Potpredsjednik Vlade Goran Granić od kraja srpnja je opet na čelu Vladine koordinacije za unutarnju i vanjsku politiku, kojom nije predsjedavao samo nekoliko mjeseci, u vrijeme kada je zamjenik premijera bio Dražen Budiša, predsjednik bivše Granićeve stranke HSLS-a. Granić je tu koordinaciju, dakle, opet preuzeo u trenutku kada se i vanjska politika Račanove vlade, njen donedavni paradni konj, našla na udaru žestokih kritika, prije svega zbog incidenata na granici sa Slovenijom, ali i Jugoslavijom. U vanjskopolitičkom škripcu Hrvatska se našla i zbog oprečnih stavova SAD-a i Europske unije o mogućem izručivanju američkih vojnika novoutemeljenom stalnom sudu za ratne zločine u Haagu. Zbog toga je upravo vanjska politika bila tema našeg razgovora s Granićem.

• Kako ocjenjujete hrvatski vanjskopolitički položaj u ovom trenutku?
- Hrvatska je u okruženju triju zemalja koje su pred izborima - Jugoslavije, BiH te Slovenije, a na ovim prostorima su to politički vrlo interesantne teme na kojima je lako mobilizirati ljude, a omogućavaju da se odgovornost prebacuje na vanjske neprijatelje. No, zbog toga se ne treba uzbuđivati.

• No, i Hrvatska će najkasnije potkraj sljedeće godine imati izbore.
- Mi smo u predizbornom razdoblju od početka mandata s obzirom da je opozicija vjerovala da ova vlada neće izdržati ni šest mjeseci, pa onda još šest mjeseci... Očito je da će to biti teme koje će se i kod nas pokušati eksploatirati, jer se opozicija uglavnom hvata za takva, moguće vrlo osjetljiva pitanja i pokušava ih produbiti. Problem Piranskog zaljeva bi se moglo rješavati sljedećih 50 godina i to ne bi imalo nikakvih posljedica po Hrvatsku, jer produbljivanje tog pitanja nema nikakve, ni pozitivne, ni negativne posljedice na razvoj, ustrojstvo Hrvatske, gospodarski rast, izvoz... Osobno, mislim da je bolje pregovarati 30 godina nego da i jedan hrvatski čovjek izgubi život jer je Hrvatska izgubila previše ljudi u teškoj borbi za slobodu. Nema razloga za zaoštravanje. Rješenja će se razvijati shodno sposobnostima dviju zemalja da preuzmu odgovornost i dođu do rješenja. Ako treba i uz pomoć sa strane. Ali dok na obje strane ne postoji jednaki interes da se dođe do rješenja, te će situacije biti u privremenom rješenju.
 

• Kako komentirate tvrdnje da se Sloveniji zbog učlanjenja u EU više žuri nego Hrvatskoj i da je zbog toga čudno što je Račanova vlada tako popustljiva, ne samo oko granica nego i oko Krškog i Ljubljanske banke?
- Nisam siguran da su te teze točne. Sloveniji se, naravno, žuri u EU. Ali ta pitanja, pa i granično, nisu prepreka. Oni u EU mogu ući i bez konačnog rješenja granične crte. S te strane se ne može izboriti povoljnija pozicija. Naravno da je najbolje ako zemlje mogu same riješiti problem. Ljubljanska banka je u sukcesiji, koja ide svojim tijekom i zbog toga se također neće ništa dogoditi u vezi s EU-om. Krško je s naše strane riješeno i vidjet će se kakva je daljnja sudbina toga.
Što se tiče ponašanja slovenske strane, ono je normalna posljedica nastajanja male nove države koja svoj nacionalizam, koji se uvijek javlja u nastajanju nacionalnih država, mora »prazniti« a jedini prostor pražnjenja tog naboja je Hrvatska, jer su ostale granice utvrđene prije nekoliko desetljeća. Ako bismo sada analizirali događanja u posljednjih dvanaest godina, vidjeli bi da se, gotovo u prvoj fazi nakon osamostaljenja, Hrvatska vrlo malo bavila problemom granice sa Slovenijom u negativnom kontekstu dizanja temperature, jer je bila izložena agresiji. Glavni problem je bila obrana domovine u ratu s Jugoslavijom, dok je Slovenija cijelo vrijeme držala visoke tenzije političkih odnosa. Prije nekog vremena sam bivšem veleposlaniku Slovenije rekao da se hrvatska politika u odnosu na Sloveniju slovenizirala, počeli smo se u toj politici ponašati kao što se Slovenci ponašaju cijelo vrijeme. Stvaramo svoje Jorase, pokazujemo snagu, veličamo ljude koji su upali na privatni posjed, političari hvale takve poteze... S druge strane, izjave da smišljamo programe destabilizacije Slovenije su potpuno iracionalne i neodgovorne.

• Ali ni slovenski ministar vanjskih poslova Rupel nije bio nimalo »nježan« u posljednje vrijeme.
- Rupel se bori za visoku funkciju predsjednika Vlade i prvog čovjeka stranke pa bi pokazivanje »mišica« moglo poslužiti za dobivanje te pozicije.

• Nakon što je u SAD-u Ivica Račan u nekoliko navrata najavio da bi se vojnici UN-a mogli s Prevlake povući do kraja godine, sada su i po službenim kanalima počele stizati informacije da to možda neće biti tako, a dogodio se incident na Šarengradskoj adi. Zbog svega toga sve su češći prigovori hrvatskoj diplomaciji da nije dovoljno agresivna u rješavanju tih pitanja.
- Ne znam kako bi se agresivnošću mogli riješiti problemi za koje su potrebni potpisi druge strane.

• Ali druga strana pokazuje agresivnost, na primjer u incidentu na Šarengradskoj adi.
- Ako bi politički analizirali taj događaj, mogli bismo dobiti nekoliko verzija. Od toga da se radi o smišljenom aktu do toga da se radi o nizu slučajnih loših događaja. U tom rasponu je, vjerojatno, istina. U Jugoslaviji vojska još čuva granicu. Ulaz osobe koja nije najavljena 24 sata ranije se smatra ilegalnim. Očito da naša strana o odlasku u Jugoslaviju nije izvjestila ni našu policiju niti Ministarstvo vanjskih poslova, jer je sve dogovarano na lokalnoj razini a zakazala je očito i srpska lokalna vlast jer informacije nije proslijedila onima koji su ih trebali dobiti. Očito je i da je u samoj Srbiji važan dosta veliki sukob između Đinđića i Koštunice, među ostalim i oko nadležnosti nad vojskom. To ljude na granici stavlja pred veliki problem: da li izvršiti naredbe iz pravilnika o postupanju ili ne, da li razmišljati politički ili ne. Takve situacije u pravilu treba izbjegavati. S druge strane, bilo bi normalno očekivati da Srbija, ako želi normalizaciju odnosa s Hrvatskom, mora napraviti geste dobre volje koji bi olakšali život ljudima uz granicu. Ne bi bilo nikakvih problema ako bi adu koristili oni koji su u katastru uvedeni kao vlasnici, bez obzira kada će se povući i gdje će biti granična crta. Vlasništvo je vlasništvo, ono uvijek ostaje. Ali za sve to trebaju povoljni uvjeti. Očito je da je srpska politika dosta zaokupljena internim problemima i da su kod njih odnosi sa Hrvatskom vrlo interesantna politička dimenzija u sljedećim mjesecima.

• No prosječan hrvatski građanin je vjerojatno vrlo frustriran objašnjenjima po kojima bi, nakon tako krvavog rata kojeg smo imali, Hrvatska sada trebala čekati da prođu izbori u Sloveniji, da se smiri situacija u BiH, smiri Srbija...
- Rastave braka su teški procesi s traumama i dugim repovima. Pokazuje se da su republičke granice bile nesporne, ali one nisu funkcionirale kao granice, život nije bio tako organiziran. Zbog toga nailazimo na niz problema, pa te granice moraju doživjeti neke tehničke izmjene koje će omogućiti normalan život uz granicu. Inače se dolazi do apsurda kada se ide na velika mjerila pa bi se crta trebala povući posred livade ili nečijeg posjeda, kuće... To je proces u kojem je potrebna dobra volja s obje strane. Ova je hrvatska vlada spremna za taj posao i preuzimanje odgovornosti, a drugo je pitanje koliko su i druge zemlje spremne na to. A problem nije riješen dok rješenje ne potpišu obje strane.

• Opet se počelo govoriti i o optužnicama koje bi iz Haaga mogle stići protiv visokih hrvatskih dužnosnika u vrijeme Domovinskog rata, na primjer, protiv Branimira Glavaša i Janka Bobetka.
- Znate i sami, jer to pratite, da se u Hrvatskoj određene stvari u medijima pojavljuju u određenim intervalima. Poznato je da haaško tužiteljstvo obavlja određene istrage, poznato je da se obrađuju potencijalni zločini koje su počinili građani hrvatske nacionalnosti koji su u vrijeme rata djelovali u vojsci ili politici. Tužilaštvo će pokrenuti procese u trenutku kada bude smatralo da ima dovoljno argumenata. Mi u ovom trenutku ne znamo više od onog što smo kao Vlada s glavnom haaškom tužiteljicom objavili za vrijeme njena posjeta Hrvatskoj.

• Ima li informacija o stavu Haaga o suđenjima za događanja u Lori i Gospiću?
- Ni procesi u Haagu nisu brzi. Za davanje bilo kakve ocjene treba pričekati okončanje procesa i presude. Naravno da tužilaštvo u Haagu pomno prati, posebno slučaj u Rijeci, jer je odlukom glavne haaške tužiteljice general Norac dobio priliku da mu se sudi u Hrvatskoj. Vjerujem da će oni nakon toga donijeti i svoje stavove. Za sada imamo naznake i odluke da nam pomognu u slučaju Lore i da će nam, temeljem svojih istraga, dostaviti određene dokaze. Tu pomoć očekujemo i za neke druge procese koji su u pripremi, na primjer Paulin dvor. Mislim da je direktna suradnja Državnog odvjetništva i haaškog tužiteljstva ostvarena i da će se sve više suditi u Hrvatskoj.

Sanja Kapetanić