Zlatko Tomčić, predsjednik Hrvatskoga sabora i HSS-a, druge po snazi stranke vladajuće koalicije, kaže za Nedjeljni Vjesnik kako sve manje vjeruje da koalicija može do idućih izbora napraviti neke bitne pomake. »Premalo je među nama partnerstva, a previše sukoba, kalkuliranja i stranačkog egoizma«, priznaje Tomčić, s kojim smo razgovarali i o radu Sabora, ali i o privatizaciji zbog koje se SDP i HSS i dalje žestoko svađaju.

• Možete li, kao predsjednik Hrvatskog sabora, ocijeniti njegov trogodišnji rad? Zašto se Sabor nije uspio nametnuti kao središte političkog odlučivanja?
- Sabor je u tri godine odradio golem zakonodavni posao. Radi se o stotinama donesenih zakona. Takav ubrzani tempo nametnuo se prije svega zato jer smo od HDZ-a naslijedili veliki nered i zakonsku nedefiniranost u brojnim područjima. Gleda li se kvantiteta, posao smo odradili na zavidnoj razini, uz sve kritike da su zastupnici nedisciplinirani, da ih često nema na sjednicama, da se za riječ javljaju uvijek isti. Neka javnost o tome sudi. Ali, ne može se zanemariti činjenica da u Saboru ima vrlo odgovornih i ozbiljnih ljudi. Neću spominjati koliko ih je...

• Malo ih je, nažalost, vrlo malo!
- Možda, ali nemojte Sabor gledati samo kroz plenarna zasjedanja. Tu je i veliki broj radnih tijela koja imaju na tisuće sjednica. Sabor je u ove tri godine pratio Vladu u njenim prijedlozima zakona, ali je bilo premalo zakonskih prijedloga iz saborskih klupa. Ustavnim promjenama prije dvije godine obavljena je preraspodjela ovlasti između predsjednika države te zakonodavne i izvršne vlasti. Sabor je dobio veće ovlasti, ali ih očito nije u potpunosti koristio.
 

• Zašto?
- Možda i zbog navika dijela zastupnika koji su to bili i u vrijeme HDZ-a, kad smo imali polupredsjednički sustav. Ali, čini se da ni našoj koaliciji nije odgovaralo da Sabor preuzme značajniju ulogu, nego se htjelo da glavnu riječ imaju jake stranke koje bi diktirale rad cijelog Sabora. Danas mogu otvoreno govoriti o nečem o čemu dosad nisam javno govorio. Radi se o ulozi predsjednika i Predsjedništva Sabora, koja je potpuno zanemarena kao i u doba HDZ-a. Bez obzira na to tko će ubuduće biti na čelu Sabora, u raspodjeli individualnih ovlasti predsjednika Vlade, te države i parlamenta, morat će se znatno konkretnije odrediti ovlasti predsjednika najvišeg zakonodavnog tijela.

• Iduća je godina gotovo sigurno izborna, pa se može podvući crta i ispod djelovanja vladajuće koalicije. Što su njena najveća postignuća?
- Kad je došla na vlast, naša koalicija nije, zapravo, ni znala što je čeka. A dočekao nas je veliki nered u državnoj upravi, u ukupnoj ekonomiji i, što je najgore, u financijama. Ova je vlast relativno brzo uspjela preokrenuti negativne trendove u proizvodnji i u rastu društvenog proizvoda, sanirati veliku nelikvidnost koja je bila zakočila gospodarski život zemlje, vratiti oko 9,5 milijardi kuna dugova države dobavljačima i izvođačima. Započeli smo i nekoliko dobro projektiranih reformi, od mirovinske do agrarne. Postignuta je, dakle, zavidna makroekonomska stabilnost.

• Ali, ljude zanima kad će oni u svakodnevnu životu osjetiti te makroekonomske rezultate?
- Priznajem, u mikroekonomiji smo najmanje napravili, to je sigurno naša najslabija točka. Iz postojeće gospodarske i socijalne situacije država može izaći samo izrazito snažnim ekonomskim razvojem, a mi se nismo dovoljno posvetili analizi i definiranju strateških opredjeljenja u mikroekonomiji po pojedinim granama.

• Ni nakon tri godine na vlasti to još niste učinili?
- Ozbiljan je pomak učinjen samo u agraru i dijelu prehrambene industrije, jer su samo oni prošli fazu financijske konsolidacije. Ali, gotovo ništa nije učinjeno u turizmu, metalnoj i drvnoj industriji, brodogradnji... Moramo početi rješavati te probleme, što ne znači guranje tvrtki u stečaj kao dosad, nego pokušaj njihova spašavanja. Trebaju nam razvojni programi za pojedine grane, u čemu važnu ulogu mora imati i država kao poduzetnik, jer je ona još uvijek veliki vlasnik.
Samo se na taj način, uz odgovarajuće stimuliranje domaćih i stranih ulagača, može računati da ćemo napraviti bitan iskorak prema snažnijem razvoju i rastu BDP-a ne od 3,5 posto, nego sedam ili osam posto. Samo će na taj način i građani po svom džepu osjetiti da Hrvatska ide naprijed. U tome smo zakazali. Nismo imali dovoljno vizija i nismo bili dovoljno energični.

• Sukobi tresu koaliciju od samog početka. Gdje im je izvorište? Je li kamen spoticanja i ideološka raznolikost stranaka?
- Svakoj je koaliciji teško obnašati vlast, posebno ako okuplja stranke različitih svjetonazora i ideologija. Ali, odgovorni političari moraju znati dijalogom i međusobnom trpeljivošću u komunikaciji s neistomišljenicima naći rješenja koja su često i na rubu kompromisa. Kompromis je sastavni dio politike i na njega treba biti spreman, ali radi općeg dobra, a ne radi nekakve trgovine. Kad je HSS ušao u koaliciju, mislili smo da imamo zajednički cilj - pokušati, nakon silnih gluposti u našoj daljoj i bližoj prošlosti, stvoriti ozračje u kojem ćemo raditi za boljitak Hrvatske. Nažalost, nije uvijek bilo tako, pa ni danas nije tako.

• Oko čega se danas svađaju HSS i SDP?
- Sukobi izbijaju na vrlo pragmatičnim pitanjima. Do prvih je nesuglasica došlo zbog ACI-ja. Nakon silnih prepirki i tvrdoglavosti oko nekih kadrovskih rješenja, pokazalo se da je HSS bio u pravu. Siguran sam da bi, da nije bilo naše upornosti, ACI završio sa 150 milijuna kuna gubitaka, da bi mu bila smanjena temeljna vrijednost i da bi bio prodan u pola cijene na domaćem ili stranom tržištu.
I kod prvih koraka u reformi poljoprivrede javile su se između SDP-a i HSS-a neke čudne disonance. Odjednom nam se počelo predbacivati da vodimo računa samo o seljacima, a da zapostavljamo radnike. Naši partneri nisu, zapravo, shvatili da transformacija poljoprivrede nije pitanje jedne stranke ili jedne koalicije, nego da je to teško gospodarsko i sociološko pitanje.

• I među članicama EU-a teške se bitke vode baš oko poljoprivrede i subvencija za nju.
- Danas je svima u EU-u najteži problem poljoprivreda. Danas se 50 posto svih europskih fondova troši na poljoprivredu koja nije samo proizvodna grana, nego je važna u očuvanju kulture, ekologije, obrane granica, demografskom razvoju zemlje. Hrvatska ima jedno strašno nasljeđe - u poljoprivredi je danas aktivno 20 posto stanovništva, a objektivno nema mjesta za više od pet posto. Ali, ne možemo taj »višak« seljaka poubijati!
Moramo učiniti ono što su učinili druge europske zemlje - sposobnim poljoprivrednicima financijski pomoći da budu konkurentni na međunarodnom tržištu. A mora se osigurati i kakva-takva socijalna sigurnost za one stare i nemoćne, za one s malim posjedima. To je vrlo kompleksno pitanje i bilo mi je neprihvatljivo da netko na tome izaziva radničko-seljački sukob. A tragova toga u koaliciji još ima.

• Zašto je HSS tek nedavno zaoštrio pitanje privatizacije? Zašto ste gotovo tri godine šutjeli?
- HSS je dugo i strpljivo pokušavao u Saboru predlagati i popravljati neke stvari. Ali, na primjeru ACI-ja definitivno je »puklo« i u našim glavama. Shvatili smo da naši pokušaji nikuda ne vode, jer u koaliciji i Vladi ima ljudi koji misle da je njihova koncepcija Bogom dana. Nakon agresije na Hrvatsku, najveće je zlo ovom narodu učinjeno upravo HDZ-ovom privatizacijom. Nažalost, koalicija se nije puno odmakla od HDZ-ova modela. I mi smo prihvatili suludi neoliberalistički pristup - prodati čim prije i po bilo kojoj cijeni, samo da se država oslobodi problema!

• Ali, morate priznati da se država pokazala vrlo lošim vlasnikom.
- Ta je teza točna, ali pada u vodu kad zatražite da vlasnik bude odgovoran prema svom vlasništvu. A naša se vlast nije odgovorno ponašala. Zanemarili smo cijeli niz društava, nismo vodili nikakvu kontrolu njihova rada, nismo uspostavili sustav koji će upravljati državnom imovinom, nego samo sustav prodaje. Tu je glavni sukob sa SDP-om.

• Kako HSS zamišlja dalju privatizaciju?
- HSS traži da država »okupi« svu svoju imovinu, bez obzira radi li se o zemljištu, objektima, vjerovničkom portfelju, portfelju Fonda za privatizaciju... Tražimo da se zna što se u svakom društvu događa. Tražimo da se zna tko će biti nositelji gospodarskog razvoja. Ako će to biti tvrtke u kojima država ima više od 50 posto vlasništva, onda moramo znati kako rade, kakvo im je poslovodstvo, kakvi su im nadzorni odbori.
Sva je ta pitanja vlast stalno gurala pod tepih. Kad bi iskrsli problemi u nekom poduzeću - gurnuli smo ga u stečaj. Kad bi se pojavio neki zainteresirani kupac - požurili smo se prodati. Neću spominjati imena nekih hotela i drugih tvrtki. Ali, priznajem da je bilo jako puno neopreznih postupaka u privatizaciji.

• Zar se Vi i premijer Ivica Račan niste oko toga dogovorili na bilateralnim sastancima HSS-a i SDP-a?
- Prije mjesec dana složili smo se oko toga da su neke tvrtke nepotrebno otišle u stečaj, da nam stečajevi i inače traju predugo, da nemamo kontrolu nad svim državnim poduzećima, da treba preoblikovati Fond za privatizaciju, da posebnu pažnju treba posvetiti velikim vjerovničkim portfeljima. Dogovorili smo se da se za dva tjedna izradi program restrukturiranja Fonda, a za tjedan dana analiza funkcioniranja Ureda za državnu imovinu. Dogovorili smo se i da ćemo za tjedan dana dobiti na stol prijedlog formiranja posebne agencije za državna potraživanja. Svi su rokovi prošli, a ništa od toga nije učinjeno!

• Čije su to bile obveze? Tko to ništa nije napravio?
- Neću nikog imenovati da ne bih dodatno usijavao odnose. Ali, moram reći da nam je, umjesto dogovorenoga, na stol bačena prodaja »Sunčanog Hvara« po starom modelu! HSS to više nije mogao otrpjeti. Prije mjesec dana smo se dogovorili da svaka stranka - procijeni li da neku odluku treba još jednom razmotriti prije konačna usvajanja - ima pravo staviti veto na užem kabinetu Vlade i vratiti problem koaliciji.
Pomalo mi je neugodno o tome govoriti, jer su to ipak »obiteljske« stvari. Ali, ne mogu ni šutjeti, jer se HSS i mene nesmiljeno šiba u javnosti i proziva da sprječavamo funkcioniranje Vlade. HSS nije postavio ni pitanje zašto se »Sunčani Hvar« prodaje po toj cijeni, niti pitanje zašto se prodaje Slovencima. Samo smo rekli partnerima da ta odluka po našem mišljenju nije dobra i da je treba ponovno razmotriti.

• Ipak, ta je vaša koalicijska blamaža dospjela i pred kamere državne televizije, pa smo svi vidjeli kakvi su, zapravo, vaši međusobni odnosi.
- Nekome je očito bilo u interesu napraviti od toga pravi spektakl i optužiti HSS. Ali, nećemo više šutke prelaziti preko tih stvari. Želimo da se shvati da je uloga države u poduzetništvu velika sve dok ona ima veliki portfelj. Kako se može dogoditi Vladi da se 46 posto članova nadzornih odbora državnih tvrtki ni ne udostoji ispuniti anketu o svom radu, a da nitko nakon toga nije smijenjen?! Neka oproste svi Linići i Račani ovoga svijeta, ali HSS neće više to tolerirati.
Znam da izričem teške riječi, ali ne činim to da bih rušio koaliciju, nego zato da svi shvate da moramo mijenjati način rada. Neuspjesi ove koalicije su i HSS-ovi neuspjesi, ali HSS ne želi svjesno ulaziti u neuspjehe, ne želi biti na privatizacijskom brodu koji tone. Dugo smo upozoravali partnere na to, ali smo nailazili na zid. Očekujem da se početkom iduće godine još jednom pokušamo dogovoriti oko privatizacije. Ako dogovora ne bude, HSS će se zahvaliti na daljoj suradnji!

• Stalno govorite o strpljivu i samozatajnu radu HSS-a u koaliciji. A u većem dijelu javnosti i medija baš je HSS percipiran kao stranka koja ucjenjuje SDP i dobro naplaćuje činjenicu da bez nje ne bi bilo druge Račanove vlade?
- Takvu sliku o HSS-u širi dio medija. Ranije sam bio vrlo rigorozan u ocjenjivanju nekih tiskovina. Dobio sam po repu jer sam rekao da imaju ambicija uređivati političku scenu Hrvatske. I danas ima toga, a ima i medija koji su »pali u ralje« samo jedne stranke koju vrlo uspješno servisiraju. Objede na račun HSS-a proizlaze i iz površnosti nekih novinara, što se vidi po komentiranju naše spremnosti da koaliramo s lijevima i s desnima. Pa, danas u Hrvatskoj ne funkcionira podjela na ljevicu i desnicu, jer su frapantne razlike između programa stranaka i njihove prakse. A to znači da je čisti promašaj robovati lijevo-desnim podjelama.
Jasno smo rekli da ćemo surađivati s onima s kojima se dogovorimo o načinu rješavanja najvažnijih gospodarskih te socijalnih i demografskih pitanja, potom o najvažnijim točkama proeuropske orijentacije Hrvatske, u sklopu čega se jasno moraju definirati i odnosi s Haagom, kao i o odnosima prema susjedima i regionalnoj politici.

• Laska li HSS-u, na čijem ste čelu već osam godina, što ga kao partnera priželjkuju i SDP i HDZ, ali i sve stranke političkog centra?
- Lako bih vam na to odgovorio kad bih znao da su ponude nekih stranačkih čelnika iskrene, da proizlaze iz uvjerenja da s HSS-om mogu napraviti neophodne pomake za dobrobit Hrvatske. Ali, te ponude mogu biti i čista kalkulacija, temeljena na spoznaji da je HSS u usponu i da će se s naših 10-15 posto, možda i 20 posto glasova, morati ozbiljno računati kod raspodjele budućeg kolača vlasti. HSS ne želi takvu suradnju. Zato sam i rekao da smo spremni i na povratak u opoziciju.

• Ne mislite to valjda ozbiljno?
- Takva mogućnost postoji zbog principijelnosti HSS-a. Ipak, ne vjerujem da će se to dogoditi, jer HSS sigurno nije jedina stranka iskrena u projektiranju hrvatske budućnosti. Ako se pak dogodi da se u svom principijelnom stajalištu »preračunamo«, ako dođe, kako neki nagađaju, do koalicije SDP-a i HDZ-a, u tom bih slučaju bio siguran da te stranke razmišljaju samo o stranačkim interesima. Hrvatska bi od toga imala velike štete, a HSS bi mogao imati samo koristi. Ali, ne vjerujem previše u tu kombinaciju.

Ivka Bačić