ZAGREB, 19. kolovoza - Predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav i potpredsjednik SDP-a Mato Arlović za Vjesnik govori o državnom intervencionizmu, o problemu ACI-ja i rješavanju pitanja granica sa Slovenijom.
• HSS predlaže da se država počne baviti poduzetništvom poput svojevrsnog menadžera, pogotovo kad je riječ o poduzećima koja su u većinskom državnom vlasništvu. Je li i SDP na tragu takvog razmišljanja?
- SDP u posljednje vrijeme o tome nije raspravljao, no mi se koncepcijski ne slažemo da se država i Vlada bave poduzetničkim poslovima nego smo za to da se stvore uvjeti i kriteriji za ostvarivanje jednakih šansi na tržištu za sve gospodarske subjekte. Tamo gdje je većinski vlasnik država mora ostati poduzetnik, bar dok se ne obavi privatizacija. No nadam se da će se i taj dio nastojati što prije premostiti tako da država upravljačke funkcije nad tim vlasništvom prenese na druge, s tim da pojača njihovu odgovornost za upravljanje državnom imovinom.
Smatram da je državni intervencionizam u Hrvatskoj potreban samo u jednom dijelu - u obnovi područja posebne državne skrbi, posebno ratom stradalih područja, i onih područja koja su i prije 1990. imala status nerazvijenih, a to su i sada. U tom dijelu država treba intervenirati, no ne tako da uspostavlja gospodarski poredak nego da ga regulira i da poreznom, carinskom, razvojnom i investicijskom politikom potiče gospodarske subjekte da u ta područja ulažu.
SDP se ne slaže da se država i Vlada bave poduzetničkim poslovima nego smo za to da se stvore uvjeti i kriteriji za ostvarivanje jednakih šansi na tržištu za sve gospodarske subjekte
Čini se da neki ne razumiju što je neoliberalizam. Neoliberalizam nije pitanje vlasništva nego koncepcije upravljanja, kaže Mato Arlović
|
• No ipak, ima i gotovo službenih prijedloga da država postane poduzetnik.
- U posljednje su vrijeme i u pojedinim Vladinim resorima sve prisutnije teze na tragu onoga što izjavljuju odgovorne osobe iz HSS-a - ne samo da bi država trebala više voditi gospodarsku politiku u smislu izravnog upravljanja poduzećima, nego i u smislu da se spajaju funkcije sudbene i izvršne vlasti.
To se odnosi na koncepciju koju zastupa pomoćnik ministra financija Jure Bajić, prema kojoj bi pomoćnici ministara, pa onda i načelnici u ministarstvima, trebali sudjelovati u provođenju stečajeva u tzv. velikim poduzećima u kojima država ima većinski udio. Kako je riječ o poduzećima u kojima je država i vlasnik i vjerovnik, postavlja se pitanje zašto bi u stečajnim vijećima ili posredovanjem stečajnih upravitelja država dodatno ostvarivala istu funkciju preustroja ili mogućeg stečajnog postupka. To država može učiniti i bez stečaja i stečajnog suda ako je odgovoran vlasnik. Ako nije, iluzorno je očekivati da će oni koji po sili zakona trebaju provesti zakon spasiti poduzeće.
Čini mi se da bi moglo doći do podudarnosti interesa između izvršnog i gospodarskog subjekta s jedne strane i s druge strane između izvršne i sudbene vlasti. Stoga se tome apsolutno protivim, jer to dovodi do etatističkog upravljanja gospodarskim sustavima a ne do tržišnih odnosa i to ne do socijalno uređenih tržišnih odnosa koji su potrebni Hrvatskoj.
• Upravo se tim argumentima služe i oni koji kritiziraju tzv. neoliberalizam, za koji tvrde da je na snazi u hrvatskom gospodarstvu?
- Čini se da ne razumiju što je neoliberalizam. Neoliberalizam nije pitanje vlasništva nego koncepcije upravljanja. Svi koji žele taj oblik kvalitetnije ispitivati trebaju prije svega proučiti Friedmana kao jednog od rodonačelnika neoliberalizma da bi se uopće shvatilo o čemu je riječ.
• Na primjeru ACI-ja vidjeli su se oprečni stavovi o upravljanju poduzećima u državnom vlasništvu. HSS je predlagao da ACI postane sustav financijski samostalnih marina, no SDP se nije složio s takvom idejom.
- Kad je riječ o ACI-ju, teško je komentirati koji bi se sustav primijenio, jer je odlučeno da se ACI zasad neće privatizirati. Smatram da bi za ACI, koji je iznimno važan za turizam, pogotovo nautički, trebalo razraditi posebne programe i stvoriti uvjete koji će omogućiti natjecanje unutar ACI-ja putem pojedinačnih marina, a onda i otvoriti pitanje kvalitetnije povezanosti ili širenja svih subjekata koji su involvirani u nautički turizam, a ne samo u ACI. I to radi zaštite nautičkog turizma, ekološkog turizma i naravno mora. S tog aspekta, jasno je da se u budućem razvoju nautičkog turizma ono što je sad vezano uz državu treba vezati i uz jedinice lokalne samouprave i turističke kuće, koje trebaju izdići taj turistički proizvod na novu, višu razinu.
Piran riješiti dogovorom, a ne arbitražom
• Kako ocjenjujete situaciju u Piranskom zaljevu i vidite li rješenje?
- Mislim da je riječ o obliku pritiska slovenske strane da bi se riješili svi odnosi sa Slovenijom - Piranski zaljev, granica u cjelini, NE Krško - a nakon izjave slovenskog predsjednika Kučana o potrebi vraćanja duga štedišama Ljubljanske banke, očito i tog segmenta.
Naravno da svatko u tome pokušava ostvariti svoje interese. Sve dok su obje strane ukopane oko zahtjeva za ostvarivanjem svojih interesa, teško je doći do kompromisa, bez kojeg je dogovor nemoguć.
Smatram da bismo trebali preispitati pojedine dijelove parafiranog sporazuma kako bismo se izdigli iznad pragmatičnih zahtjeva lokalnih sredina, pa i pojedinih interesnih skupina.
Ako to nije moguće riješiti u paketu, može i pojedinačno, no bitno je da se postigne dogovor. U tom pogledu pozitivno ocjenjujem telefonske razgovore dvaju premijera. Ako se moramo dogovoriti o međunarodnoj arbitraži, zašto se ne bismo dogovorili o rješavanju samog problema?
|
Dada Zečić
|
