Linić Slavko

20.05.2000

Feral

Tweet

SLAVKO LINIĆ, POTPREDSJEDNIK VLADE, GOVORI O PRVIM POZITIVNIM REZULTATIMA NOVE POLITIKE, JAČANJU NEOFAŠIZMA U HRVATSKOJ, O TERAPIJI STEČAJEVIMA TE O REVIZIJI PRETVORBE

 

Niti trgovci žele poslovati sa zemljom u kojoj cvatu mito i korupcija, niti potrošači žele robu iz zemlje u kojoj nema elementarne demokracije. U proteklih sto dana sve se to promijenilo * Ja sam uvjeren da su za nas dovoljne male promjene tečaja, koje Narodna banka dopušta. U tom je naš program jasan. Mi smatramo da treba rasteretiti gospodarstvo, a ne devalvirati kunu * Dugove treba vratiti tako da se smanji proračunska potrošnja. Kad bismo za dugove tiskali novac, omogućili bismo da prevelika potrošnja buja i dalje * Nije nam bitno odakle je investitor, je li iz zemlje ili inozemstva, ali bito je hoće li obnoviti i proširiti proizvodnju i poslovanje * Mogućnost podjele bivšega društvenog vlasništva svim građanima definitivno je mrtva, jer je “mrtvo” ono što bi trebalo podijeliti

 

 

tekst

 * nakon više od dvije godine smanjivanja proizvodnja je poslije izbora u siječnju počela ponovno rasti; u prvom tromjesečju narasla je za 3,7 posto. Kako to tumačite, kad u tom razdoblju nova vlast još nije stigla ništa promijeniti?

- Nešto se ipak odmah promijenilo; to je društvena, a samim tim i gospodarska klima u zemlji. Nestao je osjećaj nemoći i beznađa. Podsjećam vas da se proizvodnja, prije toga, urušavala tijekom više od dvije godine, što znači da su se smanjivale i tako male šanse za normalno poslovanje. Nakon izbora, niz je poduzetnika osjetilo da nastupa novo vrijeme, u kojem će im sve ići u prilog; da će država postati jeftinija, da će lakše i povoljnije dobivati kredite, da će se podupirati izvoz, da će se smanjiti rizici u poslovanju itd. To im je poručio i vrlo jasan program vlade. Zato su reagirali odmah. Mene je čak iznenadilo koliko ima sposobnih ljudi u gospodarstvu, koji su samo čekali da im se pruži prava prilika.

 

 

* I prije je proizvodnja povremeno rasla, ali uvijek samo za domaću potrošnju. Sada je prvi put taj rast zasnovan na izvozu. Nije li, zapravo, glavni razlog tog rasta promijenjeno raspoloženje prema Hrvatskoj u svijetu?

- Apsolutno. Niti trgovci žele poslovati sa zemljom u kojoj cvatu mito i korupcija, niti potrošači žele robu iz zemlje u kojoj nema elementarne demokracije. To je najnegativnija moguća reklama. U proteklih sto dana sve se to promijenilo. Više se ne zazire od Hrvatske, susreti naših i stranih državnika gotovo su svakodnevni, a Vlada čini sve da ubrza proces uključivanja u međunarodne ekonomske i političke integracije.

* Kako na to utječe jačanje neofašističkih tendencija u zemlji, točnije, još jedno oživljavanje ustaštva?

- Negativno. To može jako štetiti našem gospodarstvu, posebno predstojećoj turističkoj sezoni, od koje se očekuje znatan doprinos ukupnom ovogodišnjem rastu. Zato snose veliku odgovornost svi oni koji zbog svojih političkih razloga sa simpatijama prihvaćaju fašističke pojave i veličanje fašističkih zločina, kao i svega onoga što se događalo od 1941. do 1945. Hrvatska vlast to mora jasno osuditi, i to ne samo zbog naših ekonomskih interesa. Mi moramo ostaviti našoj djeci naprednu, slobodnu i demokratsku zemlju. Evropa je shvatila opasnost od nacionalizma i fašističkih ideja, koje su duboko ukorijenjene u svijesti mnogih ljudi. Zato kod njih prevladava stajalište da se protiv toga treba boriti i odgovarajućim zakona.

* Što je s IDS-ovim prijedlogom Zakona o deustašizaciji? Zašto se on nije pojavio i pred novim sazivom Sabora?

- Ne može se sve napraviti u samo sto dana.

 

 

* Najnoviji slučaj slavljenja ustaštva bila je komemoracija u Bleiburgu, gdje su u crnoj misi sudjelovali i neki uglednici vladajuće koalicije. Mislim pritom ponajprije na potpredsjednika Sabora Boltu Jalšovca i njegov nastup. Kakve će to posljedice imati na odnose u koaliciji?

- Ja ne bih bio baš toliko kritičan prema nastupu gospodina Jalšovca, jer se jednostavno, ponekad, žele pokazati određene simpatije prema ljudima koji su ginuli za Hrvatsku. Evidentno je da se mi u koaliciji razlikujemo. Neki od nas smatraju da se ne može tako, dakle sa simpatijama, gledati ni na koga tko je bio blizu fašizmu i zločincima u Drugom svjetskom ratu. Nasuprot tome, drugi misle da je tada bilo i mnogo onih koji su bili na pogrešnoj strani, ali kao obični vojnici nisu sudjelovali u zločinima. To je glavna razlika među nama. Ali to ne stvara neke veće teškoće u našim komunikacijama, niti u zajedničkom radu na rješavanju današnjih problema. Ne smijemo dopustiti da nas dijele stare rane i povijest. Moramo se baviti današnjim problemima i gledati što će biti sutra. U jednome, međutim, moramo biti jedinstveni; moramo zajednički osuditi sve one koji žele obnoviti fašističke ideje i praštati fašističke zločine. Bez toga ne možemo biti zajedno.

* Mislite li da uz ovako veliku nezaposlenost, nezadovoljstvo i besperspektivnost, radikalna, pa i fašistička desnica dobiva svoju šansu? Iskustvo je višenacionalne Evrope da je svaka ekonomska kriza dovodila do jačanja desnice.

- Da, povijest nas uči da teška ekonomska situacija i životna nesigurnost navode ljude da povjeruju onima koji nude jednostavne izlaze i grješne jarce. Zato je velika odgovornost ove vlade, koja jednostavno mora spriječiti takav rasplet. Sada se broj nezaposlenih povećava iz mjeseca u mjesec, a nesigurni su i oni koji imaju posao. Nitko ne zna što ga čeka sutra, a mladi se pitaju je li im školovanje bilo uzalud. Zato moramo zaustaviti svu tu golemu potrošnju, rekao bih čak, ludilo u trošenju bogatstva ove zemlje i novca poreznih obveznika. Mi taj novac moramo ostaviti gospodarstvu ili dati za poticanje ulagača i poduzetnika, s nadom da će oni naći interes da povećavaju proizvodnju i zaposlenost.

* Osjećate li da se pojavio strah i u državnoj administraciji, nakon izjave Gorana Granića da će se i tu morati smanjiti zaposlenost, i to za nekoliko desetaka tisuća?

- Dugogodišnje iskustvo me naučilo da administracija vjeruje u zlatno pravilo po kome je ona trajna, a funkcionari prolazni. Oni caruju, a mi putujemo, prije ili poslije, pa s njima ne možemo izići na kraj. Ja sam, međutim, uvjeren da ćemo imati snage da to promijenimo. Naravno, ne treba generalizirati. U državnoj je administraciji mnogo sposobnih i vrijednih ljudi i s njima se može graditi novi koncept malih i visoko efikasnih ministarstava, odnosno jeftine države.

 

 

* Do jučer se smatralo da je budžet jedva sastavljen i da u njemu nema ni jedne kune viška. Sad ste odjednom pronašli čak 9,5 milijardi kuna za vraćanje duga države privredi? Je li, zaista, riječ o živom novcu?

- Mi smo i u tom, napregnutom proračunu, planirali 3,5 milijarde kuna za vraćanje dugova. To je živi novac. Dio ćemo prebiti s porezom koji nije plaćen; dakle s dugom privrede državi. To je gotovo pet milijardi kuna, ali je očito da sve to nećemo moći naplatiti, pa ni sustavom prebijanja. Za ostalo - od dugova Zavoda za zdravstveno osiguranje, do, vjerojatno, i obveza za garantiranu štednju u propalim bankama - izdat ćemo obveznice, kojima ćemo premostiti vrijeme dok ne dođemo do pravog novca. Ali i vrijednosni papir ima funkciju novca; odnosno kroz bankarski sustav, on, u trenutku potrebe, postaje novac.

* Pitat ću vas nešto što će zvučati heretički. Zašto umjesto papira ne tiskate pravi novac?

- Zato što to nije potrebno. Dugove treba vratiti tako da se smanji proračunska potrošnja. Kad bismo za dugove tiskali novac, omogućili bismo da prevelika potrošnja buja i dalje. A to je suprotno našem opredjeljenju da država bude jeftina.

* Mnogi ekonomisti tvrde da nema dovoljno novca u optjecaju i da se dijelom zato ne plaćaju računi. Da privreda nema dovoljno krvi u žilama, pa se ponaša kao anemični organizam. Jesu li oni u pravu?

- Nisu, novca ima dovoljno. Velik dio nelikvidnosti posljedica je velikog broja insolventnih poduzeća. To su ona čiji su dugovi veći od njihove ukupne vrijednosti. Pa ipak, protivno svakoj logici, ti organizmi, da ponovim vašu usporedbu, žive i dalje. Paraliza je izazvana time što je netko zlonamjerno proglasio da je stečaj neefikasan način rješavanja dužničko-vjerovničkih odnosa, da je on opasan za radnike, da je on neka vrst propasti svijeta. Zato su se gomilali dugovi i povećavao broj insolventnih poduzeća. A sva su ona svojevrsne tempirane bombe i opasnost za bankarski sustav. Banke se panično boje – i to s razlogom - kreditiranja gospodarstva. Rizik je prevelik, jer se ne može znati koje je poduzeće insolventno, a koje nije, odnosno hoće li ono sutra vratiti posuđeni novac. Zato banke radije kreditiraju potrošnju negoli proizvodnju; radije posuđuju novac građanima negoli poduzećima. Time smanjuju rizik, ali, na žalost, istodobno i mogućnosti za rast proizvodnje i zaposlenosti. Novca, dakle, ima, ali on ne teče u pravom smjeru. Što onda treba raditi? Tiskati novac ili ukloniti iz gospodarstva insolventne subjekte i tako pomoći bankama da utvrde kome smiju dati novac? Za mene tu dileme nema.

 

 

* Imate li podatke o pravom stanju? Poznato je da od ukupno oko 60 tisuća poduzeća polovica ima blokirane račune. Koliko ih je insolventnih?

- Podaci Zavoda za platni promet pokazuju da je insolventno 30 do 40 posto blokiranih poduzeća. Njihov problem nije u tome što im drugi ne plaćaju, nego i tome što sami loše posluju. Tu bez krupnih rezova nema rješenja.

* Poznati ste po oštrim izjavama o ponašanju mnogih struktura, bivših, pa i sadašnjih, koje ste otvoreno optužili za korupciju. To dobro odjekne u javnosti, ali poslije se ne događa ništa. Kako je to moguće? Kao da ste u položaju nezavisnih medija, odnosno “žutog tiska”, kako je govorila bivša vlast.  

- U koordinaciji za borbu protiv gospodarskog kriminala utvrdili smo da postoji niz nedorečenih zakona, koji otežavaju istragu i rad Državnog odvjetništva. Tvrdi se da je pravosuđe neefikasno zbog takvih zakona. Da je, međutim, svatko radio svoj posao ozbiljno i odgovorno, ne bi bila potrebna ni ta koordinacija, koju je Vlada formirala na prijedlog premijera Ivice Račana. Tada bi odgovorni ljudi u pravosuđu shvatili da je u Hrvatskoj previše negativnih pojava, pa bi sami predložili izmjene neodgovarajućih zakona. Umjesto toga, sve je prebačeno izvršnoj vlasti. U tom pomanjkanju profesionalizma, u nedovoljno odgovornom obnašanju funkcija, krije se i odgovor na vaše pitanje.

* Što i koga tu mijenjati? Namještaj ili dame?

- To ne smijem komentirati, jer pripadam izvršnoj vlasti, od koje je pravosuđe nezavisno. Rekao bih jedino da je izvršna vlast promjenjiva, a sudbena nije. Ali i za jedne i za druge mora vrijediti isto moralno pitanje: Kako radiš posao na koji si izabran?

* Postoje naznake da se rast proizvodnje ponovno usporava. Kako je mislite ponovno potaknuti. Premijer Ivica Račan rekao je da je to najvažnije, pa čak i dramatično pitanje s kojim se Vlada mora suočiti.

- Slijedi niz zahvata u poreze i budžet, kojima će se rasteretiti privreda. Smanjivanje PDV-a samo je jedan od njih. Mi ćemo napraviti svoj dio posla u smanjivanju troškova. Ostalo je na poduzećima. Ona isto tako moraju maksimalno smanjiti troškove da bi postala konkurentna. Pripremamo i posebne poticaje za investitore, svejedno da li strane ili domaće. Povoljnim kreditima stimulirat ćemo i izvoznike.

* Mnogi vam ekonomisti prigovaraju da inzistirate na prejakoj kuni, koju je bivša vlast pretvorila u fetiš. Istodobno svjedočimo činjenici da je Evropa srušila cijenu eura, i to za 25 posto, i odmah počela povećavati izvoz, proizvodnju i zaposlenost. Zašto Hrvatska ne učini isto, umjesto što poduzima administrativne mjere?

- To što mi radimo nisu administrativne mjere. Teoretičari uvijek vode velike rasprava o tečaju, stabilnosti itd. Ja sam uvjeren da su za nas dovoljne male promjene tečaja, koje Narodna banka dopušta. U tom je naš program jasan. Mi smatramo da treba rasteretiti gospodarstvo, a ne devalvirati kunu.

 

 

* Kako uspijevate smanjivati poreze i istodobno podmirivati svu planiranu budžetsku potrošnju?

- Štednjom. To je najvažnije i tu imamo najveću odgovornost. Svaku kunu poreznih obveznika treba tri puta okrenuti prije no što se potroši. Osim ušteda koje ćemo ostvariti u ministarstvima obrane, unutrašnjih poslova i drugima, proračun će se osloboditi i investicija, koje moraju postati komercijalne. Samo tako će se pokazati i koji je projekt ekonomski zaista isplativ. Zahvaljujući tome, proračun je manji nego prošle godine, a iz njega ipak vraćamo i velike naslijeđene dugove. Riječ je o blizu 4,5 milijarde kuna manjih troškova. Pravi efekt će se pokazati tek sljedeće godine, kad smanjimo državnu upravu, vodeći naravno računa o zakonskim odredbama koje reguliraju zbrinjavanje viška zaposlenih. Smanjivanje PDV-a morat će biti nadoknađeno povećanjem trošarina na robu koja, uvjetno rečeno, spada u “poroke”.

* Zašto revizija privatizacije kasni? Zbog nedostatka vremena ili koncepta?

- Ja mislim da ne kasnimo. Ne može se sve napraviti odmah. Revizijom će se dati opća ocjenu što se gdje dogodilo, a provođenje spada u domenu pojedinih institucije, koje će raditi u skladu sa svojim ovlastima. One će provoditi istragu i utvrđivati kazne, a i pokušati spasiti što se spasiti može. Revizija mora otkriti sve slučajeve nemoralnog ponašanja, posebno one u kojima su otpuštani radnici. To se mora sankcionirati. Ja mislim kako ne bi bilo protuustavno da se sve ono što se ne može zakonski oduzeti, a u reviziji je ocijenjeno kao nemoralno, posebno oporezuje.

* Što će se dogoditi s oduzetom imovinom i kako će privatizacija teći ubuduće? Zasad se tu nastavlja HDZ-ova praksa da je sve državno i da država ima pravo sve prodati i trošiti novac na dugove i proračun. Kako je poznato da nitko u zemlji nema novca da to kupi, neće li se dogoditi da umjesto HDZ-ovih 200 obitelji dobijemo 200 stranih kompanija koje će imati Hrvatsku. Što ostaje od programa narodnog kapitalizma, s mnogo malih dioničara?

- Moram reći da vas sasvim ne razumijem. To o čemu govorite nisu ekonomske kategorije, nego političke opservacije. Za mene je vlasništvo - vlasništvo. Za dionice dobrih tvrtki naći će se na burzama i veliki i mali kupci, što znači da ćemo, kao na Zapadu, imati mnogo malih dioničara.     Nitko neće ni znati tko su oni. Poduzećima koja su u nevoljama, trebaju jaki strani investitori, koji će im osigurati kapital i tržište. Nama nije bitno odakle je takav investitor, je li iz zemlje ili inozemstva, ali bitno nam je hoće li obnoviti i proširiti proizvodnju i poslovanje.

 

 

* Znači li to da je definitivno mrtva mogućnost podjele bivšeg društvenog vlasništva svim građanima?

- Da, jer je zapravo “mrtvo” ono što bi trebalo podijeliti. Polovica od 1800 tvrtki u kojima država ima vlasništvo (od 15 posto naviše) su insolventne, dakle dugovi su im veći od njihove ukupne vrijednosti. Dijelom vrjednijih poduzeća morat ćemo platiti stare dugove. Praktički, nakon 10 godina HDZ-ove vlasti nema se više što dijeliti. Tržište nemilosrdno kažnjava greške. Velik dio hrvatske proizvodnje nekoć je bio na evropskom tržištu. Postojala je šansa da se to sačuva i da se rat iskoristi za jačanje i modernizaciju vlastite privrede. To je radila svaka zemlja koja je bila u ratu, osim Hrvatske. Kod nas je napravljen dvostruki zločin; uništeno je ono što smo imali, a rat nije iskorišten za privredni rast. Zato smo potpuno izgubili poziciju na evropskom tržištu.   

* Razmišljate li o mogućnosti da se od prodaje preostalih poduzeća vrati i dio duga umirovljenicima?

- U ovoj godini bit će donesen zakon o vraćanju tog duga. Nakon toga treba razmišljati da se za to iskoristi privatizacija krupnih, infrastrukturnih poduzeća u većinskom državnom vlasništvu. To se odnosi i na daljnju privatizaciju Telekoma, koja je prva na redu.

 

AUTOR: Milan Gavrović