Razmimoilaženje između dvaju najjačih partnera vladajuće koalicije, SDP-a i HSS-a u vezi s modelom privatizacije, buknulo je u javnosti kao nova afera u već kronično nestabilnim odnosima u koaliciji. Osim toga, »slučaj Bobetko« s još neizvjesnim ishodom, sankcije koje »vise« nad glavom Hrvatske, pogoršana pozicija države u očima međunarodne zajednice, intenzivna događanja u Hrvatskom saboru, upravo u vezi sa »slučajem Bobetko«, ali i sa suradnjom Hrvatske s Haaškim sudom - sve su to teme o kojima smo razgovarali s predsjednikom Hrvatskog sabora i predsjednikom HSS-a, Zlatkom Tomčićem.

• Strahujete li od sankcija?
- Bilo bi neobično da odgovorim da ne strahujem. Ali, to je ipak pitanje koje zahtijeva nešto dublju analizu. Držim da ovog trenutka stvari stoje tako da će za to ključan biti sastanak Ministarskog vijeća Europske unije u ponedjeljak ili utorak. Jasno, do tada i mi neke stvari moramo odraditi. U cijeloj toj priči do sada, za mene je ohrabrujuća činjenica da je Haaški sud ipak donio odluku o pravu Hrvatske na prigovor, da je formirano Žalbeno vijeće i da će obje žalbe Republike Hrvatske biti razmatrane. To govori dovoljno u prilog da je na taj način potvrđeno pravo Republike Hrvatske da se bori za svoju poziciju. Može li se očekivati u tijeku tog pravnog postupka, odnosno, žalbenog postupka prije definitivne odluke da se Hrvatsku optuži za neispunjavanje obveza prema Haaškom sudu i eventualno za neku grublju optužbu da ignoriramo Haaški sud, teško mi je to pretpostaviti.
Dakle, ako i postoji nekakav strah on će biti realan onog trenutka kada čujemo pravorijek Žalbenog vijeća. Bilo bi za Hrvatsku iznimno dobro, a i za odnose između Hrvatske i EU-a, da se ovog trenutka ne razgovora o bilo kakvim sankcijama prema Hrvatskoj, dok se ne steknu za to uvjeti. Sama priča o sankcijama pa i izjave pojedinih država očito su usmjerene na svojevrsni pritisak prema Hrvatskoj. Hrvatska mora na suptilan, smiren način voditi ovaj pravni postupak nakon čijeg završetka će morati donijeti definitivne odluke.
 

• Je li »slučaj Bobetko« najveća kriza u Hrvatskoj od kada je došlo do promjene vlasti? Jesu li se i Vlada i Sabor i svi politički faktori našli u najvećoj kušnji?
- Ako govorimo o krizi, slobodan sam ustvrditi da to nije najveća kriza. Ali, ako govorimo o kušnji ili izazovu onda je to sigurno jedna velika kušnja iz vrlo jednostavnog razloga što je hrvatska Vlada razapeta između određenih prava koje joj daje Statut Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, pravila postupanja i određenih glasova koji dolaze iz međunarodne zajednice koji nisu za sada previše tolerantni prema Hrvatskoj. Zapravo, to je prava kušnja. Dakako, u ovoj dvojbi i kušnji Vlade Republike Hrvatske postoji nešto što se zove javno raspoloženje u Republici Hrvatskoj koje očito, bez obzira što je ovog trenutka smireno, ipak funkcionira na način da haaške optužnice i postupke Međunarodnog kaznenog suda hrvatska javnost doživljava kao nekorektan čin prema Hrvatskoj, čak s tumačenjima i primislima da se radi o pokušaju međunarodne zajednice o prekvalifikaciji karaktera Domovinskog rata i pojedinih akcija. Kada se Vlada Republike Hrvatske odlučila na korištenje svih pravnih mogućnosti, onda dakako da je imala na umu i raspoloženje hrvatske javnosti. Ovo je velika kušnja s obzirom da se radi o generalu Bobetku koji je jedna od značajnijih figura u Domovinskom ratu, vrlo značajna figura u vojno-redarstvenoj akciji Medački džep, svojevremeno zapovjednik Glavnog stožera Oružanih snaga i dakako da je on sudjelujući u Domovinskom ratu u svojim visokim godinama pridobio za sve ono što je činio, određene simpatije. Tu njegovu situaciju pokušavaju i neki krugovi ekstremno orijentirani zlorabiti za svoje sitne političke ciljeve. Na svu sreću, uz ovakvu politiku Vlade i Hrvatski sabor je odigrao jednu vrlo značajnu smirujuću ulogu, stvarajući određenu kooperativnost unutar svih klubova u Saboru, bez obzira pripadaju li poziciji ili opoziciji. Već i sama činjenica da smo statistički gledano održali i četiri sjednice Predsjedništva Sabora uz prisutnost predsjednika klubova parlamentarnih stranaka i predsjednika Vlade i da smo svaki put uspjeli naći rješenje, daje značajnu dimenziju digniteta samom Domu, ali i doprinos smirivanju javne situacije i doprinos Vladi u stvaranju manevarskog prostora u hrvanju s Haaškim sudom. Dakle, iskušenje je veliko, ali kriza nije najveća do sada.

• Da se vratimo na početak: politizira li Haaški sud? Imate li Vi dojam da Haaški sud doista radi određeni pritisak na Hrvatsku? Možda nešto što izlazi izvan svojih okvira?
- Na to vam pitanje može odgovoriti prije svega pravni ekspert. Ja mogu govoriti isključivo kao političar. Dakako da treba poznavati pravne detalje i ukupne odnose od samog početka formiranja Haaškog suda preko Statuta suda, Pravila Haaškog suda, sastava Tužiteljstva i sudaca. Dakle, uz detaljno pravno ponašanje i poznavanje tog mehanizma moglo bi se dati odgovor na vaše pitanje. Mogu govoriti samo o jednom dojmu kao političar. Mislim da Haaški sud ponekad nedovoljno koristi mogućnosti koje su predviđene za komunikaciju s hrvatskom Vladom.
To ću ilustrirati jednom činjenicom: hrvatska Vlada, koliko ja imam informacije, nije upoznata s dolaskom optužnice za generala Bobetka prije njenog uručenja Vladi. Bilo bi normalno da je general Janko Bobetko, kao što je to bilo i u nekim ranijim slučajevima, imao informaciju da će optužnica stići ili da se priprema, da je bio u poziciji i on, ali i hrvatska Vlada, da se izjasne o tim elementima optužnice i da je u jednom prethodnom pokušaju ospore, što se i radilo do sada. Tek na temelju toga da je Tužiteljstvo procijenilo i stav Hrvatske vlade i stav samog optuženog i odlučilo da li optužnicu treba dizati ili ne. S obzirom da je izostala ta činjenica, može se spekulirati o tome da je riječ o određenim političkim pritiscima. Ali, dakako da se ne usuđujem egzaktno odgovoriti da je riječ o političkim pritiscima.

• Što kažete na spekulacije da je sve to produbilo razdore u koaliciji?
- Posve sam siguran da je to iznimno provizorna i neodgovorna informacija. Dakako da koalicija ni u ovom slučaju, niti u nekim drugim spornim slučajevima, ne funkcionira idilično. Dakako da su se nakon tog slučaja pojavila različita razmišljanja koja su s jedne strane govorila o tome da treba iskoristiti sve mogućnosti koje Republika Hrvatska kao član međunarodne zajednice ima u odnosima sa Haaškim sudom, ali je bilo i onih glasova koji su govorili da o tome uopće ne treba razmišljati nego bespogovorno poslušati nalog Haaškog suda i uhititi generala Bobetka. Sama rasprava u koaliciji, dakle između partnera, inaugurirala je ono prvo pravilo, da treba iskoristiti sve naše mogućnosti. O toj temi nije bilo nekih velikih rasprava ili sukoba, nije bilo nekih grubih disonantnih tonova. Temeljem toga zaključujem da taj slučaj nije podijelio koaliciju.

• Smatrate li ipak da je trebalo u Saboru raspravljati o HDZ-ovu prijedlogu izmjene Ustavnog zakona o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom?
- Osobno držim da je Hrvatski sabor, tu prije svega mislim na Predsjedništvo Sabora, na predsjednike klubova, stvorio jednu klimu o potrebi što više usklađenog djelovanja, jer je riječ o državnim i nacionalnim interesima. Sabor je u tom smislu iz dana u dan vagao koje su koristi, od kojih poteza će Hrvatska imati najveće koristi. Pa smo određenog trenutka procijenili da je dobro raspraviti odnose s Haaškim sudom, dakako kroz optužnicu protiv generala Bobetka i poznati su vam zaključci koje je Hrvatski sabor donio jednoglasno. Svaki predlagatelj bilo kojeg predmeta na Saboru ima pravo procjenjivati, ovisno o političkom trenutku i svim informacijama koje su mu na raspolaganju, treba li neka točka biti raspravljena ili ne. Osobno držim da smo od početka tako funkcionirali da bi bilo korisno voditi raspravu o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o odnosima Republike Hrvatske s Kaznenim sudom i odbiti i na taj način vrlo jasno demonstrirati da Hrvatska ovog trenutka nema primisli o potrebama mijenjanja pravila igre ili opstrukcije ili osporavanja dosadašnjih odnosa s Haaškim sudom. No, ta činjenica je naprosto izbjegnuta kroz zahtjev Kluba HDZ-a i HSLS-a da se njihove točke izvuku iz procedure.

• Hoće li biti prijevremenih izbora?
- Ako formalno gledamo, ako izdržimo još nekoliko mjeseci, onda ih neće biti. Iza 3. siječnja sljedeće godine nema više prijevremenih izbora, svi su oni zapravo u toj zadnjoj godini redoviti. Međutim, ako je vaše pitanje usmjereno - hoće li izbori biti prije siječnja 2004. godine, onda ću vrlo jasno odgovoriti da je to vrlo vjerojatno, da je to moguće. U kojem trenutku, teško je to sada prognozirati. To nije opredjeljenje moje stranke i moje osobno, mi želimo da u ovih godinu dana maksimalno iskoristimo za stabilizaciju ove koalicije i vlastite stranke kroz pokušaje da odradimo čim više korisnih stvari koje, nažalost, i vlastitom krivnjom nismo odradili na vrijeme.
Međutim, mi ćemo ovih dana vjerojatno, ili ovih mjeseci, ući u raspravu o izbornom zakonu i imat ćemo temeljnu pretpostavku da se izbori održe. Neću se upuštati u temu možemo li po starom izbornom zakonu održati izbore ili ne. Dakle, mi ćemo vrlo brzo imati pretpostavku za održavanje izbora i dakako da će uspješnost rada ove koalicije i odnosi u koaliciji prije svega presuditi hoće li oni biti osam mjeseci, šest mjeseci ili tri mjeseca prije isteka mandata u ovom sazivu Sabora.

• Vjerujete li da se u Hrvatskoj ponovno rađa trend jačanja desnice? Mislite li da bi desna opcija mogla pobijediti na slijedećim izborima?
- Prvo ću odgovoriti na zadnji dio pitanja. Mislim da ne bi mogla pobijediti, ali da trend postoji, evidentno postoji, ovisi kako ga mjerite. Nisu zanemarivi ni javni nastupi pojedinaca, raznih grupa, koncertne i nogometne utakmice. Međutim, to je manifestacija određenog broja i kruga ljudi uvijek u specifičnim okolnostima. Siguran sam da desnica u tom ekstremnom smislu koje implicira vaše pitanje - dakako ona ima potpuni legitimitet pojaviti se kao politički konkurent - neće pobijediti. Ali, držim da su, u cjelini gledano, hrvatski narod i hrvatsko izborno tijelo toliko zreli da će se što vrijeme bude dalje protjecalo, sve više distancirati od bilo kakvih ekstremizama, usuđujem se reći i lijevih i desnih. Prema tome, osobno nemam nekakvog straha da Hrvatska može pasti pod nekakav dominantan utjecaj nekakvih desnih političkih ideja, ili posebno ultradesnih političkih ideja.

• Hoće li HSS sigurno koalirati sa SDP-om za izbore?
- Mi smo sigurni u jedno, da nećemo predizborno koalirati ni s kim. Dakako, uz pretpostavku određenih izbornih pravila. Za sada utvrđena politika HSS-a na bazi je naših pretpostavki kako će izgledati izborna pravila, a vjerujem da se ona ne mogu tako promijeniti da bi bili stimulirani za predizborne koalicije. Naša je definitivna odluka da na sljedeće parlamentarne izbore izađemo samostalno. Izlazak na parlamentarne izbore na taj način dakako da ne isključuje postizborno koaliranje. U HSS-u procjenjujemo da je prošlo vrijeme potreba političkih stranaka, ako hoćete i HSS-a za predizborno koaliranje.
Ali, dakako da smo svjesni da je hrvatska politička scena još toliko turbulentna i toliko usitnjena da neće biti mogućnosti, bez obzira iz kog spektra stranke dolaze, formiranje sljedeće vlade i parlamentarne većine na bazi rezultata samo jedne stranke. Dakle, koalicije su po svemu sudeći, budućnost Hrvatske još najmanje nekoliko izbornih ciklusa. S kim će HSS koalirati ovisit će, dakako, prije svega o našoj procjeni s kim možemo provesti one elemente vlastitog stranačkog programa koji su bliski pojmu državnih i nacionalnih interesa onako kako ih mi vidimo.

• Bi li HSS mogao koalirati sa HDZ-om? U HDZ-u vas strašno priželjkuju i stalno vam se »udvaraju?
- Ta njihova priželjkivanja nama su poznata, pa čak i iz onog vremena kad smo paralelno trpjeli udvaranja i šikaniranja. I toga se sjećam. Puno puta sam rekao pa i ove godine, u ovakvoj situaciji kakva je danas, to još ne dolazi u obzir. Hoće li se jednog dana pojaviti takva mogućnost, nije moje ni kao predsjednika stranke, ni kao predsjednika Sabora, ni kao političara, da procjenjujem razinu demokratiziranosti određene stranke. Onog trenutka kada dođe do toga, procjenjivat ćemo sve partnere s kojima možemo provesti onaj dio programa koji je u sferi državnih i nacionalnih interesa, što podrazumijeva gospodarsku i socijalnu politiku i sve ostalo.

• Kakvi su trenutačno odnosi sa SDP-om?
- Usuđujem se reći vrlo dobri i vrlo tolerantni, bez obzira na čitav niz nesuglasica i iskrica koje se pojavljuju. Ponovno želim vrlo jasno reći svoju tezu: svaki onaj koji zamišlja da zajedništvo više stranaka u jednoj koaliciji treba biti idilično i da se nijedna stvar koja je u sferi disonancije ne smije javno iznositi, taj očito ili ne razumije politiku ili ne razumije HSS. Mi sebi permanentno zadržavamo pravo kao stranka da o svim spornim temama, a koje nisu u skladu s koalicijskim ugovorom raspravljene, o kojima nije zauzet zajednički stav, gdje mi nismo bili u situaciji izraziti svoje stavove, zadržavamo sebi pravo da o njima javno govorimo. Svjesni smo činjenica da to povremeno nalikuje na narušavanje odnosa u koaliciji, ali javnost i naši partneri moraju shvatiti da je to i svojevrsni pritisak HSS-a da koalicija ozbiljnije funkcionira i ozbiljnije radi.
Dakle, i posljednja priča koja je u javnosti iznimno naglašeno eksploatirana, pitanje privatizacije, zapravo bila je tema i još uvijek je tema koja nije riješena između HSS-a i SDP-a, ali smo o toj temi i općenito o političkim odnosima s našim partnerima vrlo tolerantno i vrlo ozbiljno razgovarali. Svatko je još na svojim pozicijama. Čekamo onaj ključni dokument koji je zove Vladin Program o privatizaciji što je po našem koalicijskom ugovoru od početka kolovoza ove godine definiran u točki sedam, kada ćemo zapravo temeljem takvog projekta moći identificirati je li smo blizu ili jako daleko u svojim stavovima. Bit ćemo u situaciji da taj program kritiziramo ili da ga pokušamo popraviti, da ugradimo neke svoje aspekte.

• Ali, zašto se problem privatizacije i njenog modela u javnosti pojavio baš sada, kao »prepucavanje« između HSS-a i SDP-a?
- Zašto se baš sada to dogodilo? Znate, Hrvatska vrlo često funkcionira po određenoj političkoj inerciji. Za važne teme najčešće nema vremena ni u Vladi ni u koaliciji, ponajprije u koaliciji, jer se stalno nameću teme kao što su granice u Piranskom zaljevu, ribarski rat, haaške optužnice, a onda teme od kojih se živi nemaju i ne dobivaju prava građanstva. Za njih nema vremena. Tema privatizacije nije nova, ni u odnosima HSS-a i SDP-a, ni u politici HSS-a. Od samog početka, dakle, nakon izbora, HSS je u puno navrata, čini mi se četiri ili pet puta, kada su na programu Hrvatskog sabora bile teme izmjene i dopune Zakona o privatizacijama, bio vrlo kritičan prema toj temi, uvijek smo iznosili svoja mišljenja, predlagali određene zaključke, amandmane koji su i prolazili, koji su i prihvaćeni, ali očito to nije bilo dovoljno da se shvati da HSS želi aktivno sudjelovati u rješavanju pitanja koje je do sada bilo, kad je riječ o biračkom tijelu i raspoloženju javnog mnijenja, presudno za sve dosadašnje vlasti.
Pitanje privatizacije je, neki bi rekli, velik grijeh Hrvatske, neki bi rekli i svih dosadašnjih vlada, a ja bih rekao da je ono temeljno pitanje socijalne pravednosti i pitanje na kojem Hrvatska ima šansu uspostaviti čišće, pravednije i poštenije odnose u vlasničkoj sferi. Dakle, naprosto više taj prespori hod na definiranju daljnjeg tijeka privatizacije HSS nije mogao otrpjeti zbog vrlo jednostavne činjenice, što smo svjesni da se približava kraj zajedničkog mandata za nekakvih godinu dana i mi naprosto za one elemente privatizacije s kojima nismo zadovoljni nismo željeli biti suodgovorni s ostalim članovima koalicije. Prema tome, morali smo javno iznijeti svoje mišljenje a na taj način smo otvorili unutarkoalicijsku raspravu, koja će, siguran sam, rezultirati dobrim rezultatom.

• Je li doista riječ o sukobu između SDP-a i HSS-a ili o pitanjima koja se mogu riješiti bez obzira na koncepcijske razlike o modelima privatizacije?
- Politički komentari u Hrvatskoj ponekad su nevjerojatno maštoviti. Uistinu više nemam nikakvih ambicija da te maštovitosti sprječavam. Na kraju, toga je toliko puno na hrvatskoj političkoj sceni da bi čovjek morao dobar dio radnog vremena posvetiti samo odgovaranjima na netočne informacije, na razna maštanja i tako dalje. Naprosto, samo je jedna činjenica točna: HSS želi sudjelovati u sanaciji privatizacijskih pitanja prije svega kroz kvalitetu upravljanja državnom imovinom, onom koja je u Fondu za privatizaciju, onom koja je još neidentificirana i nepopisana do kraja, a riječ je o silnim građevinskim i drugim zemljištima, o silnom broju objekata, hotela, odmarališta, o silnom vjerovničkom portfelju Republike Hrvatske u stečajnim i predstečajnim postupcima. Mi naprosto želimo odgovornije ponašanje države u toj sferi.
Ako uspijemo podići tu odgovornost države kroz raznorazne modele o kojima ćemo tek razgovarati kao koalicijski partneri, onda ćemo biti zadovoljni. Nemojte zaboraviti da osim ovoga što sam naveo postoji i čitav niz poduzeća u javnom sektoru o kojima do sada nije bilo razgovora između koalicijskih partnera. Mi smo donijeli Zakon o privatizaciji HEP-a, o privatizaciji INA-e, ali postoji dvadesetak značajnih poduzeća o kojima nismo razgovarali. Neću govoriti ni o Croatia osiguranju, ni o JANAF-u, ni o drugim poduzećima, mi naprosto u tome želimo biti sukreatori, ako ćemo već biti suodgovorni za sve to.
Prema tome, to je vrlo ozbiljan kompleks u gospodarskom smislu, ali je on prije svega i vrlo kompleksan u pitanju odgovornosti onih koji kreiraju državnu politiku. Ako mi imamo osjećaj da nismo sukreatori te politike, moramo tražiti svoju poziciju u kreiranju. Ili moramo bježati od odgovornosti.

• Znači da koalicija ipak neće puknuti na razmimoilaženju u privatizaciji?
- U to sam posve siguran.

Andrea Latinović