Mato Arlović, potpredsjednik SDP-a i predsjednik Kluba SDP-ovih zastupnika u Saboru, za Nedjeljni Vjesnik govori o izbornom zakonu, odnosno o modelu kojeg namjerava njegova stranka predložiti, o pitanju izbora predstavnika nacionalnih manjina u parlament, te o polemikama između zastupnika nacionalnih manjina i Vlade o pitanju Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama.

• Neke su stranke već dale u proceduru svoje prijedloge izbornog zakona, dok će vaša stranka o tome odlučiti u ponedjeljak, 25. studenoga. Za koji se model zalaže SDP?
- SDP je razradio osnovni model svog prijedloga izbornog zakona, o jednom dijelu je moguće raspravljati, no to je dio koji se odnosi samo na korektivne dijelove - je li jedna ili više izbornih jedinica, zatim pitanje na koji način osigurati glasovanje i ravnopravnost državljana s dvojnim državljanstvom, s državljanima koji imaju samo državljanstvo RH, odnosno pitanje manjina i na kraju, pitanje koji sustav primijeniti - »čisti« proporcionalni sustav ili mješoviti, kao što predlaže HSS. Tu je i pitanje smanjenja broja zastupnika. SDP predlaže 120 zastupnika, plus zastupnici manjina, i kod toga ostaje, dok neki drugi predlažu 130. Stranačko rukovodstvo će u ponedjeljak najvjerojatnije potvrditi ili malo korigirati svoj osnovni stav, koji je bio vezan uz radnu verziju našeg prvog prijedloga izbornog zakona. SDP se zauzima za proporcionalni izborni sustav, u kojem bi se biralo kroz tzv. poluotvorene liste, gdje bi i stranke mogle određivati raspored prema potrebama provođenja programa, i prema zaokruživanju birača, gdje im se daje mogućnost da pored biranja stranaka, mogu na stranačkim listama, ako žele, zaokružiti neke od mogućih zastupnika za koje smatraju da bi trebali imati prioritet, odnosno da se prema broju njihovih glasova raspoređuju oni koji ulaze u parlament. U SDP-u smatramo da prohibitivna klauzula treba ostati pet posto, te da bi trebalo razmotriti malo bolju mogućnost zaštite izbornog prava. To se odnosi prije svega na ostvarivanje prava nadzora i kontrole izbora. Ne samo stranačkih predstavnika, već i predstavnika udruga, ali na drugačiji način. Sadašnji zakon to također omogućuje, no do sada udruge građana koje se bave zaštitom ljudskih prava i sloboda u ostvarivanju izbornog prava, nisu dobivale tzv. zapisnike biračkih odbora. U SDP-u smatramo da bi u izbornom zakonu trebalo propisati i to, kako bi udruge od početka mogle kontrolirati jesu li izbori pošteni.
 

• Poseban problem je izbor zastupnika nacionalnih manjina u Sabor, oko čega se vodi oštra javna polemika.
- Izbor zastupnika nacionalnih manjina treba urediti na način da se zastupljenost nacionalnih manjina mora odraziti u Saboru putem njihovih zastupnika razmjerno njihovom sudjelovanju u ukupnom broju biračkog tijela. Kada se s tog aspekta promatra, onda se mora uvesti nekoliko korektivnih elemenata koji su važni kako bi svi bili pred zakonom jednaki i svi mogli jednako biti predstavnici hrvatskih građana u Saboru. Prosječna vrijednost jednog zastupničkog mjesta vrijedi za sve zastupnike, pa tako i za predstavnike nacionalne manjine. One nacionalne manjine koje prema broju svojih članova nemaju dovoljan broj biračkog tijela, moraju zajednički s drugim manjinama izabrati svog predstavnika. Zato što su po našem Ustavu svi građani ravnopravni, a i sve manjine su ravnopravne. Također, manjine na samo što su ravnopravne, već pred Ustavom i zakonom moraju biti jednake. Ako se polazi s tog aspekta, onda se polazi od pretpostavke da manjine ne bi smjele biti ni precijenjene ni podcijenjene u odnosu na zastupnike manjina ili matičnu manjinu. Kao primjer se može uzeti nacionalna manjina Talijana. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Talijana je bilo oko 19.000, što pokazuje da ukoliko bi svi Talijani u Hrvatskoj glasali za jednog zastupnika, nemaju dovoljan broj glasova da to bude u razini prosječne vrijednosti jednog zastupničkog mjesta. Takav zastupnik, koji se nalazi u sadašnjem sazivu Sabora je podcijenjeni zastupnik u odnosu na sve druge koji su precijenjeni a pripadaju matičnom narodu.
Uz to, imamo i nacionalnu zajednicu koja je većinska u odnosu na ostale manjine, a to je srpska, koja ima samo jednog zastupnika. Neke nacionalne manjine, čijih članova ima mnogo, kao što su Bošnjaci ili Slovenci, ni nemaju svog predstavnika u parlamentu. Stoga, postoji nepobitna potreba, koja proizlazi iz činjenica, da se taj dio promijeni. Po mom dubokom uvjerenju, najpravednije rješenje bi bilo ono koje bi omogućilo da razmjerno sudjelovanju u ukupnom biračkom tijelu, predstavnici nacionalnih manjina uz korektiv broja, da svaki zastupnik koji predstavlja nacionalne manjine ima podjednak broj glasova kao i bilo koji drugi zastupnik. Prema popisu stanovništva, manjina je manje od 8 posto, i ako se korektiv svede na broj birača i s obzirom na one manjine koje nemanju ni šanse, s obzirom na mali broj svoje zastupljenosti da imaju zastupnika, onda će se vrlo lako doći do toga, da bi negdje, ako bi se uzeo broj od 120 mogućih zastupnika, na taj broj zastupnika, manjine imale pravo da biraju od šest do maksimalno osam predstavnika. S time, da u odnosu na vrijednost pojedinog zastupničkog mjesta, prema potrebnom broju glasova, neke bi manjine imale nešto više zastupnike u odnosu na druge. Vjerojatno bi srpska nacionalna manjina mogla imati do tri zastupnika, ali naravno, neke druge manjine koje u ime pravde i pravednosti njihovi zastupnici često nastoje prikazati da su oštećeni, a zapravo su predstavljeni više nego drugi, s obzirom na stvarne mogućnosti bi došle u malo drugačiju poziciju. Ne bi same mogle imati jednog zastupnika, već bi same, s nekim drugim manjinama, ako bi birali posebno, birali svog zastupnika. Naravno, ako se to pak čini s lista političkih stranaka, za što se zalaže SDP, onda se to podrazumijeva samo po sebi da je lakše izbalansirati. I ne samo to, već je i s ustavnopravnog aspekta čišće, stvara se novi pravni instrument - kvalitetna zaštita svakog čovjeka i građanina - pravo na njegovu nacionalnu pripadnost i nacionalnu opredjeljenost, gdje ga se ne dovodi u situaciju da se na izborima mora izjasniti kojoj nacionalnoj zajednici pripada.

• Zastupnici manjina nisu zadovoljni s prijedlogom Ustavnog zakona. Premijer je kazao da Vlada neće odustati od stečenih prava manjina, no predstavnici manjina se protive opciji da bi se njihovi zastupnici mogli birati sa stranačkih lista.
- Oni nisu zadovoljni niti jednim prijedlogom koji neće progurati njihov način i viđenje kako bi trebali njihovi zastupnici biti izabrani u parlament. Zastupnici manjina su potpuno nekritički inzistirali, polazeći od sada važećeg Ustavnog zakona, da i u novom bude propisan način izbora zastupnika nacionalnih manjina u Sabor. Ustavom je izričito rečeno da se to pitanje regulira izbornim zakonom. Kada su otvorili raspravu, a nakon što su dva prijedloga Ustavnog zakona koja su načinile radne grupe, povučena, oni su se cementirali oko pitanja izbora. Premijer je potpuno u pravu kada kaže da Vlada nije dirala niti jedno od stečenih prava manjina, a to su odgoj i obrazovanje na jezicima manjina, javna upotreba jezika, amblema itd. Ta pitanja Ustavni zakon dodatno učvršćuje, a osim toga, najveća vrijednost koja do sada nije bila obuhvaćena jest pitanje manjinske samouprave, koja je ugrađena u zakon. To što je najvrednije, nije predmet nikakvih ozbiljnijih rasprava zastupnika nacionalnih manjina.
Sve se svelo na način izbora u Sabor. Potpuno je jasno da se, jer se cijeli Ustavni zakon dovodi u pitanje zbog uređivanja prava nacionalnih manjina o izboru njihovih zastupnika u Sabor, treba tražiti rješenje koje će to opterećenje eliminirati. Treba osigurati da se sporni članak zakona promijeni i da kaže da ono što je ustavna norma, da zastupnici imaju pravo na zastupljenost u Saboru putem svojih zastupnika, da se izbor njihovih zastupnika rješava posebnim zakonom koji uređuje izbore u RH i naravno, treba ako je potrebno, preuzeti ustavnu normu da u izboru zastupnika u Sabor nacionalne manjine mogu imati i dva prava glasa, u skladu s posebnim zakonom. Zapravo to pitanje podrazumijeva, da ako takvo pravo imaju i ostali državljani RH u skladu s izbornim zakonom, imat će i manjine.
Samo će oni tada odlučiti hoće li birati, što podrazumijeva primjenu mješovitog izbornog sustava, samo što će tada manjine odlučivati hoće li svog kandidata birati po stranačkim ili nezavisnim listama, ili i po nacionalnom ključu. To je sve vrlo jednostavno i cijela stvar će se premjestiti gdje i jest njena nadležnost, a to je izborni zakon. Važno je zbog državnih i nacionalnih interesa da se zakon usvoji i da ga mogu podržati svi. A da je bitan za nacionalne interese, možda je nakon govora glavnog tajnika UN-a Kofija Annana bilo svima sve jasno, kada je on izrijekom kazao da Hrvatska, što se tiče stabilnosti u regiji, njene stope razvoja, njenog jamstva u gospodarskom i socijalnom pogledu, te razvoja demokratskih institucija, prednjači, no također je spomenuto da na nekim pitanjima treba učiniti više, a jedno od njih je i pitanje nacionalnih manjina. Svakom je jasno da je time nama u dobroj vjeri poslana poruka, da se izglasa Ustavni zakon, kako bi se još više približili novoj Europi i ostalim asocijacijama UN-a.

• I neke opozicijske stranke, konkretno HSP, su spremne podržati jednu izbornu jedinicu i prag od pet posto.
- Postoji nekoliko važnih razloga zbog čega jedna izborna jedinica, što podržavaju i neki naši koalicijski partneri, kao HNS, ali i neki kolege iz opozicije. Moguće je razgovarati i o korektivu, s obzirom na interes velikog broja stranaka, pa i strah nekih manjih stranaka da neće biti predstavljene u parlamentu, da eventualno ne bude jedna, već više izbornih jedinica. U svakom slučaju, taj broj izbornih jedinica mora odgovarati tome da prohibitivna klauzula bude stvarna. Ne bi smjela biti moguća situacija da se formalno propisuje pet posto, a da stvarno to bude ispod pet posto. Prema tome, ako bi se išlo na 120 zastupnika, onda bi bilo najvjerojatnije šest izbornih jedinica u kojima bi se biralo po 20 zastupnika, što odgovara prohibitivnoj klauzuli od pet posto. Jasno da ovakav prijedlog kao moguća alternativa oko koje je SDP spreman razgovarati, otvara mogućnost kompromisnog rješenja između tzv. mješovitog sustava kojeg nudi HSS i ovog kojeg nudimo - proporcionalni izborni sustav s jednom izbornom jedinicom.

• Ako se ide na jednu izbornu jedinicu, spriječilo bi se predizborno koaliranje. No još uvijek takvi prijedlozi ne nailaze na odobravanje.
- Jednom izbornom jedinicom bi se i kroz pravna sredstva stvorili uvjeti da se brže profilira politička scena, kako parlamentarna, tako i izvanparlamentarna, da se vidi tko je tko. Jasno je da treba doći do okrupnjavanja političke scene, jer je prevelik broj stranaka u odnosu na ukupan broj stanovnika, odnosno birača, a i u odnosu na broj zastupnika i broj parlamentarnih klubova, kojih je čak 12. No to je dugoročni cilj, kojem bi se, ukoliko bi se prihvatio prijedlog SDP-ovog izbornog zakona, približili. No puno je važnije pitanje postizbornih i predizbornih koalicija. U SDP-u mislimo da je daleko bolja i snažnija postizborna koalicija, jer ona polazi od već datih glasova građana, kada građani bitno utječu na to tko su mogući koalicijski partneri, dajući povjerenje određenim strankama i određenim programima i tada građani dolaze u situaciju da su izabrali ne samo programe, već i moguće partnere koji će oko tih programa pokušati postići postizbornu koaliciju, ako sami ne odluče formirati Vladu. Tada u okviru svojih izabranih zastupnika, ali i izvan stranke, stranke moraju tražiti kadrove koji će najkvalitetnije jamčiti da će provesti te programe. Programi određuju poziciju i stranaka i njihovu odgovornost prema građanima, a tek onda dolazi do podjele stolica. Predizborna koalicija ipak prije svega vodi računa o načinu raspodjeljivanja koalicijskih partnera u odnosu na izvršnu i zakonodavnu vlast. Nakon toga nije moguće izbjeći da stranke bitno utječu na sastav Vlade, čime se jača partitokratski utjecaj. Posve je stoga jasno zbog čega se SDP zalaže za jednu izbornu jedinicu. Mi za taj dio imamo svoj politički i kadrovski legitimitet koji smo pokazali u ovom dijelu mandata, jer smo kao stranka, najviše mjesta koja »pripadaju« SDP-u popunili kadrovima koji nisu članovi naše stranke i koji su prihvatili da budu na funkcijama ministara, njihovih zamjenika itd., iz razloga što su prihvatili program koji žele ostvariti, a ne stranačku pripadnost SDP-u.

• Smatrate li da bi okrupnjavanje političke scene dovelo do kvalitetnog pomaka u Hrvatskoj?
- Druga grupa pitanja je okrupnjavanje političke scene, odnosno stvaranje mjesta za koalicije koje će biti postizborne, a ne predizborne dovodi do toga, da RH, kao i bilo koja demokratska zemlja mora stajati s obje noge na zemlji. Ono što bismo mi kao stranka željeli postići jest da Hrvatska ima umjereni lijevi centar i stranku koja ga nosi i jednu stranku ili grupu stranaka koje nose umjereni desni centar i da se oko njih okupljaju lijevo, odnosno desno orijentirane stranke, koje onda koaliraju na programskoj, a ne na kadrovskoj osnovi. To dovodi do toga da su stranke, recimo to sportski, suparnici koji se natječu boljim programima, većim argumentima, kvalitetnijim radom, a ne po principu »mi« ili »vi«, ili po principu da je stranka stranci neprijatelj, što dovodi do napetih situacija i međusobnog isključivanja, a ne uključivanja ljudi u gospodarski i socijalni razvoj. Kada to kažem, ne mislim na koalicije, već na mogućnost, da ljudi koji su stručni, neovisno o političkoj pripadnosti, budu na stručnim mjestima, odgovorni za svoj stručni rad, a ne svoju političku pripadnost. No istovremeno, nema dvojbe da bi ministri i dalje bili postavljani po političkoj, ali ne uvjetno stranačkoj odluci. To je sasvim novi set ciljeva koji želimo postići s izbornim zakonom i ako se to može njime postići, onda ćemo biti jako zainteresirani da o svakom od predloženih zakona, ne samo raspravljamo u parlamentu, već i razgovaramo i s koalicijskim partnerima, i s opozicijom, kako bi postigli što veći stupanj konsenzusa. Smatramo da je ovo faza u kojoj se neće donijeti jedan trajniji izborni zakon, no mogao bi se donijeti zakon koji bi mogao značajno ojačati političku infrastrukturu.

• Ako se ne postigne dogovor?
- Onda je moguće da koalicijski partneri u dogovoru s opozicijom izglasaju jedan ili drugi model. Moguće je da opozicija podrži neko od rješenja, pa da ono prođe, pa da dođe do preglasavanja, što ne bi bilo dobro za vladajuću većinu. Moguće je i da se donošenje samog zakona ostavi za malo bolja vremena i da se eventualno za sljedeći izborni krug otvori rasprava o izmjenama i dopunama važećeg zakona, vezana uz pitanja koja je nužno urediti, ne samo radi nas, već i radi naših državljana s dvojnim državljanstvom, koji se nalaze u čitavom svijetu u kojima je, primjerice, glasanje za drugu državu, osim za svoju, kažnjivo djelo.

Dada Zečić