinuitet Polančecove brige za Podravku«?
- Prvi sam još 2007. progovorio i najglasnije govorio o tome da je loše što se krenulo s odljevom novca iz Podravke, čija se uprava više bavila kupnjom dionica i kreditnim linijama, a manje proizvodnjom. Ne sjećam se da je tada netko drugi na to upozoravao. Naprotiv, bilo je puno onih koji su »puštali maglu« i govorili da i nije baš tako. Sada je sve to »u procesu« za to nadležnih institucija. Tedeschiju očito smeta što se zalažem za to da se država brine o Podravci kao tvrtki od vitalne važnosti. Mogu mu samo poručiti da od toga neću odustati.

• Predbacuje vam se i to što je vaša osobna liječnica, zato što je iz HSS-a, u NO-u Podravke.
- Jedan sam od 13.000 njezinih pacijenata i nije, naravno, u NO-u zato što je »moja« liječnica, nego zato što je na poslijediplomskom studiju osposobljena za obavljanje funkcije člana nadzornih odbora. Točno je da je i čelnica lokalnog HSS-a, ali ne jednom sam pokazao da je jedno služba, a drugo družba. Ako je moj jedini krimen to što je član NO-a Podravke ujedno i član HSS-a, nije mi to teško podnijeti.

• Kako odgovarate na optužbe anonimnog HSS-ova dužnosnika, koji za jedne novine kaže da cijelu stranku žrtvujete zbog Podravke i da solirate u svemu što govorite o toj tvrtki?
- Ne pogađaju me takve optužbe, jer su neutemeljene, ali mi smeta što se »visokopozicionirani HSS-ov dužnosnik iz zapadne Slavonije« krije, jer to sugerira da se boji pod imenom i prezimenom izreći svoj stav. A u HSS-u se nitko nikoga ne boji, o svemu se krajnje otvoreno raspravlja. Živim u koprivničkom kraju i stalno primam poruke ljudi zabrinutih što će biti s Podravkom. Zato mogu reći da govorim u njihovo ime, jer o Podravci ovisi sudbina mnogih ljudi i njihovih obitelji. Podravka je hrvatska, ugledna tvrtka, iznimno važna za hrvatsku privredu. To mora i ostati.

Ivka Bačić