Admiral Davor Domazet Lošo, nedavno je na Saboru Hrvatskog istinskog preporoda (HIP) izabran za potpredsjednika. Njegova knjiga »Hrvatska i veliko ratište« tjednima već predvodi listu najprodavanijih knjiga u zemlji, a zanimanje za nju pokazuje se i u međunarodnim krugovima. Bivši šef vojne obavještajne službe u vrijeme Domovinskog rata, i potom načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, također je prije nekoliko tjedana imao razgovor s haaškim istražiteljima i to kao osumnjičenik. Razgovor za Vjesnik počeli smo s pitanjima vezanim uz Hrvatsku vojsku.
• Kako komentirate »slučaj Stipetić«?
- S obzirom da je riječ o pitanju pravne prirode, čudi me da izvršna vlast, dakle, predsjednik Republike i predsjednik Vlade, imaju u vezi s tim bilo što raspravljati i dogovarati. Ne može se izvršna vlast stalno pozivati na pravnu državu, a sama dvojiti oko toga treba li primijeniti ono što piše u zakonu.
• Možete li pojasniti?
- Čudno je da se uopće pojavio zahtjev da načelnik Glavnog stožera, nakon što je ispunio zakonske odredbe za umirovljenje, dakle, da ima i 65 godina života i preko 40 godina radnog staža, ostane i dalje na toj funkciji. Da se to dogodilo, bio bi to neki oblik državnog udara. Zato sam, na neki način, zadovoljan da je pronađeno razumno rješenje kojim se Hrvatska vraća u one okvire u kojima treba biti kao pravna država.
Ne zaboravimo da je Margaret Thacher, tijekom svoga zadnjeg posjeta Hrvatskoj, na pitanje što bi nam preporučila, samo kratko odgovorila - »sačuvajte Hrvatsku vojsku«. Ona je mislila na onu pobjedničku vojsku iz Domovinskog rata, a ne na ovo što se s vojskom čini sada
|
• Kako gledate na reformu MORH-a i Oružanih snaga?
- Nije tajna da sam žestoki protivnik ovakvog preustroja vojske. To je jedan tipičan JNA obrazac kojeg sada napušta i Vojska Jugoslavije kao jedan zastario model.
• Koji je model Hrvatska dosada imala?
- Imali smo modularno strukturirane snage odnosno snage strukturirane za zadaću, što je i NATO standard. U posljednje vrijeme smo mogli pročitati kod zapadnih analitičara, a o tome primjerice piše i Bugajski, da je Hrvatska 1995. imala suvremeno ustrojenu, borbeno spremnu i koordiniranu vojsku. Sada se to što je stvoreno, i što nam međunarodni stručnjaci priznaju da je bilo dobro, napušta a uvodimo nešto što je zastarjelo i od većine odbačeno.
• Zbog čega?
- Mislim da je tu riječ o nagovoru određenih međunarodnih čimbenika, prije svega europskih.
• S kojim ciljem?
- Htjeli to ili ne tako nazvati, radi se jednostavno o pokušaju - razoružanja Hrvatske.
• Razoružanja?
- Da, razoružanja, u smislu spremnosti borbenih snaga.
• Možete li to argumentirati?
- Otpuštanje velikog broja ljudi nepotrebno je provoditi na ovakav način. To se nigdje tako ne radi, nego to treba biti dugoročni proces. Hrvatskoj treba manja vojska, ali ona treba biti drukčije postavljena. Zatim, bile su silne rasprave o ukidanju ročnog sastava, što je potpuno pogrešno. Zemlja veličine i prostorne konfiguracije kakva je Hrvatska ne može ni zamisliti normalno vojno funkcioniranje bez ročnog sastava. Tim više jer svaki ozbiljni analitičar zna da na jugoistoku Europe još ništa nije riješeno. Ama baš ništa. Tu su, zatim, i priče o uvođenju civilnog vojnog roka, odnosno, prijedlozi o njegovu izjednačavanju s vojnim. Kada se sve to skupa stavi na jedno mjesto, onda se vidi da je to potiho, pa čak više ne ni potiho, razoružanje Hrvatske. Ne zaboravimo da je Margaret Thacher kada je bila u zadnjoj posjeti Hrvatskoj, na pitanje što bi nam preporučila, samo kratko odgovorila - sačuvajte Hrvatsku vojsku. Ona je mislila na onu pobjedničku vojsku iz Domovinskog rata a ne na ovo što se s vojskom čini sada.
• Zadnji prijedlog Vlade predviđa za ročno služenje šest a za civilno osam mjeseci. Hrvatska želi u NATO. Ima li neka članica tog saveza takav sustav?
- Ne znam za takvu zemlju. Sa šest mjeseci sustav uopće ne može funkcionirati. Najmanje je potrebno osam mjeseci da bi se to nekako postavilo. Što se civilnog služenja tiče, ono treba biti najmanje duplo u odnosu na vojno služenje. Sadašnji vladin prijedlog stoga ne mogu shvatiti drukčije do li kao nastavak rada na urušavanju cjelokupnog obrambenog sustava.
• Što je s dočasnicima?
- Hrvatska je jedina, osim SAD-a i Izraela, imala razrađen dočasnički sustav. Dočasnici su vrlo važni jer oni vode vojnike i daju čvrstinu cjelokupnoj vojsci, što se vidjelo i u Domovinskom ratu, posebice u završnim operacijama oslobađanja zemlje. Dok sam bio načelnik Glavnog stožera, imali smo suradnju s nekim zemljama koje su tada bili kandidati za NATO a koje su željele u svojoj vojsci primijeniti taj naš model. Zato ne mogu nikako razumjeti napuštanje tog sustava i vraćanje na model JNA, pogotovo kada se zna da je najveća slabost te bivše JNA bila upravo dočasnički kadar.
• Kakva je situacija sa sigurnosnim službama?
- Za svoje samostalnosti Hrvatska je stvorila jednu modernu obavještajnu zajednicu koja je funkcionirala. Bili smo partneri najvećih i najznačajnijih obavještajnih službi svijeta. I to partneri, što ne naglašavam slučajno. Taj se sustav od 3. siječnja praktički potpuno razrušio, dobrim dijelom i stoga jer su te službe preuzeli ljudi iz bivših sustava. U novim svjetskim previranjima koja se sada događaju, a u kojima jačaju međunarodne snage koje Hrvatsku žele izvući iz zapadnog Balkana i priključiti je srednjoj Europi, te službe bi trebale dati značajan doprinos u priključenju zemlje euroatlantskim integracijama. Ali, ovakve kakve su sada ne mogu biti niti od koristi nama a pogotovo ne mogu biti partneri zemljama kojima se želimo pridružiti.
• U MORH-u je nedavno pokrenuta istraga zbog tzv. curenja informacija jer se jedan dokument vezan uz Medački džep pojavio u tisku? Što mislite o tome?
- Kakvo je to »curenje« informacija kada kod nas više nemate ni državnu ni vojnu tajnu. Svi takvi dokumenti kod nas završe u novinama.
• Tko je, po Vama, kriv za to?
- Kriva je ekipa od 3. siječnja zato što je razrušila cijeli obavještajni sustav. Počev od predsjednika države koji je četiri tisuće stranica transkripata i 8000 stranica obavještajnih i drugih dokumenata koji su bili označeni najvećim stupnjem tajnosti, predao Haaškom sudu. Sve te dokumente potom je »oprala« vlada, i onda o čemu pričamo. S obzirom da se sve to pojavljuje u novinama, znamo kojim i kakvim, onda to samo znači da više nemamo nikakav sustav sigurnosti. Taj dokument koji se sada pojavio, samo je jedan u nizu sa svim ostalima.
• Po Vama, to, dakle, nije »curenje« informacija?
- Ne. To je, po svoj prilici, »obračunavanje« između pojedinih dijelova trenutačne izvršne vlasti.
• Dugo godina ste kao šef vojne obavještajne službe nadzirali Miloševića? Kako ste uspjeli sačuvati tajnost te informacije?
- Nitko, osim onih koji su to trebali znati, nije znao ništa o tome. Ta činjenica dovoljno govori o profesionalizmu službe u tom vremenu. Ali, nismo nadzirali samo Miloševića. Punih osam godina nadzirali smo cijeli vojni vrh i Generalštab Vojske Jugoslavije, zatim i bitne segmente vojske bosanskih Srba a da i ne govorim o okupiranim hrvatskim područjima. Nitko za to nije znao. Osim partnera vani. Ali, ni oni nisu znali sve metode pomoću kojih smo to radili.
• Sada to svi znaju?
- Iznošenjem Miloševićevih transkripata u javnost htjelo se razbiti uprave te metode. Netko je to namjerno napravio.
• Je li to bio hrvatski sustav ili ?
- Isključivo hrvatski .
• Bez pomoći izvana?
- Točno.
• Razgovor s haaškim istražiteljima s Vaše strane je prekinut. Što dalje očekujete?
- Za sada ne znam ništa, što će dalje biti. Međutim, ako nekoga tijekom dva i pol dana ispitivanja uporno pitate za što ste osumnjičeni, a stalno dobivate uopćene pravne odgovore koji ništa konkretno ne govore, onda je to kršenje temeljnih ljudskih prava. Ne možete nekoga sumnjičiti ako mu ne kažete za što ga sumnjičite.
• Već ste upozorili da se Haag uopće ne zanima za čelnika vojne obavještajne službe bivše JNA iz razdoblja velikosrpske agresije?
- Vrlo je indikativno da su se u vrijeme mog suočenja s haaškim istražiteljima, u Beogradu najprije Kofi Annan a potom i Carla del Ponte, susreli s Brankom Krgom, sadašnjim načelnikom Generalštaba Vojske Jugoslavije. Branko Krga je, inače, obnašao istu dužnost kao i ja, ali u vojsci koja je izvršila agresiju i na Hrvatsku i na BiH. Mislim da u cijeloj priči nema veće ironije ili tragedije od toga. Zanimljivo je također da je Haaški sud kod agresorske vojske pokazao zanimanje uglavnom za tek četvrtu ili petu liniju zapovijednog lanca, poput Mrkšića ili Jokića. Nasuprot tome, kada je u pitanju Hrvatska vojska, onda su Haagu osim zapovjednika elitnih brigada i zbornih područja, zanimljivi gotovo svi načelnici Glavnog stožera. Pogledajte, Bobetko je optužen, i Červenko bi vjerojatno da je živ, ja sam bio na razgovoru kao osumnjičenik, a i Stipetić je također bio pod istragom. Treba li tome uopće dodavati kakav komentar.
• »Washington Times« je objavio da su se haaški istražitelji tijekom razgovora s Vama zanimali i za ulogu SAD-a u vezi s hrvatskim oslobodilačkim operacijama?
- Ne mogu to komentirati.
• Biste li sa SAD-om potpisali sporazum o neizručenju američkih vojnika Međunarodnom kaznenom sudu?
- Odmah.
• Bez imalo dvojbi?
- Nema tu dvojbi.
• Kako bi na to reagirali iz EU-a?
- Hrvatska je suverena zemlja i ima pravo samostalno donositi odluke u skladu sa svojim nacionalnim interesima. kao što ih, uostalom, donose i zemlje EU-a.
Kanađani izmislili veliku bitku s HV-om i podijelili odlikovanja
• Kanadski unproforci su ovih dana dobili odlikovanja jer su se navodno hrabro ponašali u borbi s Hrvatskoj vojskom tijekom operacije Medački džep. O čemu se radi?
- Imam o tome i kanadsko izvješće. Zapovjednik kanadskog bataljuna Jim Calvin dobiva odličje, kako stoji u ovom dokumentu, zbog velike bitke koju su vodili s Hrvatskom vojskom, gdje je navodno ubijeno desetke hrvatskih vojnika čime su, kako tvrde, spriječili etničko čišćenje.
• Što je istina u vezi s tim?
- Ovdje imamo priliku vidjeti kako se namjerno konstruira neistinit događaj da bi se promijenila struktura cijelog rata. Niti je bilo bitke, niti je bilo poginulih Hrvata, niti je bilo išta od toga.
• Što je zapravo bilo?
- Nakon što su bili unaprijed upozoreni da radi vlastite sigurnosti ne idu iz određenog mjesta, oni su s jednim transporterom ipak krenuli i upali su u minsko polje koje su postavile srpske okupacijske snage. To minsko polje se i nalazilo na do tada okupiranom području Hrvatske. Tom prilikom neznatno je oštećen njihov transporter i čini mi se jedan kanadski vojnik je od te eksplozije lakše ranjen. I to je cijela istina u vezi s tim. Sve drugo, a pogotovo ove priče o nekoj velikoj bitci s Hrvatima su naprosto jedna velika neistina, jer se ništa od toga nije ni dogodilo. Ali je vrlo indikativno da se za iskonstruirano izvješće dobiva odlikovanje i to baš sada kada se haaški istražitelji bave Medačkim džepom.
|
»HIP traži alternativu sadašnjoj vlasti«
• Potpredsjednik ste HIP-a. Kako stoji Vaša stranka prema anketama?
- Neke ankete koje se pojavljuju u tisku uglavnom nisu dovoljno profesionalno rađene te ne pokazuju realne odnose na hrvatskoj političkoj sceni. Za razliku od njih, prema jednoj anketi koju je naručila jedna od stranaka vladajuće koalicije a provela jedna ugledna inozemna agencija HDZ dobiva 21 posto, SDP 17, dok HIP i HB zajedno imaju 13 posto. Dakle, prema toj anketi, u kojoj je apstinencija relativno visoka, čak 32 posto, trenutačno smo treća politička snaga u Hrvatskoj, s tim da još dvije stranke jedva prelaze izborni prag.
• S kim biste rado koalirali?
- Sa svima onima koji zastupaju hrvatske nacionalne interese i s kojima se slažemo oko programa izlaska iz nacionalne i gospodarske krize.
• A s kim nikako ne bi?
- Sa SDP-om, HNS-om i Librom.
• Što želite postići s HIP-om?
- Zalažemo se za stvaranje alternative ovoj vlasti od sadašnjih oporbenih stranaka.
• Kako će na to reagirati HDZ?
- Svoj smo prijedlog ponudili i njima.
|
Marko Ba rišić
|
