Pavle Kalinić, saborski zastupnik SDP-a za Vjesnik govori o aktualnoj političkoj situaciji u zemlji, o načinima za prevladavanje krize i postizanja željenog prosperiteta, o slučaju Bobetko, kao i o svjedočenju predsjednika Republike Stjepana Mesića u Haaškom procesu protiv Slobodana Miloševića.
• Neko se vrijeme spekuliralo da bi SDP mogao ući u koaliciju s HDZ-om, no iz HDZ-a takve opcije odbijaju. Možete li komentirati?
- Mogu samo nagađati što se i o čemu se špekulira. Što vodstvo SDP-a stvarno želi i namjerava ne znam najtočnije, jer nisam član predsjedništva SDP-a. Moje osobno mišljenje je da je u ovom trenutku vrlo teško reći tko bi s kim a tko ne koalirao. Ovisi i koji HDZ želi i koji ne želi koalirati sa SDP-om, jer sada postoji više HDZ-a. Dijeljenje u tom pokretu-zajednici se nastavlja i taj proces još uvijek nije gotov. Kada unutarnja raslojavanja i rascjepi u HDZ-u budu završeni, vjerujem da će ono što ostane unutra imena HDZ, postati ozbiljna narodnjačka stranka desnog centra i tada će se tek steći uvjeti da bi se moglo razgovarati o nekakvim koalicijama. Za sada držim da je preuranjeno o tome bilo što govoriti. No, svakako treba reći kako je u politici sve moguće.
• Mislite li da bi takva koalicija mogla izvući zemlju iz krize?
- Bez obzira kakva koalicija bila na vlasti, ukoliko stručni i kompetentni ljudi ne budu vodili ovu državu, poglavito resorna ministarstva, nećemo se moći izvući iz krize. Mala zemlja kao što je Hrvatska, napokon bi trebala donijeti strateški plan razvoja - što želimo za pet, pedeset ili sto godina. U svakom slučaju, po meni bi jedna od prvih stvari trebala biti decentralizacija Hrvatske, trebali bi poraditi na naseljavanju pustih prostora, s jedne strane, dok je neophodno usporiti daljnji rast Zagreba, s druge strane.
SDP je, u koaliciji, dvije i pol godine na vlasti od koje su ljudi previše očekivali, što je neostvarivo za trajanja jednog mandata. Istodobno, SDP je najjača stranka u vladajućoj koaliciji pa stoga najviše kritika ide na njegov račun
Mislim da prijevremeni izbori nikome ne odgovaraju - ni strankama na vlasti, ni opoziciji. Ne znam koliko bi u ovom trenutku HDZ, kao najjača oporbena stranka dobio jer se nisu konsolidirali, što umanjuje njihove želje da se vrate na vlast
Vlada, smatram, ima samo jednu mogućnost, baciti težište na zdravstveno stanje i dob generala Bobetka. Ni Haaški sud ne može negirati nepobitne činjenice. A nepobitna činjenica jest da je riječ o starijem i bolesnom čovjeku
|
U Zagrebu živi između jedne četvrtine i jedne trećine cjelokupnog stanovništva Hrvatske. U gospodarskom smislu Zagreb je gotovo pola Hrvatske. Također je tu i koncentracija intelektualnih kapaciteta. Takva koncentracija nije dobra ni za jednu zemlju, pa tako ni za Hrvatsku. Mislim da će u tom smislu pomoći izgradnja autoceste prema Splitu, koja bi trebala biti završena za dvije, dvije i pol godine. Prolaskom autoceste preko Like mislim da bi se moglo krenuti u naseljavanje i razvoj tog dijela zemlje.
Ne vidim razloga zbog čega u Gospiću ne bi postojalo Sveučilište, odnosno da tamo budu dislocirani neki fakulteti Zagrebačkog sveučilišta. Ili da recimo cjelokupno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo bude premješteno iz Zagreba u Udbinu, gdje već postoji infrastruktura, pa bi se na taj način naselio taj kraj. Time bi živnula Udbina, a Pleso i Zagreb bi bili rasterećeni. Ili da se Ministarstvo branitelja preseli iz Zagreba u neki drugi grad. Kao i MORH, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, Ministarstvo turizma itd. Sve su to mogućnosti kojima bi se omogućio razvoj manjih gradova u Hrvatskoj, a rasteretio bi se poglavito Zagreb. No, moramo se odlučiti i što želimo, što možemo proizvoditi i koje su naše komparativne prednosti.
Sigurno ne možemo proizvoditi rakete, ali nema razloga da ako uvozimo tako mnogo automobila, da proizvodimo neki dio za njih. Naša i ovako oskudna industrija sposobna je za to. Ne možemo sebi dozvoliti da od hrvatskih proizvoda u automobilima bude samo dopumpani zrak u gumama. Što se tiče poljoprivrede, također možemo na području zdrave hrane imati i proizvodnju i tržište cijele Europe. Naravno, moramo sniziti cijene, ali i okrupnjeti poljoprivredni posjed koji bi objektivno trebao biti minimum oko 30 hektara da bi mogao tržišno funkcionirati.
A kada se govori o jadranskoj orijentaciji, tu imamo značajne komparativne prednosti. No potreban je potpuno nov pristup. Ne možemo ići s floskulama da nemamo dovoljno kapaciteta. Moja teza je upravo suprotna - Hrvatska ima dovoljno turističkih kapaciteta, međutim, problem je što su ti kapaciteti popunjeni samo 30 do 40 dana, a ostatak godine su prazni. Naravno problem su i hoteli sa pet zvjezdica jer njih nemamo dovoljno. Prema tome, nama nisu na prvom mjestu novi kapaciteti, već nam treba marketing koji će te kapacitete popuniti preostalih 300 dana. Ukoliko nemamo management koji to nije u stanju, možemo ga uvesti a novu generaciju hotelijera poslati na školovanje u Španjolsku, Francusku, Italiju itd.
• Jeste li s takvim prijedlozima išli pred Sabor ili u neke druge institucije?
- Ne, no mislim da zemlja mora osmisliti svoju nacionalnu strategiju i valorizirati svoju nacionalnu moć. Mislim da ne bi bio problem okupiti stotinjak kompetentnih ljudi, koji bi dali svoje prijedloge, od čega bi nastala studija, gdje bi bili markirani ciljevi kojima težimo, kao i etape u ostvarivanju, jasno, u odnosu na mogućnosti i BDP. Bitno je poraditi i na promoviranju Hrvatske i njenom repozicioniranju. Dosadašnja hrvatska diplomacija, jer ipak mlada smo država, po mom mišljenu nije dovoljno probitačna. Za jake lobije u svijetu zasigurno treba i vremena i novaca. Ali nikad nije kasno da se krene s realizacijom. Mislim da bismo se trebali fokusirati na SAD, posebno na veleposlanstva u New Yorku i Washingtonu, u Europi na veleposlanstva u Parizu, Berlinu, Londonu, te zasigurno još u Izraelu i Moskvi. Ne možemo se razbacivati na puno mjesta, već strateški odrediti gdje ćemo lobirati, a jasno je da poslovni ljudi po svijetu trebaju biti upoznati s našim komparativnim prednostima te bi ih našim lobiranjem trebalo dovesti u Hrvatsku te bi njihovim investicijama znatno brže rastao BDP-a a time i standard.
• SDP za razliku od ostalih stranaka, ne trpi velike unutarnje razdore, makar se svojevremeno govorilo o mogućim frakcijama unutar stranke, što se nije ostvarilo.
- SDP je stranka koja je 1992. godine dobila ispod tri posto glasova. Sadašnja struktura SDP je uglavnom od onih ljudi koji su je i stvarali zadnjih desetak godina i teško je vjerovati da bi oni ničim izazvani formirali frakcije. Na taj način bi SDP bio oslabljen i mislim da nikome tko je stvarao tu stranku ne pada na pamet stvarati frakcije, jer od slabljenja nitko ne dobiva a svi gube.
• Koliko je SDP izgubio od kad je na vlasti?
- SDP je, uz ostale koalicijske stranke, na vlasti dvije i pol godine. Ljudi su ipak imali prevelika očekivanja, što je neostvarivo za trajanja jednog mandata. Istodobno SDP je najjača stranka u vladajućoj koaliciji i jasno je da najviše kritika ide na račun SDP-a. Što je dobro napravljeno to je napravila koaliciona Vlada. Što je slabo ili loše za to je kriv samo SDP. To nije objektivno, ali to javnost uglavnom tako ocjenjuje. SDP je zbog toga vjerojatno pao na ljestvici popularnosti među građanima, no ne smatram da je to toliko koliko pokazuju ankete. SDP je, na žalost političkih protivnika, uvijek dobivao daleko više glasova nego što su ankete pokazivale. Treba reći da do izbora ima godinu dana i da SDP ima dovoljno prostora i vremena da povuče par dobrih poteza kako bi sebi otvorio vrata i za idući mandat. Mislim da će povijesna zasluga ove garniture na vlasti, a time i SDP-a, biti realizacija autoceste Zagreb-Split. O tome su sve generacije samo slušale, nadale se, pričale, a sada se po tom pitanju prvi puta nešto i radi. I to vrlo brzo! Tko god prođe trasu može vidjeti da se radi na cijeloj dužini autoceste i samo je pitanje vremena kad će biti završena. Vjerujem da će autocesta biti završena i prije roka, uključujući i tunel ispod Male Kapele, koji je do sada najdulji tunel koji se kopa u Hrvatskoj. A kopaju se dvije trake!
• Rekli ste da treba još godinu dana do izbora. Znači li to da ne očekujete prijevremene izbore?
- Mogu se dogoditi prijevremeni izbori. No, mislim da prijevremeni izbori nikome ne odgovaraju - ni strankama na vlasti, ni opoziciji. Ne znam koliko bi u ovom trenutku HDZ, kao najjača oporbena stranka dobio, jer se nisu konsolidirali, što umanjuje njihove želje da se vrate na vlast.
• Slučaj Bobetko je prilično uzdrmao cijelu političku scenu, no u Saboru se dogodio svojevrstan presedan, jer su sve stranke podržale Vladu. Mislite li da bi se, ukoliko Vlada ne uspije u svojim namjerama, mogli dogoditi nemiri u zemlji?
- Ne vidim zašto HDZ ne bi podržao vladu kad je za vrijeme njihove vlasti donesen ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom. Da ne govorim da su uredno surađivali. Kad već spominjete demonstracije, za ovo ili ono, ili protiv ovog ili onog, one su ipak samo nazadovanje. Mi iz ove pozicije možemo izaći samo radom. Nitko nam neće pomoći ako si sami ne pomognemo. Ne znam zbog čega bi se demonstriralo u ovom konkretnom slučaju.
• Ima li Vlada koju mogućnost u obrani generala Janka Bobetka?
- Mislim da Vlada ima samo jednu mogućnost, a to je da težište baci na zdravstveno stanje i dob generala Bobetka. Ni Haaški sud ne može negirati nepobitne činjenice. A nepobitna činjenica jest da se radi o starijem i bolesnom čovjeku.
Milošević od sebe želi stvoriti srpski mit
• Predsjednik Stjepan Mesić svjedočio je na suđenju Slobodanu Miloševiću, po nekima »suđenju stoljeća«. Prve reakcije u Saboru na njegov nastup nisu bile pozitivne. Mislite li da je Mesić, kada se sve analizira, ipak poentirao?
- Mesić je možda prvi dan imao tremu. Već sam izjavio da je u tom talk-showu Mesić prvi dan bio gubitnik. No, mislim da je u drugi dan ušao konsolidiran bez treme i da je uspio nadoknaditi propušteno, te je po meni ipak odnio tijesnu pobjedu! Mislim da je važno napomenuti da se ne radi o nikakvom »suđenju stoljeća« iz jednostavnog razloga što Haaški sud egzistira samo za područje bivše Jugoslavije i Ruande. Mi smo stvorili famu o suđenju. Znamo koliko je Ruanda utjecajna u Africi, a otprilike isto toliko su zemlje bivše Jugoslavije utjecajne u Europi. Prema tome, ne može se govoriti ni o kakvom »suđenju stoljeća«. To je periferno suđenje, gdje svjetski moćnici, nezadovoljni mnogim svojim epigonima kojima su davali instrukcije, a koji su ih na kraju prestali slušati, sada daju packe. Slobodan Milošević ne brani sebe pred Haaškim sudom, jer zna da neće izaći iz zatvora, već brani svoju povijesnu poziciju i ono što je predstavljao. On od sebe želi stvoriti srpski mit, biti netko tko se žestoko borio za Veliku Srbiju ili za što već on smatra da se borio. Želi ostati zapamćen kao srpski vođa koji nije pokleknuo ni pod američkim bombardiranjem, ni pred sudom, pred kojim je, kako se sada razvija priča, završio jer su ga isporučili domaći izdajnici. Želi ovim suđenjem postati ako ne novi sveti Sava onda barem njegov pobočnik.
• Može li se pretpostaviti da će se u samoj Hrvatskoj zbog Mesićevog svjedočenja dogoditi nova politička kriza?
- Mnogi s desnog krila nisu Mesiću od početka davali podršku. No činjenica je da je ovo slobodna zemlja, da su izbori slobodni i da je Stipe Mesić izabran na slobodnim predsjedničkim izborima i da je u dva kruga dobio najviše glasova. Prema tome, on je legalni i legitimni predsjednik Republike Hrvatske.
|
Dada Zečić
|
